Broj: Kž 152/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola od 2. ožujka 2018. broj Kv I-65/2018-6 (K-4/2018-147), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaja ubojstva  – iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. D. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. D. po branitelju, odvjetniku M. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ,,zbog nepostojanja osnovane sumnje potrebne da bi se osobu lišavalo slobode“ te da se optuženik odmah pusti na slobodu, podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine i prema okrivljeniku odredi mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., a po potrebi i druge mjere opreza ili da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama „po pitanju jačanja osnovane sumnje”. Naime, za odluku o istražnom zatvoru dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje, a koji proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, dok će o krivnji odlučiti raspravni sud, nakon savjesne i brižljive ocjene dokaza.

Okolnosti koje i nadalje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika, i ovaj sud nalazi u načinu počinjenja na teret mu stavljenog kaznenog djela, činjenici njegove ranije osuđivanosti te zaključcima iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra.

Naime, optuženiku se u ovom postupku stavlja na teret da je, nakon prepirke i naguravanja, oštećenom D. Z. nanio ubodne rane u predjelu lijeve strane leđa i lijeve strane trbušne stijenke, ali je smrtna posljedica izostala jer mu nije ozlijedio vitalne organe. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da optuženik nije bio ni u kakvom odnosu s oštećenikom, nego je oštećenika susreo na ulici prilikom šetnje pasa te ga bez značajnijeg povoda izbo nožem u namjeri da ga liši života, čime je pokazao bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje.

Protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud osnovano svoj zaključak o postojanju iteracijske opasnosti utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra kojemu je zadatak bio, između ostalog, i procjena opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika. Nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja, optuženiku je postavljena dijagnoza mješovitog poremećaja ličnosti, koji u njegovom slučaju karakterizira nezrela, narcistička osobnost s elementima antisocijalnog ponašanja, uz dugotrajnu i razvijenu bolest ovisnosti o opijatima i konzumacije psihoaktivnih tvari na razini štetne uporabe. Procjena je vještaka da kod optuženika (iako u manjoj mjeri) postoji opasnost od činjenja težih kaznenih djela.

Takve zaključke prvostupanjski sud osnovano dovodi u vezu s činjenicom da je optuženi D. D. specijalni povratnik, osuđivan za kazneno djelo pokušaja ubojstva, a kazneno djelo koje mu se u ovom postupku stavlja na teret, počinio je u roku provjeravanja iz izrečene djelomične uvjetne osude. Iz navedenog proizlazi da ta kazna nije polučila odgovarajuću svrhu u smislu specijalne prevencije i utjecala na optuženika da svoje ponašanje uskladi s društvenim i zakonskim normama.

Budući da i prema ocjeni ovog suda navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, to je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela. Ista se svrha, a vodeći računa o kvaliteti i značaju okolnosti iz kojih proizlazi iteracijska opasnost na strani optuženika, niti po mišljenju ovog suda ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Budući da ni ostalim optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. ožujka 2018.