Broj: Kž 162/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. A., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola od 20. ožujka 2018. broj Kov-13/2018-162 (Kov-14/2018-6), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog A. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Puli – Pola, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. A., zbog pet kaznenih djela razbojništva i to dva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i tri iz članka 230. stavka 1. KZ/11. te jednog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog A. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji mu se računa od 21. prosinca 2017.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. A. po branitelju, odvjetniku N. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se "pobijano rješenje ukine i da se odredi kako se okrivljenik odmah ima pustiti na slobodu". U žalbi je zatraženo i da se branitelja okrivljenika pozove na sjednicu vijeća, čemu nije udovoljeno, budući da se sukladno članku 495. ZKP/08. na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuju odredbe članka 475. ZKP/08. koje propisuju obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Žalba nije osnovana.

              Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. A. i to, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svoju odluku je potom valjano obrazložio. Također, prvostupanjski je sud valjano obrazložio zašto smatra da mjeru istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije prihvatljivo zamijeniti blažim mjerama.

              Stoga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da je obrazloženje pobijanog rješenja nejasno i da se ne može ispitati jer da su samo paušalno navedeni dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski je sud dostatno obrazložio postojanje osnovane sumnje nabrajajući dokaze na kojima se temelji podignuta optužnica uz kraći opis sadržaja pojedinih od tih dokaza.

Okolnosti koje upućuju na opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenog A. A., i ovaj drugostupanjski sud nalazi u činjenici njegove višestruke osuđivanosti i brojnosti kaznenih djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret. Naime, iz izvatka iz kaznene evidencije vidljivo je da je okrivljenik pet puta osuđivan zbog kaznenih djela prijevare i krivotvorenja isprave, dva puta zbog kaznenog djela razbojništva te je osuđivan i zbog kaznenih djela krivotvorenja novca, protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice i nasilničkog ponašanja, od čega su mu u deset navrata izricane kazne zatvora. Te okolnosti upućuju na zaključak o neusklađenosti okrivljenikovog ponašanja s pravnim poretkom, kao i na to da dosadašnje osude očito nisu utjecale na njega na način da se kloni kriminalnog postupanja i uskladi svoje ponašanje sa zakonom. Ovo tim više kad se uzme u obzir da je pet od šest kaznenih djela zbog kojih se vodi ovaj postupak, osnovano sumnjiv da je počinio za vrijeme uvjetnog otpusta po ranijoj presudi.

Stoga su promašeni žalbeni navodi okrivljenika da prvostupanjski sud "zloupotrebljava njegovu raniju osuđivanost" s obzirom na to da se zbog brojnosti kaznenih djela koja je do sada počinio okrivljenik, kao i činjenice da je isti specijalni povratnik, osnovano može izvesti zaključak da je on sklon činjenju kaznenih djela i da je to njegov obrazac ponašanja. Također nije od utjecaja niti to što žalitelj smatra da mu je tijekom predistražnog postupka povrijeđeno pravo na obranu i da su neki od dokaza pribavljeni na nezakonit način, jer te okolnosti nisu odlučne kod odluke o primjeni mjere istražnog zatvora.

Nadalje, podignutom optužnicom okrivljeniku se stavlja na teret počinjenje ukupno šest kaznenih djela razbojništva i razbojničke krađe u razdoblju od kolovoza do prosinca 2017., što upućuje na iznimnu upornost i odlučnost u protupravnom postupanju, a time i na visok stupanj njegove kriminalne volje. Dovodeći u vezu sve navedene okolnosti s činjenicom da je prema podacima u spisu predmeta okrivljenik nezaposlen, bez primanja i bez imovine, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da sve te okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju razborito predvidivu bojazan da će okrivljenik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih kaznenih djela, prvenstveno onih protiv imovine, radi pribavljanja materijalnih sredstava. Zbog toga je osnovano protiv njega produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi, imajući na umu sve izložene okolnosti, za sada se ne bi mogla uspješno otkloniti blažim mjerama predviđenim u ZKP/08., kako je to pravilno u pobijanom rješenju utvrdio te valjano obrazložio i prvostupanjski sud.

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. travnja 2018.