Broj: Kž 163/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 163. stavcima 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 12. ožujka 2018. broj Kv I-17/2018-3 (Kzd-4/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog M. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 163. stavkom 1., stavkom 2. te člankom 37. KZ/11.,  članka 158. stavka 2. KZ/11 te članka 163. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., te prema maloljetnoj I. Š., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 163. stavcima 1. i 2., članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. te članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. i člankom 38. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. B. po branitelju, odvjetniku D. K., navodeći da se žalba podnosi „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se protiv optuženika ukine istražni zatvor i da ga se odmah pusti na slobodu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i nemogućnost njegove zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena za koja se tereti u ovom postupku, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, a koji su navedeni i obrazloženi u toj optužnici. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

 

Okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog M. B., i prema ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud temelji, prije svega, na načinu počinjenja kaznenih djela i rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja. Naime, iz brojnosti i opisa kaznenih djela koja se optuženiku u ovom postupku stavljaju na teret proizlazi njegova odlučnost i upornost u protupravnom ponašanju, a time i visok stupanj njegove kriminalne volje.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju naglasio da činjenica što se protiv optuženika vode još tri postupka zbog istovrsnih kaznenih djela ne predstavlja sama za sebe sklonost činjenju kaznenih djela, međutim, ta okolnost i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, svakako dodatno pojačava iteracijsku opasnost utvrđenu kod optuženika.

 

Nadalje, provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da se kod optuženika radi o psihičkim smetnjama koje odgovaraju mješovitom poremećaju osobnosti te poremećaju seksualne sklonosti, parafiliji, što kod optuženika uključuje ovisnost o pornografskim internetskim sadržajima, pa i dječjoj pornografiji. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju opisala da ovisnici o internetskoj pornografiji često traže sve veća uzbuđenja, odnosno sve „tvrđu” pornografiju (koja, između ostalog, uključuje i djecu), ostaju na internetu sve duže, gube kontrolu nad vremenom i unatoč problemima u obitelji, školi ili na poslu, ustraju u takvim aktivnostima. Mišljenje je vještakinje da na strani optuženika postoji opasnost od počinjenja novih kaznenih djela zbog navedene dijagnoze miješanog poremećaja osobnosti, parafilije, jake ovisnosti o internetskoj pornografiji te organskih promjena na mozgu.

 

Imajući u vidu sve navedeno te činjenicu da se optuženiku pored kaznenih djela koja uključuju poticanje na snimanje, pribavljanje i posjedovanje dječje pornografije, na teret stavlja i kazneno djelo bludnih radnji na štetu maloljetnih M. i E. D., to je osnovano prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi, cijeneći sve izložene okolnosti i neovisno o dosadašnjoj optuženikovoj neosuđivanosti, za sada se ne bi mogla uspješno otkloniti primjenom mjera opreza kako se to predlaže u žalbi, što je pravilno u pobijanom rješenju zaključio te valjano obrazložio i prvostupanjski sud.

 

Takvi zaključci prvostupanjskog suda nisu dovedeni u sumnju ni ponovnim žalbenim navodima da je psihijatrijska vještakinja, dr. Š. preporučila optuženiku ambulantni tretman, odnosno liječenje sa slobode, s obzirom na to da je vještakinja u svojim zaključcima istaknula da u Republici Hrvatskoj ne postoji stacionarni tretman za poremećaje osobnosti uz komorbiditet jake ovisnosti o internetu.

 

Budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 6. travnja 2018.