Broj: Kž 157/2018-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Lj. A. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika Lj. A. i D. B. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2018. broj Kmp-7/17, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 6. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbijaju se žalbe optuženog Lj. A. i optuženog D. B. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom je optuženi Lj. A., zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., pokušaja krađe iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11., nakon utvrđenih pojedinačnih kazni za svako od tih djela, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, a optuženi D. B. zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. i pokušaja krađe iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., nakon utvrđenih pojedinačnih kazni za svako od tih djela, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv dva optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osobno optuženi Lj. A., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da mu se ukine istražni zatvor i odredi neka od mjera opreza. Žalbu je isti optuženik podnio i po branitelju, odvjetniku E. M., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se „preinači prvostupanjsko rješenje i ukine istražni zatvor nad optuženikom”. S obzirom na to da se podnesene žalbe sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedna žalba.

Žalbu je protiv navedenog rješenja podnio i optuženi D. B. po branitelju, odvjetniku T. A., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine istražni zatvor protiv optuženika.

 

U odnosu na žalbu optuženog Lj. A.:

 

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, tako i posebnih pretpostavki te potom pravilno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Tako je prvostupanjski sud osnovano zaključio da iz podataka o osobnim i obiteljskim prilikama optuženika, kao i njegovoj ranijoj kažnjavanosti, proizlazi da je isti sklon činjenju kaznenih djela. Naime, optuženik je u tretmanu Centra za socijalnu skrb od 2012. kada mu je rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod. Ta se mjera otežano provodila s obzirom na to da je tijekom njezinog provođenja optuženi Lj. A. u više navrata stegovno tretiran, tri mjeseca je bio u bijegu tijekom kojeg je počinio nova kaznena djela, te su po ocjeni stručnog osoblja izostali pozitivni pomaci u njegovom ponašanju i na području obrazovanja. Nadalje, optuženiku je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. veljače 2017., pravomoćnom istoga dana, zbog kaznenih djela pokušaja krađe i krivotvorenja isprave izrečena kazna zatvora od deset mjeseci, uvjetno na dvije godine. Kada se ima u vidu da je kaznena djela za koja je u ovom postupku proglašen krivim počinio tek nešto više od mjesec dana od donošenja navedene presude, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da do sada izrečene sankcije nisu postigle svrhu da optuženik svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom.

 

Također, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da brojnost kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv da ih je počinio u razdoblju manjem od mjesec dana ukazuje na iznimno visok stupanj njegove kriminalne volje. Kada se, pored navedenog, ima u vidu da je optuženik mlađi punoljetnik, koji je tijekom odrastanja bio potpuno izvan redovnog obrazovnog procesa pa nema zanimanja niti je zaposlen, a kaznena djela koja čini su pretežno imovinskog karaktera, tada sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na visoku vjerojatnost da će boravkom na slobodi optuženik nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

 

Stoga je osnovano prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., zaključivši da se zbog svih navedenih razloga, ista svrha ne može ostvariti blažim mjerama, kao i da načelo razmjernosti, s obzirom na dosadašnje trajanje istražnog zatvora i visinu izrečene kazne nije povrijeđeno.

 

U odnosu na žalbu optuženog D. B.:

 

Suprotno žalbenim tvrdnjama optuženog D. B., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, za koju odluku je dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Tako je prvostupanjski sud, prije svega, pravilno utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi D. B. počinio inkriminirana mu kaznena djela, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka koji je rezultirao donošenjem nepravomoćne osuđujuće presude.

 

Jednako tako, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženog D. B., s obzirom na to da njegova ranija tretiranost kao maloljetnika i kažnjavanost nisu na njega u dovoljnoj mjeri utjecale i odvratile ga od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je obitelj optuženika, mlađeg punoljetnika, u dugogodišnjem tretmanu nadležnog centra za socijalnu skrb uslijed propusta u odgoju i obrazovanju svoje djece, a prema optuženiku su poduzimane sve mjere iz nadležnosti centra kako bi se ti propusti otklonili. Međutim, napor stručnih osoba nije postigao odgovarajuću svrhu s obzirom na to da je optuženiku rješenjem Općinskog suda u Koprivnici od 13. siječnja 2014. izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu, koja je zamijenjena odgojnom mjerom upućivanja u odgojni zavod. Ta se mjera provodila do lipnja 2015., a iste je godine optuženik kažnjen u prekršajnom postupku zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Nadalje, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2016. broj K-380/16 zbog kaznenog djela teške krađe izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, koja je zamijenjena radom za opće dobro.

 

Iz navedenih podataka razvidan je kontinuitet u protupravnom postupanju optuženog D. B., pa kada se navedeno poveže s brojnosti i vrstom kaznenih djela za koja je isti nepravomoćnom presudom proglašen krivim, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda o njegovoj sklonosti činjenju kaznenih djela protiv imovine i s elementima nasilja. Stoga i po mišljenju ovog suda, a protivno žalbenim navodima, nije za očekivati da će se optuženik boravkom na slobodi suzdržati od činjenja kaznenih djela jer je proveo dovoljno dugo vremena u istražnom zatvoru niti se taj zaključak može izvesti iz toga što se on u tijeku dvomjesečnog boravka na slobodi pridržavao izrečenih mjera opreza, a s obzirom na kratkoću tog razdoblja.

 

Zbog ukupnosti gore navedenih razloga, prvostupanjski je sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog D. B. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08., pravilno zaključivši da primjena blažih mjera u odnosu na njega nije prikladna za otklanjanje utvrđene iteracijske opasnosti.

 

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno niti da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 6. travnja 2018.