Broj: Kž 164/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević– Grbić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine„ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog D. M., optuženog M. P., optuženog M. D. i optuženog N. M. podnesenih protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 2. ožujka 2018. broj Kv I-Us-10/2018-10 (K-Us-4/2017-250) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice u sjednici održanoj 9. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe optuženog D. M., optuženog M. P., optuženog M. D. i optuženog N. M. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. K. zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela iz 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. i dva kaznena djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., optuženog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela iz 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., optuženog D. G., optuženog M. P., optuženog I. G., optuženog I. G., optuženog M. D. i optuženog N. M. zbog kaznenog djela iz 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. K./11., optuženog D. T. zbog kaznenog djela iz 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te optuženog D. D. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., - dalje u tekstu: ZKP/08.), a protiv optuženog M. P., optuženog M. D. i optuženog N. M. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to: optuženom D. M. od 18. travnja 2016. pa nadalje, optuženom M. P. vrijeme od 22. prosinca 2016. pa nadalje, optuženom M. D. od 8. veljače 2016. do 1. travnja 2016. te od 15. travnja 2016. pa nadalje, a optuženom N. M. od 8. veljače 2016. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. M. po branitelju, odvjetniku H. G., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te istražni zatvor protiv optuženika ukine, podredno, da mu se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.

 

Žalbu je podnio i optuženi M. P. po branitelju, odvjetniku K. M. i to zbog „svih žalbenih razloga, a posebno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“. Žalbom se predlaže da se istražni zatvor ukine te optuženika pusti na slobodu.

 

Optuženi M. D. po branitelju, odvjetniku A. M., žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene materijalnog kaznenog prava“ te bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Predlaže da se pobijano rješenja preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor, podredno, da se pobijano rješenje ukine, a predmet uputi prvostupanjskom vijeću na ponovno odlučivanje.

 

Žalbu podnosi i optuženi N. M. po branitelju, odvjetniku D. A., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona. Predlaže pobijano rješenje preinačiti te ukinuti istražni zatvor protiv optuženika, podredno istražni zatvor zamijeniti nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je protiv optuženog M. P., optuženog M. D. te optuženog N. M. produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08 te je u tom smjeru dao jasna obrazloženja za svakog od njih. Naime, optuženi M. P. uhićen je u Saveznoj Republici Njemačkoj 22. prosinca 2016. i to na temelju raspisanog europskog uhidbenog naloga, nakon što je u travnju 2016. otputovao na nepoznatu adresu unatoč saznanju da je protiv njega u tijeku kazneni progon. Svojom odlukom da ode na nepoznatu adresu postao je nedostupan organima kaznenoga progona, a zaključak suda da te okolnosti upućuju na to da se je optuženik nalazio u bijegu te da se krije, jasno su izložene u pobijanom rješenju. Navodi optuženog M. P. da se je nalazio u Njemačkoj isključivo radi zaposlenja, paušalni su, posebno kada se to dovede u vezu s optuženikovim saznanjem da se protiv njega u Republici Hrvatskoj poduzima kazneni progon.

 

I u odnosu na optuženog M. D. prvostupanjski je sud dao jasne razloge zbog kojih smatra kako je i nadalje potrebno produljiti istražni zatvor protiv njega po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Naime, optuženik je državljan Republike Srbije koji u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište ni boravište, a niti je čime vezan uz područje Republike Hrvatske. Kada se te okolnosti dovedu u vezu s opisom kaznenog dijela za koje je optuženi M. D. osnovano sumnjiv, onda to i ovaj sud upućuje na isti zaključak kojega je jasno izložio prvostupanjski sud - da je on u Republici Hrvatskoj bio isključivo u okviru svoje kriminalne uloge prilikom tranzita inkriminirane droge. Čak ni navodom optuženika da se on dragovoljno vraćao u Republiku Hrvatsku u razdoblju kada se nalazio na slobodi (od 1. travnja 2016. do 25. travnja 2016.) ne dovode u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenu opasnost od bijega.

 

U odnosu na optuženog N. M. prvostupanjski sud je dao jasne razloge o svome stavu da se navedenom treba produljiti istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08., a niti optuženik svojom žalbom nije doveo u pitanje zaključke suda. Navedeni optuženik državljan je Republike Srbije, koji ničime, osim svoga sudjelovanje u dobro organiziranoj skupini koja se bavila međunarodnim krijumčarenjem velikih količina droge marihuana, nije vezan uz područje Republike Hrvatske.

 

Stoga sud pravilno zaključuje da u odnosu na optuženog M. P., optuženog M. D. i optuženog N. M. postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega.

 

Osim iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., protiv optuženog M. P., optuženog M. D. i optuženog N. M. produljen je istražni zatvor i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Po toj zakonskoj osnovi istražni zatvor produljen je i protiv optuženog D. M.. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju daje jasne i dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj sud, iz kojih razloga smatra da na strani svih optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će oni boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo. Stoga ne stoje žalbeni razlozi optuženog D. M., optuženog M. P., te optuženog M. D. kako je prvostupanjski sud dao tek paušalne, nedostatne razloge prilikom obrazlaganja svoje odluke.

 

Prvenstveno, sud je pravilno ocijenio kako okolnosti počinjenja kaznenog dijela za koje su optuženici osnovano sumnjivi, njihova međusobna povezanost u izvršenju zločinačkog nauma, organiziranost, koordinacija u postupanju, podjela uloga, učestalost i brojnost inkriminiranih radnji, duljina inkriminiranog razdoblja, a i količina krijumčarene droge, govore u prilog zaključku da se radi o kriminalnoj skupini čiji su optuženici članovi, a čija kriminalna djelatnost ukazuje na veću kriminalnu volju i upornost. Kada se, dodatno, uzme u obzir i da je kriminalna aktivnost optuženika poprimila karakter međunarodne trgovine drogom, u koju su uključene, kako poznate osobe iz Crne Gore i Republike Srbije tako i za sada, nepoznate osobe, onda i ovaj sud zaključuje da kako postoji realna opasnost da će optuženici boravkom na slobodi s tim osobama nastaviti činjenje istih ili istovrsnih kaznenih djela.

 

Osim toga, optuženi D. M. višestruko je osuđivana osoba, pa i zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, kojemu su izricane i kazne zatvora (presudom Županijskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2011. broj Kv-Us-185/10, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 3. KZ/97., članka 177. stavak 1. i 3. KZ/97. i članka 311. stavak 2. KZ/97. izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora od pet godina i 11 mjeseci, a u koju presudu su uključene presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-22/09 od 10. prosinca 2009. i presuda Županijskog suda u Rijeci broj K-73/07 od 12. rujna 2018.) te ni ranije kazne očito na njega nisu djelovale očekivano to jest da ga odvrate od činjenja kaznenih djela.

 

Optuženi P. M. također je ranije osuđivana osoba, specijalni povratnik, kojemu je presudom Županijskog suda u Vukovaru, koja je postala pravomoćna 19. prosinca 2012. izrečena kazna zatvora od dvije godine i pet mjeseci. Ta okolnost otklanja žalbeni navod optuženika da se ne radi o osobi koja je sklona činjenju kaznenih djela.

 

Optuženici M. D. i N. M. neosuđivane su osobe, no, njihove uloge u počinjenju kaznenog djela značajne su, pa kada se pritom cijeni činjenica da su obojica nezaposlene osobe bez imovine, odnosno bez značajnije imovine, onda se ukazuje ispravan zaključak prvostupanjskog suda da oni upravo činjenjem kaznenog djela pribavljaju sredstva za život, a što bi mogli nastaviti i u slučaju ukidanja istražnog zatvora.

 

Neosnovano optuženici ističu, nadalje, da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri dao razloge niti je argumentirao iz kojeg se to razloga svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti nekom blažom mjerom, upirući pritom na ostvarenje bitne odredbe bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08. Pobijanim rješenjem izloženi su jasni i valjani razlozi u odnosu na svakog od optuženika o neprihvatljivosti primjene mjera opreza, pa i tom djelu pobijano rješenja sadrži sve elemente propisane člankom 124. stavkom 3. ZKP/08.

 

Optuženi M. P. svojom žalbom predlaže da mu se istraži zatvor zamjeni jamstvom. Takvom prijedlogu u konkretnom slučaju nema mjesta obzirom da je istome, osim zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08., istražni produljen i po osnovi članka 123. stavaka 1. točke 3. ZKP/08. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine„ broj 70/17. od 19. srpnja 2017.) izmijenjena je odredba članka 102 stavka 1 ZKP/08., koja se odnosi na mjeru jamstva, pa se jamstvo može odrediti samo u slučajevima kad postoji opasnost od bijega, ali ne više i kod opasnosti od ponavljanja kaznenog dijela.

 

Optuženici su podnijeli žalbe i o odnosu na povredu načela razmjernosti. I u ovome dijelu prvostupanjski sud je dao jasne razloge zbog kojih smatra da trajanje istražnog zatvora zbog dosadašnje duljine nije dovelo u pitanje produljenje istražnog zatvora. Naime, optuženicima je stavljeno na teret počinjenje kaznenog dijela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora od tri do 15 godina, pa uzevši u obzir kako okolnosti kaznenog dijela, tako i one okolnosti koje se tiču svakog pojedinog optuženika, a stavljajući u razmjer kazne koje se mogu očekivati u odnosu na vrijeme koje su do sada proveli u istražnom zatvoru, jasno je da načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08. nije povrijeđeno. Pritom svakako treba imati na umu i činjenicu da se u konkretnoj situaciji radi o predmetu u kojem je, zbog činjenice da je nalogom Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 10. listopada 2017. produljena istraga, zbog čega je produljeno i vrijeme najduljeg trajanja mjere istražnog zatvora.

 

Zaključno, dakle, sve navedene okolnosti koje je iznio prvostupanjski sud u svome rješenju upućuju i ovaj sud na zaključak da se svrha istražnog zatvora protiv optuženog D. M., optuženog M. P., optuženog M. D. i optuženog N. M. može ostvariti isključivo istražnim zatvorom po zakonskim osnovama kako je to i odlučeno pobijanim rješenjem.

 

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno kao i izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 9. travnja 2018.