Broj: Kž 566/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. S. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11, u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. S. B., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 05. listopada 2017., br. K-63/17, u sjednici održanoj dana 10. travnja 2018., u prisutnosti opt. S. B. i njegovog branitelja, M. M., odvjetnika iz Z.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. S. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu, proglasio je krivim opt. S. B. za kazneno djelo ubojstva u pokušaju, iz čl. 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11, na način opisan u izreci pobijane presude i na temelju istih zakonskih odredbi, primjenom čl. 49. st. 1. toč. 2. i čl. 26. KZ/11, osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme istražnog zatvora od 03. ožujka do 19. lipnja 2017. i od 07. rujna 2017., pa nadalje.

 

Na temelju čl. 66. i čl. 68. KZ/11 opt. S. B. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupak iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.

 

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem „...bezuvjetne kazne zatvora u adekvatnom, duljem vremenskom trajanju.“

 

Žalbu je podnio i opt. S. B. putem branitelja M. M., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              Optuženik je putem branitelja podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, dostavljeni su spisi predmeta na dužno razgledanje, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

 

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti opt. S. B., koji se nalazi u Zatvoru u Z. te je njegova nazočnost osigurana putem konferencijskog uređaja kojim rukuje stručna osoba, informatički referent Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te u nazočnosti branitelja optuženika, M. M., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti državnog odvjetnika, koji nije pristupio iako je uredno izviješten o sjednici vijeća.

 

Žalbe državnog odvjetnika i opt. S. B. nisu osnovane.

 

Iako je optuženik formalno podnio žalbu iz svih zakonskih osnova, u žalbi se ne ističu konkretne povrede odredaba kaznenog postupka ili kaznenog zakona već se žalba sadržajno odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te na odluku o kazni i izrečenoj sigurnosnoj mjeri.

 

Naime, žalitelj u žalbi ponavlja obranu optuženika da je postupao u nužnoj obrani kada je oštećenik s nožem u ruci došao u njegovu sobu i pošao na njega te je uzeo sjekiru koju je od ranije imao u sobi i njome zaprijetio oštećeniku da ne ide prema njemu, pri čemu nije imao namjeru ubiti oštećenika.

 

Protivno istaknutim navodima u žalbi optuženika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kada je na temelju iskaza ošt. S. H., te podataka iz zapisnika o očevidu i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka zaključio kako su tvrdnje optuženika da je oštećenik imao nož u ruci i da je došao u njegovu sobu, proizvoljne i neutemeljene jer su suprotne iskazu oštećenika, koji je logičan i uvjerljiv te u skladu s materijalnim tragovima iz zapisnika o očevidu i nalazu i mišljenju medicinskog vještaka, da se najprije verbalni a zatim i fizički sukob dogodio na hodniku gdje je optuženik sjekirom napao oštećenika, koji je izbjegao udarac sjekirom u glavu tako što je podmetnuo lijevu ruku i zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma lijeve lakatne kosti i prekida lijeve lakatne arterije.

 

Optuženik smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer nije provedena rekonstrukcija događaja i traseološko vještačenje, međutim prema podacima u spisu predmeta tijekom postupka takvih dokaznih prijedloga od strane obrane nije niti bilo, te je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju izvedenih dokaza.

 

Prema tome, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je u opisanoj situaciji napadač bio upravo optuženik, koji je zamahnuo sjekirom prema glavi oštećenika u cilju da ga ubije, u čemu nije uspio samo zahvaljujući tome što je oštećenik podmetnuo lijevu ruku i na nju preuzeo udarac koji je bio usmjeren prema njegovoj glavi, te isto tako pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je obrana optuženika, kako ga je oštećenik napao u njegovoj sobi s nožem u ruci, neutemeljena i proizvoljna te usmjerena na izbjegavanje i umanjenje krivnje.

 

Iz navedenih razloga Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da se žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može prihvatiti.

 

              Kako je već istaknuto optuženik se u žalbi samo formalno poziva i na žalbenu osnovu povrede kaznenog postupka i kaznenog zakona, a sadržajno ne daje razloge za te žalbene osnove, a niti je ovaj drugostupanjski sud našao da bi bila počinjena povreda odredaba kaznenog postupka na štetu optuženika ili povreda kaznenog zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni smatrajući da je sud precijenio značaj istaknutih olakotnih okolnosti, ta da je veći značaj trebalo dati utvrđenim otegotnim okolnostima, posebno činjenici da je optuženik počinio djelo sa sjekirom koju je držao za to pripremljenu u sobi, te da se radi o obiteljskom nasilniku koji učestalo prijeti ukućanima.

 

Zbog odluke o kazni i izrečenoj sigurnosnoj mjeri, žali se i optuženik bez isticanja posebnih razloga za te žalbene osnove.

 

Protivno tako suprotstavljenim zahtjevima stranaka, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje vrste i mjere kazne, pri čemu je dao ispravan značaj utvrđenim olakotnim okolnostima – da je kazneno djelo ubojstva koje je ostalo u pokušaju, optuženik počinio u osamdesetčetvrtoj godini života, kao prvo kazneno djelo budući da do sada nije osuđivan, da je bio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, i u okolnostima trajno i teško narušenih obiteljskih odnosa, te da je i oštećenik svojim ponašanjem u većoj mjeri doprinio djelu, pa imajući sve navedeno u vidu i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud, suprotno razlozima istaknutim u žalbama stranaka, pravilno odmjerio kaznu, te je opravdano očekivati da će se upravo kaznom zatvora u trajanju od dvije godine, ostvarit svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

Prvostupanjska presuda ispitana je i u odluci o izricanju sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao da je pobijana odluka i u tom dijelu pravilna i utemeljena na nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka, te odredbama čl. 66. i čl. 68. KZ/11, pa se u tom dijelu opt. S. B. upućuje u svemu na razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08, žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

 

Zagreb, 10. travnja 2018.