Broj: Kr 88/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog K. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 264. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog K. Z. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 9. svibnja 2017. godine, broj K-27/17-8 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 29. kolovoza 2017. godine, broj Kž-683/2017-3, u sjednici održanoj 10. travnja 2018. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog K. Z. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 9. svibnja 2017. godine, broj K-27/17-8 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 29. kolovoza 2017. godine, broj Kž-683/2017-3 osuđen je K. Z. što je počinio kazneno djelo iz 264. st. 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca.

 

Protiv ove presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni K. Z. po branitelju E. M., odvjetniku iz Z. Zahtjev podnosi iz razloga navedenih u čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) obrazlažući postojanjem povrede u drugostupanjskom postupku koja je mogla utjecati na presudu. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine drugostupanjsku presudu ili ju preinači na način da ponovno izrekne zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro.

 

Državno odvjetništvo u svome odgovoru na podneseni zahtjev predložilo je da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zatvorenika K. Z. odbije kao neosnovan.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Nije u pravu osuđeni Z. kada tvrdi da je drugostupanjski sud povrijedio odredbe Zakona o kaznenom postupku u drugostupanjskom postupku, kada je ovaj sud povodom žalbe državnog odvjetnika preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o kazni, osuđujući optuženog Z. na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, bez da kaznu zamjeni radom za opće dobro, kako je to bilo učinjeno prvostupanjskom presudom, obrazlažući svoju odluku utvrđenjem da se radi o osuđivanoj osobi, a bez da je činjenicu osuđivanosti kao otegotnu cijenio prvostupanjski sud. Tvrdi da je drugostupanjski sud prekoračio svoje ovlasti i sam izvodio dokaz koji nije bio izveden u prvostupanjskom postupku.

 

Naime, točno je da je drugostupanjski sud prihvatio navode žalbe državnog odvjetnika koji je ukazao na raniju osuđivanost optuženog Z. i činjenicu da je kazneno djelo za koje je tada vođen kazneni postupak počinio za vrijeme provjeravanja po dvije ranije presude kojima mu je bila izrečena uvjetna osuda, kao što je točno i to da prvostupanjski sud tu okolnost nije posebno izdvojio kao otegotnu u obrazloženju prvostupanjske presude. Međutim, ovakav postupak drugostupanjskog suda ne predstavlja povredu odredaba zakona o kaznenom postupku, kako se to pogrešno tvrdi u samom zahtjevu.

 

Naime, drugostupanjski sud odlučujući povodom podnesenih žalbi svoju odluku donosi na temelju „stanja predmeta“, o čemu izvještava sudac izvjestitelj, a to znači na temelju svih dokaza izvedenih tijekom prvostupanjskog postupka. Konkretno u ovom predmetu na raspravi održanoj 9. svibnja 2017. (list 251/2) izveden je dokaz čitanjem izvoda iz KE za osuđenog Z., na koji dokaz nije bilo primjedaba. Iz samog izvoda iz KE (list 249 spisa) jasno je vidljivo da je K. Z. bio osuđivan tri puta i to svaki puta na način da mu je izrečena zatvorska kazna uvjetovana. U odnosu na presude Općinskog kaznenog suda iz 2016. godine navedeno je kada su one postale pravomoćne i koliki je bio rok provjeravanja, koji rok je još tekao u vrijeme kada su počinjene radnje opisane u presudi protiv koje je ovaj izvanredni pravni lijek podnesen, a taj rok nije istekao niti u trenutku kada je svoju odluku donosio drugostupanjski sud.

 

Prema tome ne radi se o dokazu koji bi prvi puta bio izveden pred drugostupanjskim sudom već naprosto o drugačijem vrednovanju po prvostupanjskom sudu izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, pa i u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni.

 

S obzirom na izneseno, trebalo je temeljem čl. 512. u svezi s čl. 519. ZKP/08 zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 10. travnja 2018. godine