Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 80/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 80/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja, Perice Rosandića, Žarka Dundovića i Lidije Grubić Radaković kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. M., zbog kaznenog djela iz članka 174. Krivičnog zakonika SFRJ od 9. ožujka 1951., odlučujući o žalbi osuđenog B. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. listopada 2017. broj Kv-I-101/2017., u sjednici održanoj 17. travnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba osuđenog B. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu odbijena je kao neosnovana revizija osuđenog B. M. izjavljena protiv presude Vojnog suda u Zagrebu broj I K br. 533/57 od 24. veljače 1958. godine kojom je isti proglašen krivim zbog kaznenog djela povrede ugleda države, njezinih organa i predstavnika iz čl. 174. Krivičnog zakonika SFRJ od 09. ožujka 1951. godine zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 11 mjeseci.

 

Protiv te presude žalbu je osobno podnio osuđeni B. M., a iz sadržaja žalbe je vidljivo da je žalba podnesena zbog pogrešne primjene zakona u pobijanom rješenju i zbog sankcije izrečene u presudi Vojnog suda s prijedlogom da se žalba usvoji.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen nadležnom državnom odvjetništvu.

 

Žalba je neosnovana.

 

Žalitelj osporava stav prvostupanjskog suda da kazneno djelo povrede ugleda države, njezinih organa i predstavnika iz čl. 174. Krivičnog zakonika SFRJ od 09. ožujka 1951. godine za koje je osuđen ima kontinuitet u pozitivnom pravnom poretku Republike Hrvatske navodeći da je taj članak brisan.

 

Suprotno tvrdnjama žalbe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno obrazložio da materijalno pravni okvir aktivnosti za koju je B. M. proglašen krivim, predstavlja i po današnjim zakonskim propisima bitna obilježja kaznenog djela povrede ugleda Republike Hrvatske iz čl. 349. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) te kaznenih djela iz Glave petnaeste istog zakona u kojoj su propisana kaznena djela protiv časti i ugleda, a kojima se štiti čast i ugled svake osobe pa tako i visokih državnih dužnosnika.

 

To dalje znači da nije ostvarena pretpostavka za izjavljivanje revizije iz čl. 570. st. 1. ZKP/08 koja traži da je do osuđujuće odluke došlo „zlouporabom političke moći“ koja je u čl. 570. st. 2. ZKP/08 definirana, pored ostalog, kao slučaj u kojem je došlo do osude koja u svojoj izreci proturječi javnom poretku Republike Hrvatske. Dakle, prvostupanjski sud je utvrđenjem kontinuiteta između kaznenog djela zbog kojeg je podnositelj revizije osuđen i pozitivnog prava Republike Hrvatske pravilno zaključio da osuda ne proturječi javnom poretku Republike Hrvatske čime je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena što je osnova za odbijanje revizije iz čl. 570.d st. 3. ZKP/08.

 

U odnosu na žalbene navode kojima se zapravo ističe nepravednost i, sa stajališta današnje društvene klime, neprihvatljivost kazne u trajanju 11 mjeseci zatvora zbog jedne šale, žalitelju se napominje da ZKP/08, propisujući postupak povodom revizije ne dopušta ocjenu i moguće drugačije vrednovanje okolnosti relevantnih za odmjeravanje kazne u presudi čije se poništenje revizijom traži.

 

Budući da žalba podnositelja revizije nije osnovana, a niti je ispitivanjem prvostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 17. travnja 2018.

Copyright © Ante Borić