Broj: Kž 172/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. A. M., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog A. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. veljače 2018. broj K-6/18, u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog A. M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. A. M. da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11, pa je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 12. listopada 2017., pa nadalje.

Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. A. M. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.- 6. ZKP/08.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Žalbu je podnio i opt. A. M. po branitelju F. R., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna zatvora.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, državni odvjetnik uopćeno navodi da je sud prvog stupnja na strani optuženika precijenio utvrđene olakotne okolnosti, a podcijenio utvrđene otegotne okolnosti, pa da izrečena kazna nije odgovarajuća stvarnoj težini počinjenog kaznenog djela, dok optuženik samo sumarno ističe da je kazna previsoka, jer ne odgovara stvarno izraženoj kriminalnoj količini u konkretnom slučaju, a sve tim više, jer je sud propustio kao olakotno optuženiku cijeniti i njegove obiteljske prilike, u čemu, međutim, nisu u pravu.

Naime, ispitujući odluku o kazni, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud, prije svega, pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu čl. 47. KZ/11 odlučne za proces individualizacije kazne, a potom ih je i ispravno vrednovao. Pritom je u pobijanoj presudi osnovano kao olakotno optuženiku utvrdio potpuno priznanje kaznenog djela i izraženo kajanje, te okolnost verbalizirane isprike oštećeniku, uz spremnost optuženika da prihvati svaku kaznu suda, a kao otegotno dosadašnju osuđivanost, ali ne zbog istovrsnog kaznenog djela. Tako utvrđene olakotne okolnosti, prvostupanjski sud je ispravno smatrao osobito olakotnim, pa je na optuženika pravilno primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 48. i čl. 49. KZ/11, pri čemu njegove obiteljske prilike, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu takvog značaja da bi imale dodatni utjecaj na ublažavanje već ionako ublažene kazne.

Stoga, suprotno žalbi državnog odvjetnika i optuženika, uzimajući u obzir tako utvrđene i vrednovane olakotne i otegotne okolnosti, prvostupanjski je sud optuženiku osnovano izrekao kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, pri čemu, suprotno žalbi državnog odvjetnika, olakotne okolnosti ni u čemu nisu precijenjene, a otegotne podcijenjene, te je ovako izrečena i ublažena zatvorska kazna upravo primjerena iskazanoj kriminalnoj količini optuženika u konkretnom slučaju. Tako izrečena kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

Budući navodi podnesenih žalbi državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. travnja 2018.