Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 205/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 205/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. Č., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 12. ožujka 2018. broj Ik I-578/2017.-10, u sjednici održanoj 19. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje tako da se odbija prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika J. Č. kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje u tekstu KZ/11.-17) u vezi s člankom 157. stavkom 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13., dalje u tekstu: ZIKZ), zatvorenik J. Č. uvjetno je otpušten sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina koju izdržava po presudi Županijskog suda u Zagrebu od 17. listopada 2013. broj K-86/13., po pravomoćnosti rješenja, a koji uvjetni otpust traje do isteka kazne, odnosno do 19. siječnja 2020.

 

Na temelju članka 60. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 11. KZ/11.-17 uvjetnom otpuštenom zatvoreniku određuju se posebne obveze koje traju do isteka kazne i to, javljanja Probacijskom uredu B., prvi radni dan nakon otpuštanja i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koje će Probacijski ured B. izraditi za zatvorenika te javljanja Policijskoj upravi bjelovarsko-bilogorskoj, Policijskoj postaji B., prvi radni dan nakon otpuštanja, a nadalje jednom mjesečno do isteka kazne.

 

Na temelju članka 161. stavaka 1. i 2. ZIKZ-a određeno je da sudac izvršenja Županijskog suda u Bjelovaru vrši nadzor posebnih obveza i da uvjetno otpušteni osuđenik J. Č. bez njegove suglasnosti ne može promijeniti mjesto prebivališta i boravišta.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači, odnosno da se isto ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje su od utjecaja na odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika, zbog čega je pogrešno zaključio da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za uvjetno otpuštanje zatvorenika J. Č. u smislu članka 59. KZ/11.-17.

 

Naime, zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od sedam godina, čiji istek kazne nastupa tek s danom 19. siječnja 2020. Radi se o osobi koja je u više navrata pravomoćno osuđivana, između ostalog i zbog kaznenog djela iznude u pokušaju na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a u Republici Sloveniji na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, od koje je izdržao četiri godine i šest mjeseci, nakon čega je prema njemu primijenjena sigurnosna mjera protjerivanja stranca na vrijeme od deset godina. Nadalje, iz izvješća Kaznionice u L.-P. proizlazi da se rizik od kriminalnog povrata kod zatvorenika procjenjuje srednje vjerojatnim, zbog čega se predlaže zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust odbiti.

 

Naime, okolnosti da je zatvorenik ocijenjen "naročito uspješnim", da ima uredan tijek izdržavanja kazne zatvora i da ima osiguran postpenalni prihvat na kojima prvostupanjski sud utemeljuje pobijanu odluku, u konkretnom slučaju nisu dovoljne za donošenje odluke o otpuštanju zatvorenika na uvjetni otpust, kako to s pravom ističe državni odvjetnik.

 

Slijedom svega navedenog, upravo višestruka osuđivanost zatvorenika, procjena rizika od kriminalnog povrata na strani zatvorenika kao i visina neizdržane kazne upućuju na zaključak da je za postizanje svrhe kažnjavanja i uspješne spremnosti zatvorenika J. Č. za uključivanje u život na slobodi nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

 

Dakle, cijeneći sve okolnosti iz članka 59. stavka 2. KZ/11.-17, za sada nije osnovano očekivati da zatvorenik više neće činiti kaznena djela, što je i smisao otpuštanja zatvorenika na uvjetni otpust.

 

Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., preinačiti prvostupanjsko rješenje na način kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 19. travnja 2018.

Copyright © Ante Borić