Broj: Kž 204/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. A., zbog kaznenih djela iz članka 188. stavaka 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 19. ožujka 2018. broj Ik I-579/2017.-10, u sjednici održanoj 26. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje u tekstu: KZ/11.) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne Novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13, dalje u tekstu: ZIKZ) zatvorenik M. A. uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) godina koju izdržava po presudi Županijskog suda u Osijeku od 24. veljače 2011. broj K-99/10., potvrđenoj presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. travnja 2012. broj I Kž-452/11., zbog kaznenih djela iz članka 188. stavaka 1. i 4. KZ/97., a koja kazna teče od 27. listopada 2010., time da će datum otpuštanja odrediti nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d. stavku 1. ZIKZ-a do isteka vremena za koje je kazna izrečena, odnosno do 27. listopada 2019.

 

Boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je Đ. S., ...

 

Nadalje, određeno je da u smislu članka 163. ZIKZ-a uvjetno otpušteni obvezan se javiti Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Policijska postaja Đ., ...

 

Na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a određeno je da uvjetno otpušteni može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Osijeku  (Ik-I-225/11.) kojem se treba prijaviti radi nadzora u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta, sukladno članku 165. ZIKZ-a.

 

Na temelju članka 163. ZIKZ-a određeno je da se uvjetno otpušteni zatvorenik tijekom uvjetnog otpusta dužan javljati Policijskoj postaji Đ., odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora, te potom jednom mjesečno do vremena isteka kazne.

 

Na temelju članka 163. ZIKZ-a zatvorenik se dužan javiti i Probacijskom uredu O., odmah po uvjetnom otpustu i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured O. izraditi za zatvorenika.

 

Protiv tog rješenja žalbu je državni odvjetnik, zbog bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da prvostupanjsko rješenje preinači, odnosno da isto ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Državni odvjetnik u žalbi ističe da prvostupanjski sud prilikom odluke o uvjetnom otpustu zatvoreniku nije dovoljno cijenio duljinu neizdržane kazne zatvora, činjenicu specijalnog povratništva, kao i da je zatvorenik u više navrata stegovno tretiran.

 

Navodima žalbe nije s uspjehom doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da sada, nakon izdržane više od 3/4 kazne, nije nužno ustrajati na daljnjem boravku zatvorenika na izdržavanju kazne zatvora jer su ostvarene zakonske pretpostavke za uvjetni otpust iz članka 59. stavaka 1. i 2. KZ/11., uz izricanje posebnih obveza.

 

Ranija osuđivanost zatvorenika, na koju žalba upire, datira od 2008., kojom prilikom je prema njemu zbog kaznenog djela teške krađe primijenjena uvjetna osuda. Osim toga, nije točno da bi se radilo o specijalnom povratniku, budući da se zatvorenik nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora zbog kaznenih djela silovanja, a ne kaznenih djela protiv imovine.

 

U žalbi se upire i na činjenicu da je zatvorenik tijekom izdržavanja te kazne zatvora u više navrata bio stegovno kažnjavan, i to različitim stegovnim mjerama, od ukora do privremene uskrate raspolaganja novcem. U tome je žalitelj u pravu, no, radi se o razdoblju do 2016., nakon čega zatvoreniku više nisu izricane stegovne mjere. Osim toga, treba imati na umu da iz izvješća Kaznionice u G. proizlazi da je zatvorenikov pojedinačni program postupanja ocijenjen "uspješnim", da je zatvorenik nakon tog razdoblja bio urednog ponašanja, da se protiv njega ne vode drugi kazneni postupci, da poštuje propise te da je korektan prema službenim osobama i drugim zatvorenicima. Osim toga, pohađao je poseban program KLO, kao i program Prevencije recidivizma i kontrole impulzivnog ponašanja. Točno je da je u vrijeme sastavljanja izvješća utvrđeno da je kriminalni povrat kod zatvorenika moguć, no, nova okolnost iznesena od strane predstavnika Kaznionice u G. je da su zatvoreniku u međuvremenu utvrđene pogodnosti izlaska u grad od tri sata jednom mjesečno, slijedom čega se daje pozitivno mišljenje za odobravanje uvjetnog otpusta.

 

Također, od odlučnog su utjecaja i podaci iz izvješća Probacijskog ureda O. prema kojem zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat na adresi s majkom i braćom te sestrama, uz osigurani smještaj u kući veličine 100 m2, pri čemu je obitelj suglasna da zatvorenik nastavi živjeti s njima kao i da su mu spremni pomoći u skladu s materijalnim mogućnostima.

 

Slijedom toga, i ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je zatvorenik M. A. shvatio krajnju neprihvatljivost vlastitih postupaka te da će se na slobodi nastaviti uredno ponašati u čemu će mu pomoći i izvršenje posebnih obveza koje su mu naložene prvostupanjskim rješenjem.

 

Stoga navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani pa budući da niti ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti nisu nađene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08., to je trebalo na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 26. travnja 2018.