Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Kž 189/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kornelije Kallay Blažeković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. I., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog A. I. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. travnja 2018. broj Kov-Iz-11/2018 (Kov-25/18), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. travnja 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog A. I. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. I., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju A. Č., odvjetniku iz Z., ne navodeći žalbenu osnovu, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.
Žalba nije osnovana.
Naime, iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka smatrajući da obrazloženje pobijanog rješenja u odnosu na iteracijsku opasnost ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost, a samim time i razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, protiv okrivljenog A. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je za takvo svoje utvrđenje dao valjane i dostatne razloge. Stoga su neosnovani navodi u okrivljenikovoj žalbi u kojima se isticanjem da prvostupanjski sud nije dao razloge o tim odlučnim činjenicama upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je sud izostavio činjenicu da okrivljenik već dugo nije u sukobu sa zakonom, a nije ni detaljno pojasnio o kakvom se to držanju okrivljenika na ročištu radilo,a što je dovelo do zaključka da se istražni zatvor treba protiv njega produljiti.
Naime, s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da osnovana sumnja da bi okrivljeni A. I. počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podnesena optužnica i to iz zapisnika o prepoznavanju okrivljenika po svjedoku D. V. kao osobe koja je kritičnog događaja napala i ozlijedila oštećenika, iskaza svjedoka oštećenika L. K., svjedoka D. V., redara u klubu, koji je bio očevidac događaja, snimki video nadzora noćnog kluba „B.“ o kretanju okrivljenika i oštećenika, rezulatata biološkog vještačenja kojim je na odjeći privremenoj oduzetoj od okrivljenika utvrđen DNA profil oštećenika, kao i provedenog sudskomedicinskog vještačenja o nastanku i naravi ozljeda oštećenika. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.
Okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenog A. I. i ovaj drugostupanjski sud nalazi u činjenici da je okrivljeniku stavljeno na teret da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., na način da je nakon kraćeg verbalnog sukoba u noćnom klubu, nožem višekratno ubadao u tijelo oštećenika, nanijevši mu više ubodnih i reznih rana, a nakon što ga je redar kluba pokušao spriječiti u daljnjim napadima nožem, sakrio nož u rukav jakne te se izvukao iz hvata redara i pobjegao. Navedeno povezujući sa iskazom svjedokinje M. M. iz kojeg proizlazi da joj je okrivljenik pri dolasku u klub govorio „ da ima nešto ispod majice“ i „ da ima nož“ te da se okrivljenik kritične zgode nemotiviranim nasiljem usmjerio na žrtvu koju je tog događaja vidio prvi puta u životu, upućuje na viši stupanj upornosti i odlučnosti u ispoljavanju kriminalnih aktivnosti i viši stupanj kriminalne volje kod okrivljenika. Nadalje, prema podacima u spisu prema okrivljeniku su već bile primjenjivane odgojne mjere i to kao maloljetniku zbog kaznenog djela protiv imovine, teške krađe iz članka 217. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 111/03., 190/03., - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,105/04. i 84/05. - dalje u tekstu: KZ/97) odgojna mjera pojačane brige i nadzora uz posebnu obvezu da se maloljetnik uključi u pojedinačni ili skupni rad savjetovališta za mlade i kao mlađem punoljetniku zbog dva kaznena djela razbojništva iz članka 218. stavka 1. KZ/97., počinjenih na način da je jednoj oštećenici prislonio plinski pištolj na glavu, a u drugu oštećenicu uperio cijev plinskog pištolja. Navedeno upućuje na zaključak da je ponašanje okrivljenika progrediralo s obzirom na to da se sada tereti za teže kazneno djelo.
Stoga je, dovodeći u vezu sve navedene okolnosti, ocjena i ovog drugostupanjskog suda, da sve te okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju konkretnu i razborito predvidivu bojazan, da će okrivljenik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih kaznenih djela. Zbog toga je osnovano protiv njega produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi, imajući na umu sve izložene okolnosti, za sada se ne bi mogla uspješno otkloniti blažim mjerama predviđenim u ZKP/08.
Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. travnja 2018.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.