Broj: Kž 186/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog A. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 11. travnja 2018. broj Kv I-Us-62/2018 (Kov-Us-2/2018), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog A. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. B., okrivljenog J. K. i okrivljenog Z. K. zbog počinjenja produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 52. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog A. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08) te mu je u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 11. srpnja 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. B. po branitelju G. M., odvjetniku iz R., ne navodeći žalbenu osnovu, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te da se istražni zatvor ukine.

Žalba nije osnovana.

Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj iznosi neslaganje sa zaključcima prvostupanjskog suda, a time u biti isključivo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne, kako za postojanje osnovane sumnje za počinjenje terećenog kaznenog djela, tako i za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 kao i one razloge zbog kojih nije svrhovito primijeniti blaže mjere.

Naime, osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, protiv okrivljenog A. B. proizlazi iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, kako pravilno navodi i obrazlaže prvostupanjski sud, a koje razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja u tom dijelu upućuje na razloge prvostupanjskog rješenja.

Također je neosnovano pozivanje žalitelja na rješenja o određivanju, odnosno produljenju istražnog zatvora u istrazi jer su ista bila predmetom razmatranja u žalbenom postupku i o njima je već pravomoćno odlučeno.

Nadalje, protivno žalbenim navodima, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika prvostupanjski sud pravilno temelji na okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, a koje upućuju na okrivljenikovu odlučnost i upornost u protupravnom ponašanju te time i na visok stupanj njegove kriminalne volje, kao i na ranijoj osuđivanosti, između ostalog, i zbog istovrsnog kaznenog djela na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina, što ne ukazuje samo na neusklađenost okrivljenikovog ranijeg života sa zakonom, već i na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na okrivljenika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja.

Kada se pri tome ima u vidu da je okrivljenik, prema vlastitom kazivanju, nezaposlen i bez imovine, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se u konkretnoj situaciji isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., s uspjehom otkloniti iteracijska opasnost utvrđena na strani okrivljenika, kao i da se ista svrha, s obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Slijedom izloženog, a budući da okrivljenikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. travnja 2018.