Broj: Kž–35/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Županijskog suda, Iztoka Krbeca, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Serđa Ferenčića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. T., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 - dalje u tekstu: ZKP/97), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja B. R. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, od 2. studenog 2017., broj 8 K-380/16-20, u sjednici održanoj 8. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

I. Povodom žalbe oštećenika kao tužitelja B. R., a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba oštećenika kao tužitelja B. R. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru je temeljem članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – u nastavku ZKP/08), odbio optužbu protiv optuženika J. T. da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1. i 3. KZ/97.

Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-6. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret oštećenika kao tužitelja B. R..

Protiv navedene presude žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj B. R. po punomoćnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda T. T. i I. U., u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu oštećenika kao tužitelja optuženik je po branitelju N. G., odvjetniku iz Z., podnio odgovor, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba oštećenika kao tužitelja je bespredmetna.

Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe oštećenika kao tužitelja B. R. ovaj drugostupanjski istu je ispitao sukladno odredbi članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 te je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, budući da je izreka presude proturječna razlozima presude, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Proturječnost između izreke pobijane presude i razloga ogleda se u tome što je prvostupanjski sud protiv optuženika J. T. za kazneno djelo iz članka 337. stavka 1. i 3. KZ/97, odbio optužbu pozivajući se, kako u izreci, tako i u obrazloženju, na odredbu članka članka 452. točke 6. ZKP/08, izričito navodeći da je „uslijed promjene Kaznenog zakona došlo do okolnosti koje isključuju kazneni progon za djelo koje je stavljeno  na teret optuženiku.“ Nasuprot tome, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, utvrđuje da je 1. siječnja 2013., a nakon počinjenog djela, stupio na snagu novi Kazneni zakon (KZ/11), pa da je postupajući u smislu odredbe članka 3. KZ/11 utvrdio da kazneno djelo iz članka 337. KZ/97, kao takvo više ne postoji u KZ/11 te da prema činjeničnom opisu kazneno djelo iz članka 337. stavak 1. i 3. KZ/97 za koje je terećen optuženik, nema pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 291. KZ/11, jer se radi o kaznenom djelu protiv službene dužnosti koje može počiniti samo službena ili odgovorna osoba koja zlouporabi neku javnu ovlast koja joj je povjerena, a niti u kaznenom djelu iz članka 246. KZ/11 jer se optuženik nije teretio da je oštetio trgovačko društvo čiji je imovinske interese morao štititi, a niti je bio u obvezi štititi imovinske interese B. R. na zakonom propisan način, a niti je B. R. uzrokovana šteta iz njegove gospodarske djelatnosti. Dakle, prvostupanjski sud je zaključio da učin djela koje je osuđeniku stavljeno na teret nije kazneno djelo jer ono kako je optuženo više ne postoji u KZ/11, a niti u tom zakonu u nekom drugom kaznenom djelu ima svoj  kontinuitet, a što bi predstavljalo zakonske razloge za oslobođenje optuženika od optužbe po osnovu članka 453. točka 1. ZKP/08, jer se radi o djelu koje po zakonu nije kazneno djelo.

Nema sumnje da ovako izneseni razlozi znatno i bitno proturječe s izrekom pobijane presude zbog čega takvu presudu nije moguće ispitati pa  je na takav način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pa je, prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti, čime je žalba oštećenika kao tužitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja postala bespredmetna. 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova provesti raspravu i sve dokaze koje će savjesno i detaljno ocijeniti vodeći računa da je sud dužan utvrditi i obrazložiti da li su u radnjama optuženika ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela u skladu s odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela, u konkretnom slučaju iz članka 337. stavak 1. i 3. KZ/97, pa tek onda, s obzirom na izmjenu kaznenog zakona, cijeniti postoji li pravi kontinuitet u nekom od kaznenih djela iz KZ/11.  U svezi potonjeg prvostupanjskom sudu valja skrenuti pozornost da se propitivanje postojanja pravnog kontinuiteta optužnicom činjenično predstavljenog kaznenog djela iz članka 337. KZ/97 ne ogleda samo u odnosu na kazneno djela iz članka 291. KZ/11 i članka 246. KZ/11, obzirom da se ispitivanje pravnog kontinuiteta sukladno članku 3. stavku 3. KZ/11 vrši tako da se činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako se utvrdi postojanje tog kontinuiteta primjenjuje se zakon koji je blaži za počinitelja te obzirom da pojedini oblici ranije sankcioniranog nedopuštenog ponašanja iz članka 337. KZ/97, svoj kontinuitet nemaju samo u kaznenim djelima iz članka 291. i članka 246. KZ/11, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, nego i u drugima kaznenim djelima ovisno o sadržaju činjeničnog opisa, a u konkretnom bi se slučaju, imajući u vidu da se optuženik tereti da je kao direktor trgovačkog društva K. V. d.o.o. iz O., dakle kao odgovorna osoba, unatoč postojanju ovršne odluke Općinskog suda u Zlataru, Stalne Službe u Donjoj Stubici broj Ovr-247/2009 od 10. studenog 2010., koja mu je dostavljena radi provedbe i koju je trebao provesti na način da zaplijeni 1/3 plaće koju je kao ovršenik primao kod navedenog trgovačkog društva, kao i unatoč dopisu tog suda u pogledu izvršenja te odluke, to nije učinio, dakle da nije izvršio pravomoćnu sudsku odluku koju bio dužan kao odgovorna osoba izvršiti, to činjenično stanje moglo podvesti pod biće kaznenog djela neizvršenja sudske odluke iz članka 311. stavka 1. KZ/11. 

Tek nakon toga donijet će novu, na zakonu osnovanu odluku, koju treba obrazložiti u  skladu s odredbom čl. 459. ZKP/08

Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao pod I. i II. izreke, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08.

U Puli – Pola 8. svibnja 2018.