Broj: Kž–19/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Županijskog suda Serđa Ferenčića, kao predsjednika vijeća, te Zdravka Garića i mr. sc. Svetislava Vujića, kao članova vijeća i Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. T., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 11. prosinca 2017., broj 31 K-375/17-15, u sjednici održanoj 15. svibnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku proglašen je krivim D. T. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom tvari koje su propisom proglašene drogom iz članka 190. stavak 1. KZ/11, pa je na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Potom mu je na temelju članka 56. KZ/11, sud izrekao uvjetnu osudu i odredio da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem članka 79. KZ/11 u svezi članka 264. stavka 2. KZ/11 od optuženika D. T. oduzeti su predmeti oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja 089494 i 089495 od 6. listopada 2016., a koji će se sukladno odredbi članka 181. stavku 7. ZKP/08, uništiti.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12 , 56/13, 145/13  i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08), dužan je optuženik D. T. naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od  300,00 kuna.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik „proglasi krivim i za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11.“

 

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik D. T. putem branitelja M. D., odvjetnika iz O., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku  474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen uz popratni dopis broj KŽ-DO-29/2018 od 22. siječnja 2018., bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

 

Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja utvrdio je postojanje apsolutno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. te članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, na koje pazi po služenoj dužnosti.

 

Naime,  bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 ostvarena je time što se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, i to zapisniku o ispitivanju svjedoka koji je zbog svog tazbinskog srodstva s optuženikom imao povlasticu nesvjedočenja, a prethodno na to nije uredno upozoren.

 

Prema članku 285. stavku 3. ZKP/08 svjedoci s povlasticom nesvjedočenja moraju biti upozoreni da nisu dužni svjedočiti, a ako odluče svjedočiti, da će se njihov iskaz, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Ovo upozorenje i odgovor svjedoka sud je dužan unijeti u zapisnik o ispitivanju. Unatoč tome, prvostupanjski sud je na raspravi od 11. prosinca 2017., ispitao svjedoka Z. J., koji je, prema odredbi članka 285. stavka 1. točke 2. ZKP/08, kao optuženikov šogor, kako je to navedeno u zapisniku s rasprave od 11. prosinca 2017., (list 113 spisa) te u pobijanoj presudi (stranica 3., 6. odlomak), s njime u privilegiranom tazbinskom srodstvu zbog čega je imao povlasticu nesvjedočenja, pri čemu ga, suprotno odredbi članka 285. stavka 3. ZKP/08, sud nije upozorio da nije dužan svjedočiti, a ako odluči svjedočiti da će se njegov iskaz, bez obzira na njegovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, odnosno takve pouke i upozorenja nisu unijete u zapisnik o raspravi.

 

Odredbom članka 300. stavka 1. točke 3. ZKP/08 propisano je da se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenje iz članka 285. stavka 3. ZKP/08 nije ubilježeno u zapisnik, iz čega proizlazi da je takav zapisnik nezakonit dokaz u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08 na kojem se, sukladno stavku 1. tog članka, ne može temeljiti sudska odluka. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude u bitnom reproducirao iskaz navedenog svjedoka te je ocijenio i njegovu vjerodostojnost, pa je (i) na tom dokazu, ocjenjujući ga vjerodostojnim, utemeljio pobijanu presudu, čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 na koju, prema odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti i koja zahtijeva ukidanje prvostupanjske presude po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti uočena je i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 koja se sastoji u tome da je izreka pobijane presude u dijelu izreke koji se odnosi na oduzimanje predmeta nerazumljiva te je za taj dio izreke presude u obrazloženju u potpunosti izostalo obrazloženje.

 

Naime, sud temeljem članka 79. KZ/11 u svezi članka 264. stavak 2. KZ/11 od optuženika D. T. oduzima predmete koji su od njega oduzeti iz izdavanje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva 089494 i 089495 od 6. listopada 2016., za koje određuje da će se uništiti sukladno odredbi članka 181. stavka 7. ZKP/08, a da pritom uopće ne navodi koji su to predmeti koji se oduzimaju od optuženika. Dodatnu nejasnoću u taj dio izrekle presude prvostupanjski sud unosi kada te predmete oduzima i uz primjenu članka 264. stavka 2. KZ/11 kojim je propisano da se predmeti i roba nedozvoljene trgovine moraju oduzeti, iako je optuženik osuđen za kazneno djelo iz članka 190. stavak 1. KZ/11, pa se predmeti i tvari koje su u svezi s tim kaznenim oduzimaju primjenom odredbe članka 190. stavka 8. KZ/11. Uz to iz ovako koncipirane izreke presude proizlazi da je optuženik D. T. počinio kazneno djelo iz članka 190. stavak 1. KZ/11, obzirom da nije dokazana tvrdnja optužbe da je proizvedenu drogu namijenio daljnjoj prodaji, a iz dijela izreke presude kojom se od njega oduzimaju premeti proizlazi da se radi o predmetima u svezi nedozvoljene trgovine, što izreku presude u cjelini čini nerazumljivom. Konačno, prvostupanjski je sud propustio obrazložiti ovaj dio odluke koja je navedena u izreci presude čime je sve ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti i zbog koje je dužan ukinuti prvostupanjsku presudu.

 

Slijedom izloženog, primjenom članka 483. stavka 1. ZKP/08, trebalo je povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, pobijanu presudu ukinuti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja postala bespredmetna.

 

Međutim, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog naprijed navedenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može reći da će u ponovljenom postupku biti potrebno s više pažnje i kritičnosti ocjenjivati dokaze koji se odnose na utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženog D. T.. Naime, s više kritičnosti i savjesnosti treba ocjenjivati okolnost da je kod optuženika pronađena izuzetno velika količina droge koja prema mjestu gdje je uzgojena, načinu i količini uzgoja kao i načinu održavanja tog uzgoja te načinu na koji je uzgojena marihuana pripremana, kao i uloženo vrijeme i trud oko uzgoja upućuju da je s više kritičnosti valjalo ocjenjivati optuženikovu obranu da je marihuanu uzgojio radi korištenja iste u terapeutske svrhe. Također, s više kritičnosti treba ocjenjivati i s prethodno navedenim povezati obranu optuženika da je u dugogodišnjem psihijatrijskom tretmanu tijekom kojega je koristio različite lijekove i imao kvalitetnu interakciju s medicinskim osobljem kao i drugim osobama s istim psihičkim tegobama te nalaz i mišljenje vještaka psihijatra prema kojem optuženik nije ovisnik o drogama te da i sam optuženik negira iskustva s drogama.

 

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će otkloniti navedene bitne postupovne povrede, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

Slijedom naprijed izloženog, trebalo je primjenom odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

U Puli – Pola, 15. svibnja 2018.