Broj: Kž 231/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Lidije Grubić Radaković kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv maloljetnog Đ. O., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 8. svibnja 2018. broj Kvm- 11/18-4 (Km-4/17-40), o produljenju primjene mjera opreza nakon izrečene odgojne mjere, u sjednici održanoj 24. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba maloljetnog Đ. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon izrečene odgojne mjere prema maloljetnom Đ. O., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. u svezi stavka 1. KZ/11. na temelju članka 64. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15. dalje u tekstu: ZSM) i članka 98. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. -  dalje u tekstu: ZKP/08.), prema maloljetniku produljena je primjena mjera opreza zabrane približavanja maloljetnoj oštećenici S. I. na udaljenost od 100 metara iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08., zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze s maloljetnom oštećenicom S. I. iz članka 98. stavka 2. točke 5. ZKP/08. te zabrane uhođenja ili uznemiravanja maloljetne oštećenice S. I. iz članka 98. stavka 2. točke 9. ZKP/08. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja izvršenje mjera opreza povjereno je Policijskoj upravi međimurskoj, dok je pod točkom III. izreke određeno da će mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti odluke, te je maloljetni Đ. O. upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza one zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni Đ. O. po braniteljici D. Š., odvjetnici iz V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se usvoji žalba i ukinu mjere opreza, a podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu maloljetnik kada u žalbi navodi da prvostupanjsko rješenje ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama na kojima sud temelji svoj zaključak o daljnjoj primjeni mjera opreza, a oni razlozi koji su navedeni kao odlučni da su proturječni sami sebi i ispravama i zapisnicima u spisu. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne i određene razloge, koji nisu proturječni pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 na koju se upire u žalbi.

Protivno daljnjim navodima u žalbi, po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu izrečenih mjera opreza kao zamjene za istražni zatvor prema maloljetniku, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, osnovana sumnja da bi maloljetnik počinio kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz svih dokaza izvedenih tijekom postupka temeljem kojih je i donesena nepravomoćna odluka kojom je maloljetniku izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod.

Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će maloljetnik ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, a koje okolnosti su da je maloljetnik osnovno sumnjiv da je nastali spolni odnos izvršio uz prijetnju nožem te da iz iskaza oštećenice proizlazi da joj je nožem prijetio i nakon inkriminiranog događaja. Osim toga, i iz iskaza predstavnice Centra za socijalnu skrb Č. proizlazi da se maloljetnik nakon inkriminiranog događaja bez nadzora skiće po naselju, da je počeo konzumirati alkohol i pušiti te da je zbog pretjerane konzumacije alkohola zadržan i hospitaliziran na Odjelu pedijatrije u Županijskoj bolnici u Č.. Nije uključen u nikakav oblik odgojno obrazovnog rada, a njegova obitelj unatoč mjerama obiteljsko pravne zaštite koje su im bile izricane ne pokazuje niti volju niti želju da adekvatno brine i skrbi o maloljetniku. Kada se uz navedeno uzme u obzir i da maloljetnik živi u neposrednom susjedstvu sa oštećenicom postoji realna opasnost da će maloljetnik ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. 

Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud imajući u vidu da protiv maloljetnika do sada nije vođen niti jedan kazneni postupak, da se prema čl. 66. ZSM istražni zatvor prema maloljetniku može odrediti samo kao krajnja mjera te protek vremena od inkriminiranog događaja u kojem maloljetnik nije kršio izrečene mu odgojne mjere opreza, zaključio da se svrha istražnog zatvora može ostvariti i do sada izrečenim mjerama opreza.

Vezano za navode u žalbi da vijeće i nadalje ne raspolaže relevantnim podacima o sadašnjem ponašanju maloljetnika temeljem kojeg bi se odlučivalo o potrebi daljnje primjene izrečenih mjera opreza jer je predstavnica Centra za socijalnu skrb ispitana na raspravi održanoj 16. siječnja 2018. te da se njena saznanja o ponašanju maloljetnika odnose na 2017. godinu, a takvi podaci nisu dostatni za ocjenjivanje njegove ličnosti na dan 8. svibnja 2018. godine, i ovaj sud stava je kako je prvostupanjski sud na temelju prikupljenih podataka o ponašanju maloljetnika početkom 2018. godine mogao zaključivati o njegovom ponašanju i potrebi daljnje primjene izrečenih mjera opreza pogotovo, s obzirom na to da je u međuvremenu i to 20. ožujka 2018. donesena nepravomoćna odluka kojom je maloljetniku izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod.

Nadalje, nije u pravu maloljetnik kada u žalbi navodi da nema nikakvog aktualnog podatka u spisu da maloljetnik svakodnevno viđa oštećenicu, a na što se poziva prvostupanjski sud, dalje navodeći da iz izjave predstavnice Centra za socijalnu skrb proizlazi da se on bez nadzora skiće, a roditelji oštećenice su iskazivali da je ona nakon događaja koji je prijavila povučena, da malo izlazi iz kuće i da ju njezin otac svaki dan vozi u školu i natrag. Naime, i po mišljenju ovog suda činjenica da je maloljetnik susjed oštećenice i da je ista prije inkriminiranog događaja koristila WC u dvorištu gdje maloljetnik živi govori u prilog realne mogućnosti svakodnevnog viđanja oštećenice i maloljetnika, a bez obzira na činjenicu da je oštećenica nakon inkriminiranog događaja povučenija nego prije.

Niti žalbenim navodima maloljetnika da iz podataka u spisu proizlazi da oštećenica više ne koristi WC u dvorištu maloljetnika nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda jer sve ostale gore navedene okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti iz kojih proizlazi opasnost da će maloljetnik ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. svibnja 2018.