Broj: Kž 225/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Lidije Grubić-Radaković kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog F. L., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. svibnja 2018. broj Kov-1/18, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 24. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog F. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog F. L., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni F. L. po branitelju, odvjetniku N. G., s prijedlogom da se uvaži žalba i pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Prvenstveno se ističe kako postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11. koje mu je optužnicom stavljeno na teret, a koja proizlazi iz suglasnih iskaza oštećene M. J. te svjedoka S. M. i A. G., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU zagrebačke kojom je od okrivljenika oduzet izlist iz bankomata sa računa oštećenice i novčani iznos koji su inkriminirane prigode otuđeni oštećenici te zapisnika o očevidu prema kojem je okrivljenik nedugo nakon počinjenja terećenog mu kaznenog djela zatečen u odjeći koja odgovara opisu počinitelja od strane saslušanih svjedoka.

Nadalje, protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog F. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo, s obzirom na to da je osnovano sumnjiv da je prilikom počinjenja kaznenog djela iskazao bezobzirnost, upornost i odlučnost u protupravnom postupanju i viši stupanj kriminalne volje na način da je oštećenici prišao s leđa, rukom je uhvatio oko vrata i oborio na tlo, vukao je po tlu pa joj rekao da će je zaklati, za koje vrijeme je u ruci držao nož usmjeren prema njoj te zatražio od nje novac, na što mu je ona u strahu za svoj život predala sav novac iz novčanika.

Osim toga i iz psihijatrijskog vještačenja okrivljenika proizlazi opasnost da bi okrivljenik zbog aberantne strukture ličnosti mogao boravkom na slobodi ponoviti istovrsno ili teže kazneno djelo. Ovo stoga što je okrivljenik osoba graničnog intelektualnog funkcioniranja prema lakoj mentalnog retardaciji kod koje je dijagnosticirana simptomatologija emocionalno nestabilnog poremećaja ličnosti s disocijalnim karakteristikama koji se očituju izraženom tendencijom impulzivnim radnjama bez razmišljanja o posljedicama i s afektivnom nestabilnošću, pri čemu izljevi intenzivne ljutnje često mogu dovesti do nasilja i eksplozivnog ponašanja, potom, u zanemarivanju osjećaja drugih, manjku odgovornosti i nepoštivanju socijalnih normi, pravila i obveza, te niskoj toleranciji frustracija i niskom pragom očitovanja agresije, uključujući i nasilje, nepostojanju osjećaja krivnje i sklonosti okrivljavanja drugih.

Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da kod okrivljenika ne postoji iteracijska opasnost s obzirom na to da se okrivljenik odmah po puštanju iz istražnog zatvora prijavio na liječenje u bolničku ustanovu u kojoj je kasnije i ponovo uhićen s obzirom na to da tamo tehnički ne može počiniti kazneno djelo ili je to otežano, a čime je i pokazao namjeru da otkloni ili barem umanji psihičke predispozicije za učin inkriminiranog ili sličnog kaznenog djela.

Ovo stoga što iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenik do sada i prije počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u više navrata bio psihijatrijski liječen, da između hospitalizacija nije uzimao preporučenu terapiju te da je njegovo ponašanje ako mu se dokaže determinirano aberatnom strukturom njegove ličnosti.

Navedene okolnosti i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti okrivljenika, njegovoj mlađoj životnoj dobi i mogućnosti zaposlenja u slučaju ukidanja istražnog zatvora, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na to da kod okrivljenika postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

Slijedom svega navedenog i ovaj sud stava je kako se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti bilo kakvim blažim mjerama.

Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je žalba okrivljenika na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. svibnja 2018.