Broj: Kž 241/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. O., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 18. svibnja 2018. broj OV Kov-20/18-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. O. zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. O. po branitelju D. Z., odvjetniku iz Č., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se istražni zatvor okrivljeniku ukine i zamijeni jednom od mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio iz kojih prikupljenih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom i koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tako i ovaj sud drži kako iskazi saslušanih svjedoka F. O., M. O., M. O., D. O., I. O., M. O. i S. O. te djelomično i iskazi S. O., Z. B., J. O., Z. O. i R. O. te nalaz i mišljenje vještaka za sudsku medicinu A. K. za sada upućuju na dovoljan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti podignutom optužnicom, a bez obzira na iskaz svjedokinje R. O. koja jedina kao počinitelja navodi okrivljenikovog brata, a koji iskaz će biti podvrgnut ocjeni prvostupanjskog suda prilikom daljnjeg kaznenog postupka.

Slijedom svega navedenog, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da ne postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom, a s obzirom na različite verzije ovog događaja koje proizlaze iz iskaza svjedoka, a vezano za to tko je donio sjekiru na lice mjesta, tko je koga prvi napao te je li upravo okrivljenik osoba koja je sjekirom udarila oštećenika s obzirom na iskaz oštećenikove majke koja decidirano navodi da je druga osoba, a ne okrivljenik počinila ovo kazneno djelo. Naime, kako je to gore već navedeno prvostupanjski sud detaljno je obrazložio iz kojih iskaza svjedoka, a navodeći u pobijanom rješenju i njihov bitan sadržaj, proizlazi osnovana sumnja da je upravo okrivljenik počinitelj ovog kaznenog djela a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

Nadalje, također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i da postoje one posebne okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo, s obzirom na to da iz svih prikupljenih dokaza proizlazi da se okrivljenik uključio u već završeni sukob svojih roditelja i obitelji oštećenika iz čega proizlazi njegova namjera obračuna sa obitelji oštećenika nakon što je bilo kakva opasnost za njegove roditelje već prestala te činjenica napetih i narušenih odnosa između obitelji okrivljenika i oštećenika koji žive u blizini, a koji odnosi su banalnim povodom (nalet automobila na psa) doveli do ovako teške posljedice. Osim toga, iako okrivljenik do sada nije bio osuđivan zbog kaznenih djela s elementima nasilja, osuđen je zbog kaznenih djela protiv imovine i to krađe i dva puta teške krađe što upućuje na neusklađenost njegovog dosadašnjeg ponašanja sa zakonom.

Isto tako s obzirom na gore navedene posebne okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu ponoviti isto ili istovrsno kazneno, nije u pravu okrivljenik kada navodi da nije osoba sklona činjenju kaznenih djela, a posebno ne onih s elementima nasilja, da se u sukob uključio nakon što su mu napadnuti roditelji te da je oštećenik njega prvi napao, da je njegova ranija osuđivanost preuveličana jer zbog navedenih kaznenih djela nije bio osuđen na kaznu zatvora kao i da je okrivljenik osoba atipična za romsku zajednicu koja radi u Z. i član je vjerske zajednice te je voljan odseliti se iz rodnog mjesta te je i ovaj sud stava kako se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti nikakvim blažim mjerama.

Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. lipnja 2018.