Broj: Rev 883/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. J. iz Z., zastupan po punomoćniku V. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja D. M. iz S. B., D. M. D. iz S. B., i H. M. iz S. B., zastupani po punomoćniku I. Ž., odvjetniku u S. B., radi isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženih protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-2761/11-2 od 16. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-217/09-11 od 15. ožujka 2011., u sjednici održanoj 4. studenoga 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja M. J. i preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-217/09-11 od 15. ožujka 2011. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-2761/11-2 od 16. siječnja 2012., i sudi:

 

              „Nalaže se prvotuženici D. M., drugotuženici D. M. D., te trećetuženiku H. M. u roku od 15 dana solidarno isplatiti tužitelju M. J. iznos od 29.337,71 €, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan plaćanja, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19. veljače 2009.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena.“

 

II. Odbacuje se revizija tuženika D. M., D. M. D. i H. M.

 

III. Nalaže se tuženicima D. M., D. M. D. i H. M. solidarno naknaditi tužitelju M. J. troškove parničnog postupka u iznosu od 37.456,25 kuna, u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženicima D. M., D. M. D. i H. M. solidarno naknaditi tužitelju M. J. na ime troškova revizije iznos od 9.512,50 kuna, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „I Odbija se tužitelj-protutuženik M. J. s tužbenim zahtjevom koji glasi:

              „I Nalaže se prvotuženici D. M., drugotuženici D. M. D., te trećetuženiku H. M. u roku od 15 dana solidarno isplati tužitelju M. J. iznos od 29.337,71 €, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan plaćanja, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19. veljače 2009.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena.

              II Nalaže se prvotuženici D. M., drugotuženici D. M. D. te trećetuženiku H. M. u roku od 15 dana solidarno isplatiti tužitelju M. J. iznos parničnog troška sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena.“

 

              II Odbijaju se tuženici-protutužitelji D. M., D. M. D. i H. M. s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

              „Utvrđuje se da je krivnjom tužitelja-protutuženika M. J. iz Z., ... raskinut ugovor o kupoprodaji i pravu građenja od 21. veljače 2007.g sklopljenog između tužitelja-protutuženika kao kupca i F. M. kao prodavatelja, te se nalaže tužitelju-protutuženiku M. J. da tuženicima kao zakonskim nasljednicima pok. F. M. na ime neimovinske štete isplati i to tuženoj-protutužiteljici D. M. iz S. B., ... iznos od 90.000,00 kn, tuženoj-protutužiteljici D. M.-D. iz S. B., ... iznos od 90.000,00 kn, te tuženiku-protutužitelju H. M. iz S. B., ... iznos od 90.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 27. ožujka 2009.g. pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena.

              II Tuženi-protutužitelj M. J. iz Z., ... dužan je na ime izmakle dobiti od 01. srpnja 2007.g. pa do 01. ožujka 2011.g. isplatiti to tuženoj - protutužiteljici D. M. iz S. B., ... iznos od 32.666,00 kn, tuženoj-protutužiteljici D. M.-D. iz S. B., ... iznos 32.666,00 kn, te tuženiku-protutužitelju H. M. iz S. B., ... iznos od 32.666,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka 2011.g. pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena.

              III Utvrđuje se prijeboj tražbine tužitelja-protutuženika M. J. iz Z., ... sa direktnom štetnom tuženika-protutužitelja iznos od 29.535,07 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koja vrijedi na dan plaćanja, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. siječnja 2009.g. pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena.

              IV Tužitelj-protutuženik dužan je tuženima-protutužiteljima iznose i zakonsku kamatu iz točke I i II presude platiti u roku od 15 dana, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

              III Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja revizije podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te tuženici zbog pogrešne primjene materijalnog prava te istovremeno u reviziji ističu da reviziju podnose i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP).

 

Na revizije nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Revizija tuženih nije dopuštena.

 

Sukladno odredbi čl. 392. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred sudovima nižeg stupnja, i što u ovoj fazi postupka među strankama nije sporno utvrđeno je da su tužitelj i prednik tuženika 21. veljače 2007. sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine i pravu građenja za cijenu od 230.000,00 Eura.

 

Nije sporno da je prednik tuženika na ime cijene primio pri sklapanju ugovora 120.000,00 Eura, i naknadno još daljnjih 50.000,00 Eura 18. svibnja 2007.

 

Nije sporno da je tužitelj isplatio dio cijene, no da je došlo do sporazumnog raskida ugovora, te da su tužitelju vraćeni primljeni iznosi nakon raskida ugovora i to 80.000,00 Eura 12. veljače 2008., 30.000,00 Eura 24. svibnja 2008., 50.000,00 Eura 7. studenog 2008. i 10.000,00 Eura 21. prosinca 2008.

 

Potraživanje tužitelja odnosi se na isplatu zatezne kamate na plaćene iznose na ime cijene i to za vrijeme od plaćanja pa do povrata isplaćene cijene zbog raskida ugovora.

 

Sukladno odredbi čl. 368. st. 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) kada strana iz ugovornog odnosa nakon raskida ugovora vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana isplate do dana kada je isplatu primila.

 

Nije među strankama sporno da utuženi iznos kao u tužbi predstavlja zatezanu kamatu za vrijeme od kada je prednik tuženika primio novac na ime cijene pa do trenutka povrata cijene nakon raskida ugovora.

 

Slijedom navedenog tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate sukladno odredbi čl. 368. st. 5. ZOO-a pa je stoga što su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo.

 

Pri tome valja naglasiti da sudovi nižeg stupnja pravilno cijene odredbu čl. 368. st. 5. ZOO-a dispozitivnom normom što znači da stranke mogu i drugačije ugovoriti. No, ako tako što stranke nisu ugovorile , a sudovi utvrđuju da takvog dogovora nije bilo, već zaključuju da kako iz priznanica kojima se potvrđuje povrat primljenih iznosa na ime kupovnine ne slijedi da je izričito ugovoreno i plaćanje zatezne kamate ta obveza nije ugovorena, posve izvrću smisao odredbe čl. 368. st. 5. ZOO-a i time pogrešno primjenjuju materijalno pravo.

 

Stoga, kako stranke nisu isključile primjenu odredbe čl. 368. st. 5. ZOO-a niti su tuženi to dokazali to se radi odluke o osnovanosti zahtjeva tužitelja ima primijeniti ova odredba.

 

Slijedom navedenog, a kako sudovi prvog stupnja nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a valjalo glede zahtjeva tužbe preinačiti presude suda prvog stupnja i odlučiti kao pod I. 1. izreke u smislu odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

 

U ovom postupu povodom zahtjeva protutužbe svaki od tri tuženika potražuje ukupno 122.666,00 kuna te postavljaju i nenovčani zahtjev na utvrđenje.

 

U protutužbi tuženici ne označavaju vrijednost predmeta spora pa se stoga ima smatrati da je vrijednost predmeta nenovčanog dijela zahtjeva 50.000,00 kuna sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a, a vrijednost predmeta spora novčanog zahtjeva jest iznos koji svaki od tužitelja kao obični suparničari potražuju.

 

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a u imovinskopravnim sporovima revizija je dopuštena ako vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kuna.

 

Kako vrijednost predmeta spora za svakog o tuženika prema zahtjevu protutužbe ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna to revizija tuženika u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a nije dopuštena.

 

Tuženici u reviziji ističu da podnose reviziju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Iz sadržaja revizije razvidno je da ona ne udovoljava po svom sadržaju zahtjevima propisanim odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog revizija tuženika nije dopuštena niti u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a niti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a pa je stoga reviziju valjalo odbaciti i na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. i 2. ZPP-a i odlučiti kao pod II. izreke.

 

Obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu pripada pravo na naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a koje je određeno zatražio tijekom postupka, a koji se odnose na trošak zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“, broj 91/04, 37/05 i 59/07 - dalje: OT) 2.500,00 kuna, za sastav podneska od 7. srpnja 2009. prema 8/1 OT-a 2.500,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 15. veljače 2010., 13. rujna 2010. i 1. ožujka 2011. prema Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09; OT) 2.500,00 kn za svako ročište, za sastav podneska od 27. travnja 2010. prema Tbr. 8/1 OT-a 2.500,00 kuna i za sastav žalbe prema Tbr. 10/1 OT-a 3.125,00 kuna odnosno ukupno 18.125,00 kuna uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 23% u iznosu od 4.168,75 kuna, plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 7.200,00 kuna, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 2.450,00 kuna, na presudu u iznosu od 2.450,00 kuna i na žalbu u iznosu od 3.062,50 kuna. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 37.456,25 kuna, kako je to navedeno pod točkom III. izreke ove presude.

 

Tužitelju je dosuđen i trošak sastava revizije prema Tbr. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12 i 103/14; dalje: OT) u visini od 375 bodova uz vrijednost boda od 10,00 kuna prema Tbr. 50. OT-a i pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 23% prema Tbr. 42 OT-a u iznosu od 862,50 kuna odnosno ukupno 4.612,50 kuna čemu je valjalo pridodati trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 4.900,00 kn (Tbr. 3/1) Zakona o sudskim pristojbama (“Narodne novine“, broj 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) tako da je tužitelju na ime troškova sastava revizije valjalo dosuditi iznos od 9.512,50 kuna. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.

 

Zagreb, 4. studenoga 2015.