Broj: Pnš-35/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mirandi Pelaić Morić, u pravnoj stvari  tužitelja J. H. iz S., OIB:…, zastupan po punomoćnici B. B., odvjetnici u S., protiv tuženika J. O. d.d. iz Z., OIB:…, zastupanog po odvjetnicima iz OD G. & P. iz Z., Pisarnica S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. studenog 2015. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja B. B., odvjetnice u S. i punomoćnika tuženika D. S., odvjetnika u O. G. & P., a presude objavljene dana 17. prosinca 2015. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Obvezuje se tuženik platiti tužitelju na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade ukupan iznos od 7.061,70 kuna sa zateznom kamatom koja teče:

-          na iznos od    207,70 kuna od 01. ožujka 2014. godine

-          na iznos od 1.544,00 kuna od 01. travnja 2014. godine

-          na iznos od 1.427,60 kuna od 01. svibnja 2014. godine

-          na iznos od 1.311,20 kuna od 01. lipnja 2014. godine

-          na iznos od 1.311,20 kuna od 01. srpnja 2014. godine

-          na iznos od 1.260,00 kuna od 01. kolovoza 2014. godine

do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Obvezuje se tuženik platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.597,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Pred ovim sudom dana 19. siječnja 2015. godine tužitelj je podnio tužbu kojom tužbom je potraživao zbog povreda u prometnoj nesreći u T. 16. prosinca 2013. godine naknadu neimovinske i imovinske štete.

 

Pred ovim sudom dana 13. svibnja 2015. godine zaprimljen je podnesak tuženika kojim je djelomično priznao tužbeni zahtjev tužitelja i to baš s osnove naknade neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kuna, kao i naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege i troškova liječenja u iznosu od 1.850,00 kuna.

 

Punomoćnik tužitelja na ročištu pred ovim sudom dana 21. travnja 2015. godine povukao je dio tužbenog zahtjeva u pogledu imovinske štete zbog uništene odjeće, obuće i zaštitne kacige.

 

Slijedom navedenog, a pozivom na odredbu članka 329. stavak 2. ZPP-a sud je bez odgode donio djelomičnu presudu na temelju priznanja kojom je obvezao tuženika na isplatu pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate. Također je obvezao tuženika na isplatu tužitelju na ime pretrpljene imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i troškova liječenja iznos od 1.850,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je pozivom na odredbu članka 193. ZPP-a rješenjem utvrdio da je tužba povučena na ime imovinske štete zbog uništene odjeće i obuće i zaštitne kacige a za iznos od 3.000,00 kuna. Predmetna presuda i rješenje su postali pravomoćni.

 

U nastavljenom tijeku postupka tužitelj je ustrajao u svom potraživanju na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade.

 

Nakon provedenog postupka te pribavljanja priležeće dokumentacije između stranaka nije bila sporna ni osnova ni visina tužbenog zahtjeva s ove osnove, s tim što je tuženik prigovarao zatraženom tijeku kamata na pojedinačne iznose smatrajući da tuženik ne može pasti u zakašnjenje dok ne zna za svoju obvezu, te da kamata može teći isključivo od dana kada ga je tužitelj pozvao na to plaćanje.

 

              U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom podataka od 06. svibnja 2015. godine dostavljenih od strane F. T. d.o.o. i to podaci o plaći za 2014. godinu za tužitelja u razdoblju od siječnja do prosinca, konta kartice za tužitelja koja se odnose na potraživanja za bolovanje na teret fonda za razdoblje od 01. siječnja 2014. godine do 31. prosinca 2014. godine, dopisa HZZO od 20. svibnja 2015. godine sa podacima o utvrđenoj nadoknadi plaće za razdoblje od 01. siječnja 2014. godine do 31. prosinca 2014. godine za tužitelja.

 

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

 

Pozivom na odredbu članka 1089. Zakona o obveznim odnosima regulirano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, te da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

 

Pregledom platnih podataka sud je utvrdio da je poslodavac prvih 45 dana tužitelju plaćao punu plaću, dok je u veljači 2014. godine tužitelju isplaćen iznos od 3.198,61 kunu, dok je HZZO izvršio isplatu iznosa od 465,69 kuna, tako da je tužitelj za taj mjesec ukupno primio 3.664,30 kuna. Dakle, za veljaču 2014. godine tužitelj je primio manji iznos od 207,70 kuna od svoje pune plaće koja je iznosila 3.872,00 kuna. Nakon ovog razdoblja tužitelj je na teret HZZO-a primao naknadu umjesto plaće za vrijeme bolovanja, te je u navedenom razdoblju primio manji iznos i to ukupno od 7.061,70 kuna.

 

Kako u nastavljenom tijeku postupka tuženik nije sporio visinu izgubljene zarade precizirane podneskom tužitelja od 04. rujna 2015. godine, te ukupno potraživanje u iznosu od 7.061,70 kuna, to je u tom smislu sud u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja.

 

Pozivom na odredbu članka 1086. ZOO-a regulirano je da obveza naknade štete se smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, slijedom čega je sud tužitelju i dosudio na svaki pojedinačni iznos zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to i zatraženo i to sve po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a , kao i temeljem Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, pri čemu je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe, zastupanja na ročištima od 21. travnja 2015. godine, 05. listopada 2015. godine, 17. studenog 2015. godine, te sastava podneska od po 1.000,00 kuna, za pristup na ročišta od 15. srpnja 2015. godine i 03. studenog 2015. godine od po 250,00 kuna, te za pristup na ročište za objavu presude iznos od 500,00 kuna, što ukupno predstavlja iznos od 6.000,00 kuna. Na tako dosuđeni iznos tužitelju je valjalo priznati i trošak PDV-a od 25% u iznosu od 1.500,00 kuna, kao i trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 797,00 kuna, te sudske pristojbe presude u iznosu od 300,00 kuna, te je na taj način valjalo obvezati tuženika na naknadu ukupnog parničnog troška u iznosu od 8.597,00 kuna.

 

U Splitu, 17. prosinca 2015. godine