Broj: P-556/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Iskri, na prijedlog sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD OIB: …, Z., A. M. …, protiv tuženika C. O. d.d., Z., M. …, OIB: …, radi naknade štete u iznosu od 89.158,17 kn, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 24. studenoga 2015., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. prosinca 2015.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Nalaže se tuženiku C. O. d.d. Z., M. …, OIB: …, u roku od osam dana tužitelju  ZAVODU  OIB: …, Z., A. M. …, nadoknaditi štetu u iznosu od 89.158,17 kn (slovima: osamdeset devet tisuća sto pedeset osam kuna sedamnaest lipa) sa zateznom kamatom koja teče od 19. studenoga 2014. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 620,00 kn.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je 6. ožujka 2015. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je osiguranik tužitelja B. V. teško ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 27. rujna 1981., koju je uzrokovao osiguranik tuženika B. M. upravljajući osobnim automobilom registarskih oznaka ZG …, osiguranim od odgovornosti za štetu nastalu trećim osobama kod tuženika.

 

Rješenjem tužitelja, broj … od 12. veljače 1984. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje, dok mu je rješenjem broj … od 28. kolovoza 1985. priznato pravo na invalidsku mirovinu.

 

Za razdoblje od 1. travnja 2012. do 31. prosinca 2013. tužitelj je isplatio na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 98.067,39 kn, od čega razmjerni dio iznosi 39.329,10 kn, te je za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2014. isplatio iznos od 42.621,57 kn. Nadalje, za razdoblje od 1. travnja 2012. do 30. rujna 2014. tužitelj je po osnovi novčane naknade za tjelesno oštećenje ukupno isplatio iznos od 7.207,50 kn. Prema tome, ukupna šteta koju u razdoblju od 1. travnja 2012. do 30. rujna 2014. trpi tužitelj iznosi 89.158,17 kn.

 

Utuženo razdoblje nije prvo, s obzirom da je tuženik dosad plaćao tužitelju štetu po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ali za ranija razdoblja i to uz postupcima koji su vođeni pred Okružnim privrednim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-11136/89, Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-6591/97, P-11556/00, te pred ovim sudom, u predmetima pod poslovnim brojem P-2137/10 i P-3614/12.

 

Tužitelj je pokušao mirnim putem naplatiti štetu međutim tuženik nije postupio po odštetnom zahtjevu iz razloga što smatra da bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari da nije bilo prometne nesreće, ostvario pravo na starosnu mirovinu.

 

U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost za štetu. Osporio je osnovanost zahtjeva s obrazloženjem da je osiguranik tužitelja 2006. stekao uvjete za starosnu mirovinu. Tuženik zbog toga ističe da tužitelj ne trpi štetu jer bi ionako bio u obvezi svom osiguraniku isplaćivati starosnu mirovinu. Slijedom navedenog, tužitelj bi eventualno mogao potraživati razliku između invalidske i starosne mirovine koju bi osiguranik primao da nije ostvario pravo na invalidsku mirovinu.

 

U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u presliku presude Okružnog suda u Zagrebu, poslovni broj K-185/82-13 od 16. rujna 1982. (list 3-7 spisa), rješenje tužitelja, broj … od 12. veljače 1984. (list 8 spisa), rješenje ZAJEDNICE, broj … od 28. kolovoza 1985. (list 9-10 spisa), obračun isplate invalidske mirovine (list 11 spisa), obračun razmjernog iznosa invalidske mirovine za osiguranika tužitelja B. V. (list 12-13 spisa), obračun isplate novčane naknade za tjelesno oštećenje za osiguranika tužitelja (list 14 spisa), odštetni zahtjev tužitelja od 29. listopada 2014. (list 15 spisa), dopis tuženika od 12. studenoga 2014. (list 17 spisa), izvode iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 18-41 spisa).

 

Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost postojanja štete, odnosno radi utvrđenja visine stvarne štete. Ovo iz razloga što je prema ocijeni ovog suda provođenje tog dokaza bilo nesvrhovito i suprotno načelu ekonomičnosti postupka, a sud je činjenično stanje mogao utvrditi i donijeti odluku temeljem isprava u spisu.

 

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

 

U ovom parničnom postupku nije sporno da je osiguranik tužitelja pretrpio štetu u prometnoj nesreći koja se dogodila 27. rujna 1981., za koju štetu je odgovoran osiguranik tuženika koji je i pravomoćnom presudom Okružnog suda u Zagrebu, poslovni broj K-185/82-13 od 16. rujna 1982. proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa - ugrožavanjem javnog prometa, a u kojoj nesreći je osiguranik tužitelja teško tjelesno ozlijeđen. Nije sporno ni da je osiguraniku tužitelja na temelju priznatog prava na invalidsku mirovinu, u razdoblju od 1. travnja 2012. do 30. rujna 2014. isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 81.950,67 kn, kao i novčana naknada za tjelesno oštećenje u iznosu od 7.207,50 kn. Također je nesporan i tužiteljev obračun razmjernog iznosa invalidske mirovine.

 

Među strankama je sporno odgovara li tuženik za naknadu štete u utuženom iznosu, s obzirom na prigovor tuženika da stjecanjem uvjeta osiguranika tužitelja za starosnu mirovinu tužitelj zapravo eventualno trpi štetu za iznos razlike između invalidske i starosne mirovine.

 

U skladu s odredbama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (»Narodne novine« broj 26/83; u daljnjem tekstu: ZOMIO), tužitelj je donio rješenje broj … od 12. veljače 1984. i rješenje broj … od 28. kolovoza 1985. (list 8-9 spisa). Odredbom članka 9. st. 3. ZOMIO propisano je da se stečena prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja utvrđena zakonom mogu izgubiti samo u slučajevima određenim ZOMIO. S druge strane, za stjecanje prava na starosnu mirovinu potrebno je ostvariti uvjete koji se odnose na godine života i staž osiguranika. Budući da je šteta nastala isplatom invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje osiguranika tužitelja, neosnovano bi bilo kompenzirati tu štetu drugim pravom iz mirovinskog osiguranja za koje nisu ispunjeni zakonski uvjeti. Drugim riječima, osiguranik tužitelja zbog nastanka invalidnosti nikada nije stekao uvjete za starosnu mirovinu, bez obzira na navršene godine života, pa stoga, prema mišljenju ovog suda, nije moguće pretpostaviti da postoji njegovo pravo na starosnu mirovinu usprkos tome što ga on nije ostvario.

 

Šteta koju tužitelj trpi je stvarna šteta u smislu odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05, 41/08; u daljnjem tekstu: ZOO) u vezi s čl. 160. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine« broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11; u daljnjem tekstu: ZMO), a utvrđuje se obračunom razmjernog iznosa invalidske mirovine koji se određuje prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika odnosno osobe po kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu, potrebni za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu (čl. 160. st. 5. ZMO-a).

 

U smislu odredbe čl. 160. st. 2. ZMO-a, naknada stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti.

 

Uvidom u obračune tužitelja (list 11-13 spisa) koji kao javne isprave dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, utvrđena je visina isplaćene invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje u utuženom razdoblju, kao i obračun razmjernog dijela mirovine, što tuženik niti nije osporio.

 

Slijedom navedenog, tužitelj na temelju odredbi čl. 160. i 163. ZMO-a od tuženika osnovano potražuje isplatu iznosa od 89.158,17 kn. Na dosuđeni iznos na ime naknade štete, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom, koja teče od idućega dana nakon isteka roka određenog u pozivu odgovornoj osobi da naknadi štetu (čl. 166. st. 3. ZMO-a).

 

Iz odštetnog zahtjeva tužitelja od 29. listopada 2014. (list 15 spisa) razvidno je da ga je tuženik zaprimio 3. studenoga 2014., slijedom čega je sud utvrdio da je posljednji dan roka određenog u odštetnom zahtjevu tužitelja 18. studenoga 2014. Prema tome, tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate na utuženi iznos počevši od 19. studenoga 2014. do isplate. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju izmijenjene odredbe članka 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje od 1. kolovoza 2015. (»Narodne novine« broj 78/15).

 

S obzirom da tužitelj nije stavio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a tuženik je u cijelosti izgubio spor, o troškovima postupka je sud odlučio u skladu s odredbom čl. 164. st. 4. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13).

 

U Zagrebu 23. prosinca 2015.