Broj: Pž-2338/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Ivici Omaziću, u pravnoj stvari tužitelja P. I. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u O. društvu R. & V., Z., protiv tuženika G. T. d.o.o. OIB …, V., kojeg zastupaju punomoćnici M. F. i B. P. V., odvjetnici u V., radi isplate iznosa od 1.549,40 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5485/11 od 12. listopada 2012., 29. prosinca 2015.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5485/11 od 12. listopada 2012.

Obrazloženje

Pobijanom presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-25038/11 od 07. studenoga 2011. kojim je naloženo tuženiku platiti iznos od 1.549,40 kn s pripadnom zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 497,70 kn i odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke) te je naložio tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn (točka II. izreke).

Tako je prvostupanjski sud odlučio primjenom pravila o teretu dokaza, uz obrazloženje da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je tuženik naručio telefonski imenik i telefonski županijski imenik odnosno da je tužitelj isporučio tuženiku navedene imenike, budući da iz dostavljene preslike prijamne knjige sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu ispunjenja tužiteljeve ugovorne obveze na isporuku predmeta prodaje.

Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio ugovornu odredbu o osnovi za naručivanje tijekom narednih deset godina odnosno da je tuženik trebao za svaku godinu naručivati imenike, budući da je predmetni ugovor narudžba za svaku godinu. Osporava i utvrđenja suda u odnosu na dokaz o isporuci imenika, budući da je isporuka izvršena na ugovoreni način. Predlaže ovome sudu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, podredno preinačiti je i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Tužiteljeva žalba nije osnovana.

Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 50.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP). Sukladno odredbi čl. 467. ZPP-a u sporovima male vrijednosti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten niti se u postupku u povodu žalbe primjenjuju odredbe članka 370. ZPP-a.

Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.549,40 kn s pripadnim zakonskim zateznim kamatama po osnovi kupoprodajne cijene u smislu odredbe čl. 454. st. 1.  Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05), sve u skladu s Ugovorom broj 00003424 od 11. rujna 2001. i na temelju tužiteljevog računa broj 3424/08.

Suprotno obrazloženju pobijane presude, tuženik tijekom postupka nije osporio narudžbu imenika, već je osporio primitak imenika te je istaknuo prigovor zastare, pozivajući se na jednogodišnji zastarni rok za pretplate za povremene tiskovine.

              Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju preslike prijamne knjige Hrvatske pošte utvrdio da je tužitelj predao pošiljku pošti, ali ne i da je tuženik tu pošiljku primio, te da iz ove isprave nije moguće utvrditi što je bio sadržaj pošiljke, odnosno je li pošiljka predana Hrvatskoj pošti sadržavala predmetne imenike, tako da je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 219. i 221.a ZPP-a ocijenio da tužitelj nije dokazao da je tuženiku predao telefonske imenike. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj prijamnom knjigom nije dokazao da je u smislu odredbe čl. 454. ZOO-a tuženiku predao telefonske imenike pa tuženik nije obvezan platiti utuženi iznos. Stoga je prvostupanjski sud iz navedenog razloga pravilno i zakonito pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te ukinuo platni nalog u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

Dodatno, a u odnosu na tuženikov prigovor zastare, radi se o potraživanju koje se odnosi na pretplatu na povremene publikacije pa se primjenjuje zastarni rok iz čl. 378. st. 1. t. 4. ZOO-a prema kojem potraživanje pretplate na povremene publikacije zastarijeva za jednu godinu računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena. Tužiteljeva tražbina odnosi se na publikaciju objavljenu 2008. godine, pa je jednogodišnji zastarni rok počeo teći 1. siječnja 2009. Budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 26. listopada 2011., odnosno nakon proteka zastarnog roka od jedne godine, tuženikov prigovor zastare je osnovan pa je tužbeni zahtjev neosnovan i zbog navedenog.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

U Zagrebu 29. prosinca 2015.