Broj: Gž R-75/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Mariji Vetmi, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta više sudske savjetnice Renate Matković, u pravnoj stvari tužitelja HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, OIB: …, kojega zastupa punomoćnica A. R. G., zaposlenica tužitelja, protiv tuženice B. M. iz M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi novčane tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-580/14 od 28. svibnja 2015. godine, dana 14. prosinca 2016. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

                         Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-580/14 od 28. svibnja  2015. godine.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:

 

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

             

              'Nalaže se tuženici B. M., iz M., OIB: …, da isplati  tužitelju HEP- Operatoru distribucijskog sustava d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Grada Vukovara 37,iznos od 5.182,12 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi određenoj uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, tekućom na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa  sve do isplate, te da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, sve u roku 15 dana.'

 

              II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 625,00 kuna."

             

Protiv navedene presude pravodobnu žalbu je izjavio tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev ili pobijanu presuda ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

              U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna ( čl. 458. st. 1. ZPP-a).

 

Prema odredbama čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2.  u vezi čl. 457. st. 1. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a.

 

              Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 5.182,12 kn iz osnove doprinosa, te poreza i prireza koji su isplaćeni tuženici na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-4909/05 od 13. lipnja 2006. godine, koja presuda je naknadno ukinuta odlukom Ustavnog suda RH, br. U-III-1361/2008 od 23. rujna 2009. godine. U tužbi se navodi da je tuženica  vratila tužitelju glavnicu sa zateznim kamatama i troškove parničnog postupka, a da nije vratila iznos koji se odnosi na doprinose za mirovinsko osiguranje, doprinose na plaću, te porez i prirez u iznosu od 5.182,12 kn, koje je tužitelj platio.

 

              Tužitelj tražbinu temelji na institutu stjecanja bez osnove, tvrdeći da je dio njegove imovine  prešao u imovinu tuženice (čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

 

              Prvostupanjski je sud utvrdio da se uplatom poreza i prireza i doprinosa na plaću nije povećala imovina tuženice, pa je tužbeni zahtjev u odnosu na uplaćeni porez i prirez odbijen kao neosnovan.

 

              I u odnosu na doprinos za mirovinskog osiguranje prvostupanjski je sud utvrdio da se uplatama tog doprinosa nije povećala imovina tuženice, a osobito stoga što tužitelj nije dokazao utjecaj sporne uplate na izračun i visinu mirovine koju bi tuženica stekla, pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

             

              Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani tuženice nije došlo do povećanja imovine, jer je plaćanje doprinosa, te poreza i prireza izvršeno u korist Državnog proračuna, odnosno navedene uplate prešle su u imovinu tijela državne uprave i javne vlasti (Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje), te stoga tuženica ne može utjecati na takvu imovinu, a tužitelj nije ni dokazao utjecaj uplate doprinosa za mirovinskog osiguranje na izračun i visinu tuženičine mirovine.              

             

              Žalbenim navodima tužitelj ukazuje na  pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje koji žalbeni razlog se ne može isticati u sporovima male vrijednosti.

 

              Kako je i odluka o troškovima pravilna i zakonita, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, u vezi sa čl. 457. ZPP-a. 

 

              Ocjenjuje se potrebnim ukazati da postupak povrata više plaćenih doprinosa, i doprinosa plaćenih bez pravne osnove, te postupke u vezi s ostalim pitanjima koja nisu uređena Zakonom o doprinosima ("Narodne novine" br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14), provodi Porezna uprava prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15).             

 

U Dubrovniku, 14. prosinca  2016. godine