Broj: Gž-1925/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Crnković, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i Vesne Rist, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Z. iz P., OIB: …, protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama Zagreb, Vodnogospodarski odjel za vodno područje primorsko-istarskih slivova Rijeka, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Š. i partneri iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-769/17 od 04. kolovoza 2017., u sjednici vijeća održanoj 07. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-769/17 od 04. kolovoza 2017., te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Citiranom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br.Ovr-1454/17 od 22. veljače 2017., ovrhovoditelja Hrvatske vode protiv ovršenika V. Z. iz P., radi naplate potraživanja temeljem rješenja Hrvatskih voda od 24. veljače 2011. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 kn. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 100,00 kuna.

Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj sadržajno se pozivajući na žalbeni razlog iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi po prijedlogu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, protiv ovdje tužitelja kao ovršenika pred Općinskim sudom u Puli-Pola pod posl.br. Ovr-1454/17.

Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da je ovdje tuženik 19. prosinca 2016. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovdje tužitelja, radi naplate iznosa od 768,00 kuna na ime naknade za uređenje voda sa zakonskom zateznom kamatom na svaki obrok od dospijeća do isplate, a sve temeljem rješenja od 24. veljače 2011, klasa: UP/I-325-08/11-07/0043508, ur.broj: 374-3302-2-11-1, koje rješenje je postalo ovršno 09. ožujka 2011. Utvrđuje nadalje da je rješenje o ovrsi doneseno 22. veljače 2017., da je ovdje tužitelj podnio žalbu protiv rješenja i da je rješenjem od 04. svibnja 2017. upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Prvostupanjski sud poziva se na odredbu članka 233. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) i utvrđuje da se u ovom sporu radi o odluci Hrvatskih voda, odnosno odluci nadležnog tijela javne vlasti kao ovršnoj ispravi, pa da se stoga ima primijeniti zastarni rok od deset godina iz čl. 233 ZOO-a. Kako je rješenje Hrvatskih voda doneseno 24. veljače 2011., postalo je ovršno 09. ožujka 2011., a prijedlog za ovrhu je podnesen 19. prosinca 2016., da do pokretanja ovrhe nije protekao zastarni rok od deset godina, odnosno da nije nastupila zastara. Stoga je odbio tužbeni zahtjev, dok je o parničnom trošku tuženika odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.  

Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrdio relevantne činjenice, te je stoga presudu valjalo ukinuti.

Naime, u konkretnom slučaju ovrha se vodi radi naplate naknade za uređenje voda. Zakon o financiranju vodnog gospodarstva (NN 153/09, 90/11, 56/13, 154/14), kojim su utvrđeni izvori sredstava za financiranje vodnog gospodarstva, osobito vodne naknade uključujući i obvezu plaćanja, osnovicu, način obračuna, određivanje visine namjene trošenja tih sredstava, ovrha, zastara i druga pitanja, u članku 74. propisuje da se na zastaru obračuna i izvršenja, odnosno ovrhe vodnih naknada primjenjuje Opći porezni zakon. Stoga nije pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da se na pitanje zastare primjenjuje ZOO, pa prvostupanjski sud nije utvrdio relevantne činjenice radi utvrđenja osnovanosti prigovora zastare i posljedično osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom. 

Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud primjenom Općeg poreznog zakona (NN 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13) ponovno odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu, te će donijeti novu, zakonitu odluku.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 370. ZPP-a.

U Rijeci 07. veljače 2018.