Broj: Gž R-8/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužiteljice J. Ć., iz Z., … zastupane po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženika T. d.d., Z., …, zastupan po punomoćniku I. R., odvjetniku u O. društvu R. i partneri d.o.o. u Š., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru broj 21 Pr-61/15-5 od 15. studenog 2017., dana 20. ožujka 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj 21 Pr-61/15-5 od 15. studenog 2017. u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa od 110,77 kn, kao i u točki II. izreke u cijelosti.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici s osnova kamata za period od 21. kolovoza 2014. do 14. rujna 2014. na iznos jubilarne nagrade od 13.477,50 kn iznos od 110,77 kn s zakonskom zateznom kamatom od 30. srpnja 2015. do isplate, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.171,87 kn (točka II. izreke).

 

Protiv ove presude u odbijajućem dijelu, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba je neosnovana.

 

              Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa s naslova obračuna kamata u apsolutnom iznosu od 5.500,00 kn za razdoblje od 1. studenog 2010. do 15. rujna 2014., a zbog kašnjenja u isplati jubilarne nagrade u iznosu od 13.477,50 kn, koju je tuženik trebao isplatiti njenom suprugu pok. G. Ć., i koju da je isti ostvario u 2010. godini za 25 godina radnog staža provedenog kod tuženika.

 

              Prvostupanjski je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 29., članka 183. stavak 2. i članka 223. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) i članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14; dalje: ZR).

 

              Imajući na umu vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju, to se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP, radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve u skladu s odredbom članka 467. stavak. 1. ZPP.

 

              Ovaj sud je kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

                                                                                   

Naime, sud je prvog stupnja utvrdio:

 

- da je tužiteljica nasljednica pok. G. Ć., umrlog 1. ožujka 2014., prema rješenju o nasljeđivanju istog suda broj O-371/14 od 26. ožujka 2014.;

 

- da je odlukom tuženika broj: 334/2010 od 4. studenog 2010. utvrđeno da će se zaposlenicima tuženika isplatiti jubilarna nagrada za 2010. godinu, pored ostalih i predniku tužiteljice G. Ć. za 25 godina rada u iznosu od 13.477,50 kn (dalje: Odluka), što proizlazi i iz potvrde izdane od strane tuženika 20. ožujka 2014.;

 

- da u navedenoj odluci nije određen rok za ispunjenje obveze, a niti su takvu tvrdnju iznosile ili dokazivale stranke tijekom postupka;

 

- da je tužiteljica ishodila pravomoćnu presudu istog suda broj P-1829/14 od 15. rujna 2014. kojom je naloženo tuženiku isplatiti joj, pored ostalog, i iznos od 13.477,50 kn s zakonskim zateznim kamatama počev od 15. rujna 2014. pa do isplate, uz obrazloženje da je tužiteljici zakonska zatezna kamata dosuđena od presuđenja do isplate budući da ista nije označila od kada potražuje zatezne kamate na taj iznos, i koji iznos joj je isplaćen.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio o neosnovanosti prigovora presuđene stvari i prigovora zastare, te je pravilno zaključio o dospijeću obveze isplate jubilarne nagrade.

 

Odredbom članka 183. stavak 2. ZOO određeno je da, ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze, a što je u konkretnom slučaju tužiteljica učinila 21. kolovoza 2014. podnošenjem tužbe u predmetu broj P-1829/14, od kada ista, po ocjeni prvostupanjskog suda, ima pravo na zatezne kamate po stopi određenoj u članku 29. stavak 2. ZOO, pa do, imajući na umu pravomoćnu presudu istog suda broj P-1829/14, dana 14. rujna 2014., koje zatezne kamate obračunate i izražene u apsolutnom iznosu iznose 110,77 kn (glavnica 13.477,50 kn, tijek kamate 25 dana, stopa 12%, 13.477,50 x 0,12 : 365 x 25 = 110,77 kn).

 

Stoga je pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. srpnja 2015. kao dana podnošenja predmetne tužbe pa do isplate, a u preostalom dijelu, preko dosuđenog, isti odbijen kao neosnovan.

 

Žalbeni navod da bi razuman rok za isplatu bio 8 dana od donošenja Odluke nije ničim potkrijepljen.

 

Također, odredbom članka 173. ZOO propisano je da je dužnik dužan ispuniti obvezu u roku predviđenom ugovorom (stavak 1.) ili zakonom (stavak 2.) a ako rok nije predviđen ni ugovorom ni zakonom a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje (stavak 3.).

 

              Ništa nije priječilo tužiteljicu odnosno njenog prednika da odmah po donošenju Odluke zatraži isplatu iznosa s osnova jubilarne nagrade, a što isti nije učinio. Naprotiv, da je obveza dospjela kako to tužiteljica smatra 1. studenog 2010., do dana podnošenja tužbe u predmetu P-1829/14 tj. 21. kolovoza 2014., nastupila bi zastara tako utužene tražbine jer je prema odredbi članka 232. stavak 2. ZR propisano da se odredbe tog zakona o zastari (dakle, petogodišnji zastarni rok) neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu tog zakona, a prema Zakonu o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 3. i članka 155. ZPP i jer je parnični trošak pravilno obračunat.

 

              Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi odluku u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP i time, i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbiti kao neosnovan.

 

U Splitu, 20. ožujka 2018.