Broj: Gž-2738/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., P. Z., Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku. iz Odvjetničkog društva Ž. i partneri iz Z., P. Z., protiv tuženika V. C. iz S., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Povrv-1150/16 od 4. rujna 2017., 28. ožujka 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Uvažava se žalba tužitelja, preinačava presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Povrv-1150/16 od 4. rujna 2017. i sudi:

 

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. M. Š. iz S., pod poslovnim brojem Ovrv-150/16 od 15. siječnja 2016. u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 200,00 kuna uvećan za pripadajuću zateznu kamatu počevši od 16. srpnja 2011. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te da mu nadoknadi ovršni trošak u iznosu od 141,50 kuna i na taj trošak zakonske zatezne kamate od dana donošenja rješenja o ovrsi do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.058,50 kuna."

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom pod poslovnim brojem Povrv-1150/16 od 4. rujna 2017. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Z. M. Š. iz S., pod poslovnim brojem Ovrv-150/16 od 15. siječnja 2016. kojim je naloženo tuženiku da namiri tražbinu tužitelju u iznosu od 200,00 kuna uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 141,50 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), uz prijedlog da se ista preinači.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

S obzirom na vrijednost predmeta, u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se, sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP, pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naplatom iznosa od 200,00 kuna s osnova neplaćene dnevne parkirališne karte.

 

Odredbom članka 295. stavka 1. ZOO-a propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Stavkom 4. istog članka propisano je da se opći uvjeti ugovora moraju objaviti na uobičajeni način, dok je stavkom 5. propisano da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

 

Sukladno članku 8. stavku 3. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Zagreba 26/09, dalje: Odluka) propisano je da se korisnikom parkirališta smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, prema registracijskoj oznaci vozila, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način.

 

Prvostupanjski sud je ukinuo citirani platni nalog nakon što je utvrdio da je račun broj 20110510148, izdan 31. svibnja 2011., dospio na naplatu dana 15. srpnja 2011., a ovršni prijedlog na temelju tog računa je podnesen 7. siječnja 2016., pa je prijedlog za ovrhu podnesen nakon proteka zastarnog roka od 3 godine.

 

Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog kad je smatrao da je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja

 

Naime, na tražbine iz računa za neplaćeni parking primjenjuje se opći zastarni rok (a ne posebni zastarni rok) sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO-a), pa sukladno navedenom predmetne tražbine za neplaćeni parking zastarijevaju nakon proteka roka od pet godina od njihovog dospijeća.

 

Sukladno tome, s obzirom na utvrđenu tražbinu tužitelja prema tuženiku u iznosu od 200,00 kuna iz osnove neplaćene dnevne parkirališne karte, uvažavanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu valjalo je preinačiti i platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu radi isplate navedenog iznos i pripadajućih kamata održati na snazi.

 

Kako je prvostupanjska presuda preinačena trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

 

Kako je tužitelj uspio u postupku, temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, istom je, sve temeljem odredbe Tbr. 7. točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/2015, dalje: Tarifa), obzirom na vrijednost predmeta spora, valjalo je priznati naknadu troška u iznosu od 483,50 kuna na ime jedinstvene nagrade iz Tbr. 7. točka 8. Tarife (obzirom da je točkom I. izreke tužitelju priznato 141,50 kuna ovršnog troška), za sastav žalbe 30 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 300,00 kuna, te uvećano za vrijednost PDV-a od 25% u iznosu od 375,00 kuna, daje ukupni iznos troška od 858,50 kuna. Također, tužitelju valja priznati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna i pristojbe na žalbu u visini od 100,00 kuna, što daje ukupni trošak tužitelja u parničnom postupku u visini od 1.058,50 kuna.

 

Stoga, valjalo je, temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, u svezi odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu, 28. ožujka 2018.