Broj: Gž R-207/17

             

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja S. D. /OIB …/ iz S., …, zastupanog po punomoćniku N. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d. /OIB …/, Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2919/16-3 od 13. prosinca 2016., dana 20. travnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se, kao neosnovana, žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2919/16-3 od 13. prosinca 2016.

             

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

             

„I. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB: … iz Z., … da tužitelju S. D., OIB: …iz S., … isplati iznos od 2.400,00 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

- 2.000,00 kn neto od 26.12.2012. godine do isplate

- 400,00 kn neto kn od 01.04.2013. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 250,00 kn, u roku od 8 dana.“

 

              Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik ne navodeći žalbene razloge propisane odrebom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP-a) predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

              U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika, kao neosnovanima te istu predlaže odbiti.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu božićnice za 2012. i uskrsnice za 2013. (čl. 83. st. 2. Kolektivnog ugovora od 26. studenoga 2010. /u daljnjem tekstu: KU-a/10/ i čl. 83. st. 1. Kolektivnom ugovoru C. osiguranja d.d. od 31. siječnja 2013. /u daljnjem tekstu KU/13/); zateznih kamata radi kašnjenja u isplati (čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj  35/05, 41/08, 125/11 i 78/15/) te za naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 u daljnjem tekstu: OT/).

 

Sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a u ovom se predmetu radi o sporu male vrijednosti, a sudska odluka, kojom se okončava spor male vrijednosti, u skladu s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Ispitujući pobijanu presudu i postupak, koji joj je prethodio, ovaj viši sud nije ustanovio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a žalitelj niti ne navodi u čemu bi se one sastojale. Presuda nije nerazumljiva i može se ispitati, sadrži obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi proizlaze iz izvedenih dokaza, zbog čega nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na kojeg sadržajno u žalbi upire tuženik.

 

Pošavši od utvrđenja:

             

- da je dana 28. prosinca 2012. tuženik s Granskim sindikatom zaposlenih u osiguranju Hrvatske sklopio Dodatak I KU/10, u kojem je u članku 2. navedeno da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da se članak 83. stavak 2. KU/10, koji se odnosi na pravo radnika na prigodnu isplatu za Božić, neće primjenjivati u 2012.;

              - da iako KU/10 nije utvrđen dan dospijeća božićnice, božićnica po prirodi stvari dospijeva nastupanjem Božića, što znači da je božićnica za 2012. dospjela 25. prosinca 2012., kojim trenutkom je potraživanje božićnice postalo tužiteljevo konkretno, individualno pravo iz radnog odnosa i samo je tužitelj nakon dospijeća božićnice mogao raspolagati tim pravom, posljedično čemu sindikat nije bio ovlašten odreći se tužiteljevog dospjelog potraživanja božićnice, već je to mogao učiniti samo tužitelj, koji to nije učinio (čl. 203. ZOO-a);

- da je dana 03. lipnja 2013. tuženik je s Granskim sindikatom zaposlenih u osiguranju Hrvatske sklopio Dodatak II KU/13, u kojem je u članku 2. navedeno da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da se članak 83. stavak 1. KU/13, koji se odnosi na pravo radnika na prigodnu isplatu za Uskrs, neće primjenjivati u 2013.;

              - da je u 2013. Uskrs bio 31. ožujka 2013., što znači da je toga dana tužitelj stekao pravo na isplatu uskrsnice, odnosno uskrsnica za 2013. dospjela je 31. ožujka 2013., slijedom čega, nakon dospijeća uskrsnice, sindikat nije mogao raspolagati s tužiteljevim dospjelim potraživanjem po tom osnovu, što znači da se nije mogao odreći prava na isplatu uskrsnice sklapanjem Dodatka II KU/13, jer je navedeni Dodatak sklopljen 03. lipnja 2013.;

              - da iako KU/10 i KU/13 nije propisan rok isplate božićnice i uskrsnice, dospijeće navedenih potraživanja je odredivo, jer je vezano uz konkretne blagdane (Božić i Uskrs), što znači da božićnica dospijeva na dan Božića, a uskrsnica dospijeva na dan Uskrsa,

              pravilno je odlučio sud prvog stupnja kad je usvojio zahtjev tužitelja za isplatu uskrsnice i božićnice sa zatraženom zateznom kamatom pa su svi žalbeni navodi tuženika o suprotnome bez pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, s time da žalbene navode, koji se sastoje o isticanju novih činjenica i dokaza, ovaj viši sud nije posebno razmatrao (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

 

              Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako u odnosu na osnovu, tako i visinu troška dosuđenog tužitelju (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi s OT).

 

              Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

              Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

 

U Zagrebu 20. travnja 2018.