Broj: Gž Ovr-255/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Štedno-kreditna zadruga O. – u likvidaciji, O., (OIB: …), protiv ovršenika F. Č. iz K., (OIB: …), radi ispražnjenja nekretnine i predaje kupcu, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od 2. veljače 2017., poslovni broj: 14 Ovr-403/2017-57., 26. travnja 2018.,              

 

r i j e š i o   j e

 

                            I. Odbija se žalba ovrhovoditelja ŠKZ O. - u likvidaciji iz O. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od 2. veljače 2017., poslovni broj: 14 Ovr-403/2017-57. u pobijanom dijelu (točka II. izreke).

             

                            II. Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

Obrazloženje

 

                            Rješenjem suda prvog stupnja određena je predaja u suposjed nekretnine označene sa čk. br. 1284, kuća br. 28, s dvorištem u G., upisane u zk. ul. br. 86, k.o. Š. ovrhovoditelju ŠKZ O. – u likvidaciji, O. (točka I. izreke), ovrhovoditelj je odbijen s prijedlogom za iseljenje ovršenika i članova njegove obitelji iz predmetne nekretnine (točka II. izreke).

                                                                     

                            Protiv rješenja u pobijanom dijelu (točka II. izreke) ovrhovoditelj je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se rješenje preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak pristojbe na žalbu.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Razlozi pobijanog rješenja suprotni su ispravama u spisu, pa rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se sadržajno ukazuje žalbom, a pazi i po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

                            Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovrhovoditelja za iseljenje ovršenika i članova njegove obitelji, jer je ovršenik suvlasnik u 8/9 dijela predmetne nekretnine, pa ima pravo na suposjed.

 

                            Takav zaključak prvostupanjskog suda proturječi priloženom z.k. izvatku za predmetnu nekretninu iz kojeg je vidljivo da ovršenik nije suvlasnik predmetne nekretnine već su to ovrhovoditelj u 1/9 dijela, I. Č. u 3/9 dijela, M. Č. u 3/9 dijela i I. G. u 2/9 dijela.

 

                            Međutim, unatoč navedenoj bitnoj povredi parničnog postupka, ovaj sud je primjenom članka 373. a ZPP-a, u svezi s člankom 381. ZPP-a, odlučio o zahtjevu ovrhovoditelja, obzirom da je bitne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava koje se nalaze u spisu.

 

                            U ovom predmetu na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi od 7. prosinca 2004., poslovni broj Ovrv-1120/2004., na drugoj dražbi ovrhovoditelju su prodane suvlasničke nekretnine ovršenika i to 1/9 dijela kč.br. 1284, upisane u z.k. ul. broj 86 k.o. Š., te nekretnine su pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 15. prosinca 2007., poslovni broj Ovr-259/07. dosuđene ovrhovoditelju, a zaključkom prvostupanjskog suda od 23. veljače 2009., broj Ovr-259/07. odlučeno je da se predaju ovrhovoditelju dana 20. travnja 2009. uz sudjelovanje mjernika vještaka, međutim prema nalazu mjernika vještaka predaja nije bila moguća bez razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon čega je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i iseljenja ovršenika iz navedene nekretnine, a o kojem prijedlogu je prvostupanjski sud odlučio pobijanim rješenjem.

 

                            Osnovano se iznosi u žalbi da prema odredbi članka 120. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11– dalje: OZ) prodajom nekretnine ovršenik gubi pravo posjeda nekretnine i dužan ju je predati kupcu odmah nakon dostave rješenja o predaji nekretnine kupcu, ako zakonom ili u sporazumu s kupcem nije drugačije određeno, a prema odredbi članka 121. OZ-a ovrhovoditelj može sve do predaje nekretnine kupcu, zatražiti i njezino ispražnjenje te predaju kupcu na temelju zaključka o predaji nekretnine kupcu.

 

                            U ovom slučaju ovrhovoditelj je kupio suvlasničku nekretninu ovršenika, ista mu je dosuđena i zaključkom je određeno da mu se preda, a ovršenik nije izvršio predaju nekretnine, pa je ovrhovoditelj podnio prijedlog za iseljenje ovršenika, odnosno ispražnjenje nekretnine i predaje u suposjed.

 

                            Međutim, kako je ovršenik u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu bio suvlasnik u 1/9 dijela predmetne nekretnine, to je ovrha provedena samo na 1/9 dijela nekretnine u suvlasništvu ovršenika i ovrhovoditelj je kupio samo 1/9 dijela i u zemljišnoj knjizi se uknjižio kao vlasnik u toj 1/9 dijela, te je sada suvlasnik sa I. Č., M. Č. i I. G..

 

                            Sukladno članku 42. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 – dalje: ZV) svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti glede nje.

 

                            Iz stanja spisa ne proizlazi da je posjed između ovršenika kao ranijeg suvlasnika i ostalih  suvlasnika bio podijeljen.

 

                            Sukladno članku 46. stavku 2. ZV svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog sve zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari s tim da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

 

                            Prema članku 64. stavku 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15 – dalje: ZOO) kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

 

                            Ovrhovoditelj kao jedan od suvlasnika nije s ostalim suvlasnicima solidarni vjerovnik, te nije ovlašten tražiti od ovršenika kao treće osobe iseljenje iz predmetne nekretnine bez ovlaštenja drugih suvlasnika, pa budući takvo ovlaštenje nije priložio uz prijedlog za iseljenje ovršenika, pobijanim rješenjem taj prijedlog ovrhovoditelja pravilno je odbijen.

 

                            Stoga je žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu (točka II. izreke) potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2 ZPP-a.

 

                            Ovrhovoditelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa njom nije uspio.

 

                            O nepobijanom dijelu rješenja (točka I. izreke) ovaj sud nije odlučivao, pa isto u tom dijelu ostaje neizmijenjeno.

                                           

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 26. travnja 2018.