Broj: Gž-1233/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Blaženki Rilov Ćurin, u izvanparničnom predmetu predlagateljice M.-J. V. K.-Ć. iz S., OIB:…, koju zastupa punomoćnica G. B., odvjetnica u S., protiv predloženika: 1. T. H. iz, N. Y., U., OIB:…, 2. A. P. iz S., OIB:…, 3. H. O. S. B.-P. iz M., Š. OIB:…, 4. M. G. P., Z., Š. OIB:…, 5. N. D. P. iz, N. Y., U., OIB:…, 6. M. K. iz R. V., K., OIB:…, 7. A. B. iz S., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku H. Ć., odvjetniku u S., radi osnivanja sudskog pologa, odlučujući o žalbama stranka protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj R 2-481/2017 od 21. veljače 2018., dana  30. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice M.-J. V. K.-Ć., pa se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, broj R 2-481/2017 od 21. veljače 2018.,

1) u dijelu kojim je odbijen prijedlog predlagateljice radi osnivanja sudskog pologa te

2) u dijelu kojim je odbijen zahtjev predlagateljice za naknadu troška postupka.

 

II. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, broj R 2-481/2017 od 21. veljače 2018., u dijelu kojim je odbijen prijedlog predloženika 1. T. H., 2. A. P., 3. H. O. S. B.-P., 4. M. G. P., 5. N. D. P., 6. M. K. i 7. A. B. za naknadu troška postupka i rješava:

 

Nalaže se predlagateljici M.-J. V. K.-Ć. da u roku od 15 dana naknadi predloženicima 1. T. H., 2. A. P., 3. H. O. S., 4. M. G. P., 5. N. D. P., 6. M. K. i 7. A. B. trošak postupka u iznosu od 4.406,20 kuna, dok se odbija zahtjev predloženika za naknadu daljnjeg zatraženog troška.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda broj R 2-481/2017 od 21. veljače 2018. odbijen je prijedlog predlagateljice radi osnivanja sudskog pologa (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev predloženika za naknadu troška postupka, kao i zahtjev predlagateljice za naknadu troška postupka (točka II. izreke).

 

Protiv tog rješenja, u dijelu kojim je odbijen prijedlog predlagateljice, žalila se predlagateljica, pobijajući isto zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje u napadnutom dijelu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Predloženici su se žalili protiv odluke o trošku kojom je odbijen njihov zahtjev za naknadu troška postupka, zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se rješenje prvostupanjskog suda u tom dijelu preinači i naloži predlagateljici da im naknadi trošak postupka, uvećano za trošak sastava žalbe u iznosu od 2.000,00 kuna te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 800,00 kuna.

 

Žalba predlagateljice nije osnovana, dok je žalba predloženika djelomično osnovana.

 

U prijedlogu od 19. lipnja 2012. koji je kod prvostupanjskog suda zaprimljen pod poslovnim brojem R 1-398/2012, predlagateljica je protiv predloženika od 1 do 6 zatražila osnivanje sudskog pologa. Naime, ista tvrdi da je zaštićeni najmoprimac na stanu koji se nalazi u S., a suvlasnici označenog stana da su predloženici od 1 do 6, pa kako ovi potonji predloženici nisu dostavili žiro račun na koji bi im predlagateljica uplaćivala najamninu, predloženo je osnivanje sudskog pologa u svrhu uplate najamnine za 2009., 2010., 2011., i 2012.

 

I u prijedlogu od 19. lipnja 2012. koji je kod prvostupanjskog suda zaprimljen pod poslovnim brojem R 1-399/2012 predlagateljica je spram predloženika od 1 do 7, zatražila osnivanje sudskog pologa za uplatu najamnine u iznosu od 1.790,00 kuna za 2012.

 

Rješenjem prvostupanjskog suda od 10. travnja 2015. pripojeni su označeni spisi te je postupak nastavljen pod poslovni brojem R 1-398/2012 (kasnije oznake: R 2-481/2017).

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prijedlog radi otvaranja sudskog pologa, smatrajući da nisu ostvarene pretpostavke iz članka 186. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) za polaganje novčanog iznosa kako je to predložila predlagateljica.

 

Pretpostavke za polaganje dugovane stvari kod suda ili kod za to zakonom ovlaštene osobe, propisane su u članku 186. ZOO-a kojim je određeno: da kad je vjerovnik u zakašnjenju ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno tko je vjerovnik, ili gdje se nalazi, ili kad je vjerovnik poslovno nesposoban, a nema zastupnika, dužnik može za vjerovnika položiti dugovanu stvar kod suda ili kod za to zakonom ovlaštene osobe. Isto pravo pripada i trećim osobama koje imaju pravni interes da obveza bude ispunjena. O polaganju dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika ako zna za njega i za njegovo boravište.

 

Iz dokaza izvedenih kod drugostupanjskog suda, ne proizlazi da je predlagateljica dužnik spram predloženika po osnovu plaćanja zaštićene najamnine, kako to navodi predlagateljica, pa, shodno tome, predloženici nisu vjerovnici predlagateljice. Nadalje, predlagateljica nije ni treća osoba koja bi imala pravni interes da obveza plaćanja zaštićene najamnine bude ispunjena, obzirom da predlagateljica uopće nije dokazala postojanje najamnog odnosa sa zaštićenom najamninom, u odnosu na drugu osobu, kao najmoprimca, a u kojem najamnom odnosu bi predloženici imali status najmodavca.

 

Prema tome, nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 186. ZOO-a za osnivanje sudskog pologa, pa je prijedlog pravilno odbijen, zajedno sa zahtjevom predlagateljice za naknadu troškova postupka.

 

Radi izloženog, temeljem odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) koji se supsidijarno primjenjuje u izvršnom postupku, odbijena je žalba predlagateljice i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda u dijelu kojeg predlagateljica pobija žalbom, a radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Nadalje, pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je i zahtjev predloženika za naknadu troška postupka, uz obrazloženje da se u izvanparničnom postupku priznaju samo efektivni troškovi, kao što su troškovi očevida, vještačenja i slično, a radi čega da je sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 20. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (Službeni list od 1. kolovoza 1934. broj 175-XLV, dalje: ZSIP), odbijen zahtjev predloženika za naknadu troška postupka, uz navod da je odbijen prijedlog predlagateljice za osnivanje sudskog pologa.

 

Kako se u postupku osnivanja sudskog pologa, kao izvanparničnog postupka, a na temelju odredbi članka 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91), primjenjuju pravna pravila ZSIP-a, time su u primjeni i pravna pravila iz paragrafa 20. toga Zakona koja sadrže opća pravila o trošku postupka. Osnovno načelo u izvanparničnom postupku je da svaki sudionik snosi svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanoga.

 

Međutim, osnovano se u žalbi predloženika navodi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju propustio primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 20. stavka 4. ZSIP-a.

 

Naime, pravnim pravilom iz paragrafa 20. stavka 4. ZSIP-a je određen izuzetak od osnovnog načela po pitanju nakade troška u izvanparničnom postupku, a isti se očituje u pravnom pravilu prema kojemu sud može, po prijedlogu jedne stranke, naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući troškove pravnog zastupnika, koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom.

 

Neosnovane prijedloge, pa i grubu krivnju predlagateljice ovaj drugostupanjski sud nalazi u činjenici podnošenja dvaju prijedloga za osnivanje sudskog pologa i to istoga dana, protiv predloženika od kojih njih petorica žive u inozemstvu, time da su predloženici od 1 do 6 iste osobe u prvom i drugom prijedlogu, s jedinom razlikom u odnosu na predloženika pod 7 koji je obuhvaćen samo prijedlogom koji je kod prvostupanjskog suda zaprimljen pod brojem R 1-399/2012. Prijedlozi su podneseni radi osnivanja sudskih pologa za različite novčane iznose. Nadalje, predlagateljica u prijedlozima navodi da osnivanje sudskih pologa zahtjeva iz razloga polaganja zaštićene najamnine, iako, u vrijeme podnošenja prijedloga, a ni tijekom prvostupanjskog suda, nije dokazala status zaštićenog najmoprimca te visinu zaštićene najamnine koju bi bila obvezna plaćati predloženicima, pa na taj način nije dokazala da bi bila dužnik spram predloženika. Stoga je, po ocijeni ovoga suda, prvostupanjski sud odlučujući o trošku, trebao primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 20. stavka 4. ZSIP-a i predlagateljicu obvezati da predloženicima naknadi troškove koje su imali za zastupanje u ovom izvanparničnom postupku.

 

Obračun troška za zastupanje predloženika na ročištima, a prema zbroju iznosa za koji je zahtijevano osnivanje sudskog pologa u svoti od 5.830,00 kuna (4.040,00 kuna + 1.790,00 kuna), sukladno Tbr. 17. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), iznosi za zastupanje na svakom ročištu po 56,25 bodova, a za sastav žalbe, sukladno Tbr. 18. Tarife po 62,5 bodova. Stoga je predloženicima trebalo priznati po 56,25 bodova za zastupanje na tri ročišta (17. lipnja 2015., 17. prosinca 2015. i 2. veljače 2016.), te za sastav žalbe od 15. ožujka 2016. 62,25 bodova i za sastav žalbe od 13. ožujka 2018. 62,25 bodova. Predloženicima nije priznat trošak za zastupanje na ročištima koja su održana 21. siječnja 2015. i 22. siječnja 2015., obzirom da na tim ročištima punomoćnik predloženika nije bio nazočan, a nije im priznat ni trošak za sastav podnesaka, obzirom da prema odredbama V glave Tarife nije propisana nagrada za sastavljanje podnesaka u izvanparničnom postupku, osim onih kojima se pokreće postupak. Nadalje, predloženicima nije priznat ni trošak pristojbe na podnesene žalbe, obzirom da su žalbe izjavljene samo protiv odluka o trošku, a pristojba na takve žalbe, nije propisana.

 

Prema tome, ukupni priznati broj bodova predloženika iznosi 293,75, pa kada se ovom iznosu pribroji 50 posto bodova po osnovu za zastupanja više osoba (Tbr. 36. Tarife), to jest 146,87 bodova, proizlazi da ukupni priznati broj bodova predloženika u ovom postupku iznosi 440,62 boda. Kada se označeni broj bodova pomnoži s vrijednošću boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), dobije se iznos od 4.406,20 kuna kojeg je predlagateljica u obvezi naknaditi predloženicima.

 

Stoga je temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično prihvaćena kao osnovana žalba predloženika pa je preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanom rješenju prvostupanjskog suda u dijelu koji se odnosi na predloženike te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu 30. travnja 2018.