Broj: Gž-337/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) B. M. L. pok. M., 2) K. J. L. pok. M., , 3) A. V. L. pok. M., i 4) S. Z. R. rođ. L. pok. M., , zastupanih po punomoćnici S. A., odvjetnici iz M., , protiv tuženika: 1) D. A. L. pok. D., , 2) O. L. pok. D., T., , 3) B. L. pok. D., T., 4) D. L. pok. D., zastupanih po punomoćniku Z. A., odvjetniku iz M., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, poslovni broj P-1518/15 od 6. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 16. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, poslovni broj P-1518/15 od 6. lipnja 2017. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odbija se žalba tužitelja pod 1) B. M. L., 2) K. J. L., 3) A. V. L. i 4) S. Z. R. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, poslovni broj P-1518/15 od 6. lipnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I \Odbija se  tužbeni zahtjev u dijelu pod toč II petita koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji B. M. L. pok. M., K. J. L. pok. M., A. V. L. pok. M., 205 i S. Z. R. rođ. L. pok. M., temeljem nasljedstva iza smrti Ante Lalića, kao nasljednici njegovog sina M. L. suvlasnici, svaki za po ¼ dijela nekretnina u K.O. T.,

ZU 1833 čest. zem. 4450/1, 4624/3, 4623/3, 4626/3, 665 od……. ½

ZU 208/2 čest. zgr. 7 od ………………………………………….1/6

ZU 208/3 čest. zem. 3 od………………………………… ………1/6

ZU 208/4 čest. zem. 4 od………………………………………… 1/6

ZU 208/5 čest. zem. 6 od …………………………………………1/6

ZU 208/6 čest. zem. 10 od ………………………………………..1/6

ZU 208/7 čest. zem. 20 od……………………………………….. .1/6

ZU 208/9 čest. zem. 70 od…………………………………………1/6

ZU /11 čest. zem. 4374 od…………………………………………1/6

ZU 209 čest. zem. 59,90,94,96, 101, 250, 252, 257, 260, 1520, 4629 od...1/48

 

ZU 305 čest. zem. 3822/1, 3822/3, 3822/4, 3822/6, 3822/9, 3822/11, 3822/12,3822/13, 3822/14, od…………………………………………….1/16

ZU 307 čest. zem. 4132, 4848/2, 4852 od………………………………... 1/8

ZU 308 čest. zem. 4131 od………………………………………………...1/8

ZU 310 čest. zem.  6032 od………………………………………………..1/8

ZU 311 čest. zem. 4730, 5316 od………………………………………….1/8

ZU 312 čest. zem. 460 od………………………………………………….1/8

ZU 313 čest. zem. 3988 od…………………………………………………1/8

ZU 315 čest. zem. 4134/3, 4134/19 od……………………………………..1/8

ZU 316 čest. zem. 4254/5 od……………………………………………….1/8

ZU 317 čest. zem. 4734/1, 4734/9 od………………………………………1/8

ZU 3174 čest. zem. 4734/2 od……………………………………………...1/8

ZU 1745 čest. zgr. 6. , čest. zem. 623, 626, 4581/6, 4584, 4189 od………..1/2

K.O. Kotišina

ZU 477 čest. zem. 28/1…………………………………………………….1/2,

pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste, u odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava suvlasništva, svaki za po ¼ na navedenim nekretninama na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava u tom dijelu sa imena pravnog prednika tuženika, njihova oca D. L. pok. A., odnosno sa imena tužitelja.“

II/ Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn (devettisućatristosedamdesetpet kuna), a sve u roku od 15 dana.

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtijeva pod toč. I petita  koji glasi: 

Briše se potvrda pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza smrti L. A. pok. F. broj O-158/62 od 27. ožujka 1963. godine kojom se potvrđuje da je ova odluka postala pravomoćna 20. travnja 1963. godine“."

 

Protiv citirane presude i rješenja žalbu su izjavili tužitelji pod 1) B. M. L., 2) K. J. L., 3) A. V. L. i 4) S. Z. R. (dalje: tužitelji) pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda i rješenje preinače na način da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja, a tuženike obveže naknaditi parnični trošak tužiteljima. U žalbi ističu da je u odnosu na ukidanje potvrde pravomoćnosti ostavinski sud odbio tuženike u njihovom zahtjevu, jer nije bilo dokazano da bi tuženici u tom postupku bili zakonski nasljednici M. L.. Tužitelji nisu mogli ishoditi takvo rješenje jer na imenu M. L., njihovog oca, nema imovine u Republici Hrvatskoj, upravo iz razloga jer je ta imovina njemu nezakonito oduzeta, odnosno nezakonito dodijeljena njegovom bratu D.. Kako je propisano čl. 236. Zakona o nasljeđivanju osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu, a koja smatra da ima pravo kao nasljednik ili zapisovnik, može to svoje pravo ostvarivati samo u parnici, a koju mogućnost su tužitelji u predmetnom postupku i iskoristili. Iz formulacije obraćanja njihovog oca Generalnom konzulatu u Australiji očito je i nesporno da je otac tužitelja tražio način kako formulirati izjavu kojom će se odreći svog dijela nasljedstva, ali on nikada takvu izjavu u propisanoj formi nije dao pa nije bilo razloga da sud bez ikakvog pisanog zahtjeva, prijedloga, odreke, propisane izjave o odricanju, o ustupanju i sl. u predmetu u kojem je već donio rješenje o nasljeđivanju iza smrti zajedničkog prednika stranaka A. L. u istom predmetu donese novo rješenje "opremljeno" pečatom pravomoćnosti, iako ga otac tužitelja nikada nije zaprimio. Osim toga, pismeno koje je njihov prednik uputio Generalnom konzulatu u Australiji upućeno je u zabludi. Za činjenicu postojanja rješenja od 27. ožujka 1963. koje je doneseno naknadno i nikada nije uručeno njihovom ocu saznali su prilikom slučajne provjere tijekom 2005. Smatraju da su ispravama dokazali da su nasljednici pok. M. L.. Stoga se u predmetnom postupku valja primijeniti odredba čl. 236. Zakona o nasljeđivanju, a rokovi za pokretanje te parnice teku od pravomoćnosti rješenja u ostavinskom spisu kojim se odbacuje žalba tužitelja, a ne od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-158/62 od 27. ožujka 1963., budući da to rješenje nikada i nije postalo pravomoćno. Stoga nije u pravu prvostupanjski sud kada primjenjuje odredbu čl. 138. Zakona o nasljeđivanju u pogledu zahtjeva ostavine nasljednika ostavitelja prema poštenom posjedniku.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su temeljem nasljeđivanja iza smrti A. L., a kao nasljednici njegovog sina M. L., suvlasnici svaki za po ¼ dijela nekretnina u k.o. T. i k.o. K., pobliže opisanih u izreci pobijane presude, slijedom čega su ovlašteni temeljem donesene presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava suvlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava u tom udjelu sa imena pravnog prednika tuženika, njihovog oca D. L., kao i zahtjev da se briše potvrda pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza smrti A. L. pok. F. poslovni broj O-158/62 od 27. ožujka 1963., kojom se potvrđuje da je ista odluka postala pravomoćna 20. travnja 1963.

Prvenstveno je za istaći da je pravilno sud prvog stupnja odbacio tužbu tužitelja u dijelu kojim su tražili brisanje potvrde pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza smrti A. L. pok. F. poslovni broj O-158/62 od 27. ožujka 1963., budući da je sporna potvrda pravomoćnosti stavljena na odluku u ostavinskom postupku, a prema odredbi čl. 33. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11 i 154/11 - dalje OZ) potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti, dakle, ostavinski sud koji je navedeno rješenje donio.

 

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

Iz spisa predmeta proizlazi da je iza smrti zajedničkog prednika stranaka pok. A. L. pok. F. pred Kotarskim sudom u Makarskoj održana ostavinska rasprava te doneseno rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-158/62 dana 12. prosinca 1962. kojim su njegovim nasljednicima proglašeni sinovi M. L., prednik tužitelja i D. L., prednik tuženika, svaki za po ½ dijela, koje rješenje je prednik tužitelja M. L. uredno zaprimio, a nakon čega je isti sud nakon uvida u pismo pok. M. L. koje pismo je zaprimio 15. ožujka 1963. od tadašnjeg Državnog sekretarijata za pravosudnu upravu (uz potpisanu dostavnicu zaprimljenog rješenja o nasljeđivanju), na temelju kojega je ocijenio da se M. L. odriče svog nasljednog dijela iza smrti oca u korist brata D., donio rješenje o nasljeđivanju pod istim poslovnim brojem (O-158/62) dana 27. ožujka 1963., kojim je nasljednikom za cijelo proglašen prednik tuženika D. L. i na koje rješenje je otisnuta klauzula pravomoćnosti od 20. travnja 1963., s tim da u spisu nema dokaza da je rješenje o nasljeđivanju od 27. ožujka 1963. M. L. ikada zaprimio.

Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da su nasljednici pok. M. L. (ovdje tužitelji) u ostavinskom predmetu koji se vodio iza smrti pok. A. L. predložili ukinuti klauzulu pravomoćnosti, te izjavili žalbu na rješenje o nasljeđivanju doneseno 27. ožujka 1963., koju žalbu je Općinski sud u Makarskoj svojim rješenjem donesenim pod poslovnim brojem O-158/62 od 5. listopada 2009. odbacio kao nedopuštenu, zbog nedostataka dokaza da su te osobe zakonski nasljednici pok. M. L., a time i osobe ovlaštene za podnošenje žalbe na navedeno rješenje.

Sud prvog stupnja, na temelju izvedenih dokaza, utvrđuje da se u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja prava vlasništva radi o nasljedničkoj tužbi (hereditatis petitio) koja je moguća samo između osoba koje se spore o pravu nasljedstva od kojih jedna ističe svoje jednako ili jače pravo nasljedstva prema osobi koja posjed stvari i ostavine također temelji na pravu nasljedstva.

Međutim, kako prema odredbi čl. 138. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 – dalje ZN/03) pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku, a što su u konkretnom slučaju tuženici, koji također tvrde da na nju imaju pravo kao nasljednici pok. D. L., zastarijeva za godinu dana od dana kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostavitelja, pa imajući u vidu da je ostavitelj A. L. umro 1962., a da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 14. prosinca 2011., to je prvostupanjski sud odbio postavljeni tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva zbog nastupa zastare nasljedničkog zahtjeva.

Takav zaključak suda prvog stupnja je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za sada preuranjen, s tim da prvenstveno valja reći kako se u konkretnom slučaju pogrešno sud prvog stupnja prilikom ocjene postojanja zastare prava zahtijevati ostavinu poziva na čl. 138. st. 1. ZN/03, budući da se u smislu odredbe čl. 253. st. 1. toga Zakona prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđuju po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva, dakle, u konkretnom slučaju radilo bi se o čl. 144. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78, 56/00 - dalje ZN).

Prema odredbi čl. 235. ZN kad je ostavinska rasprava završena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ili rješenjem o zapisu, a postoje uvjeti za ponavljanje postupka po pravilima parničnog postupka, neće se obnoviti postupak za ostavinsku raspravu već stranke svoja prava mogu ostvarivati u parnici, s tim što će sukladno stajalištu sudske prakse sud o postojanju pretpostavaka za ponavljanje postupka odlučiti kao o prethodnome pitanju, a što je ZN/03 regulirano u odredbi čl. 237. st. 2.

Dakle, kako u ostavinskom postupku nema instituta ponavljanja ostavinske rasprave završene pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, stranka koja misli da su njezina prava pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju povrijeđena, a postoje pretpostavke za ponavljanje postupka po pravilima parničnog postupka, može svoja prava ostvarivati jedino u parnici, kao što su učinili tužitelji podnošenjem tužbe u ovom predmetu.

Prema tome, za donošenje pravilne i zakonske odluke u ovom predmetu trebalo je najprije prosuditi postoje li pretpostavke za ponavljanje postupka, s obzirom da tužitelji ističu da njihov prednik M. L. nikada nije zaprimio rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Makarskoj poslovni broj O-158/62 od 27. ožujka 1963., a niti u ostavinskom predmetu postoji dokaz da mu je ikada pokušano dostaviti to rješenje, a niti da mu je isto dostavljeno, čime ističu da njihovom predniku nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave rješenja o nasljeđivanju od 27. ožujka 1963., nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom, odnosno eventualno izjavi žalbu.

Stoga, ukoliko tužitelji u predmetnoj parnici dokažu svoje tvrdnje prema kojima njihovom predniku M. L. nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom, tada o njihovom pravu na spornoj ostavini valja odlučiti u parnici pri tome imajući u vidu da će biti nužno raspraviti o sadržaju pisma pok. M. L. upućenog Generalnom konzulatu tadašnje FNRJ radi ocjene radi li se u tom pismu o nasljedničkoj izjavi pok. M. L., odnosno jesu li ispunjene pretpostavke iz odredaba koje reguliraju odricanje od nasljedstva i to zakona koji je bio na snazi u času otvaranja nasljedstva.

Sud prvog stupnja je zbog pogrešnog pravnog pristupa, stoga, propustio utvrditi odlučne činjenice u sporu stranaka, slijedom čega je temeljem čl. 370. ZPP valjalo ukinuti pobijanu presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će utvrditi odlučne činjenice u sporu stranaka u pogledu postojanja pretpostavki za ponavljanje postupka, a nakon čega će vodeći računa o uputi iz ovog ukidnog rješenja o zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku.

Uzgred se napominje da su tužitelji u ostavinskom predmetu koji se vodio iza smrti pok. A. L. podnijeli i zahtjev za ukidanjem klauzule pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju donesenog 27. ožujka 1963., o kojem zahtjevu sud u ostavinskom postupku nije odlučio.

 

U Zadru 16. ožujka 2018.