Broj: U-I-4082/2017

Zagreb, 30. siječnja 2018.

 

 

          Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), na sjednici održanoj 30. siječnja 2018. donio je

 

 

R J E Š E N J E

 

          Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 173. stavka 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.).

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

          I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

 

1.       Ovršni zakon donio je na temelju članka 2. stavka 4. alineje 1. Ustava sedmi (7.) saziv Hrvatskog sabora na sjednici održanoj 21. rujna 2012. Proglasio ga je predsjednik Republike Hrvatske odlukom od 4. listopada 2012. Objavljen je u "Narodnim novinama" broj 112 od 11. listopada 2012., a stupio je na snagu 15. listopada 2012., osim članaka od 356. do 364. koji su stupili na snagu danom prijama Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije 1. srpnja 2013.

 

1.1.    Na dan donošenja ove odluke na snazi je Ovršni zakon s izmjenama i dopunama ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13. - članak 101. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, 93/14., 55/16. - odluka USRH broj: U-I-2881/2014 i dr. i 73/17.).

 

1.2.    Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 173. stavka 7. Ovršnog zakona podnijela je Gordana Muraja, odvjetnica iz Velike Gorice (u daljnjem tekstu: predlagateljica). Smatra da je navedena odredba u nesuglasnosti s člancima 3., 14. stavkom 2. i 16. stavkom 2. Ustava.

 

1.3.    Tijekom postupka zatraženo je i dobiveno očitovanje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske klasa: 011-01/17-01/71, ur. broj: 514-04-01-02-01-17-02 od 30. listopada 2017.

 

2.       Sukladno članku 27. stavku 6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) od raspravljanja i glasovanja u ovom postupku izuzela se sutkinja Ingrid Antičević Marinović, te suci Josip Leko i Davorin Mlakar.

 

          II. OSPORENA ODREDBA OVRŠNOG ZAKONA

 

3.       Predlagateljica osporava stavak 7. članka 173. Ovršnog zakona, koji je u Ovršni zakon dodan člankom 60. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 93/14.; u daljnjem tekstu: ZID OZ/14). Zbog razumijevanja obrazloženja ovog rješenja navodi se cjeloviti sadržaj članka 173. Ovršnog zakona:

 

"Ograničenje ovrhe

Članak 173.

            (1) Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.

            (2) Ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini jedne polovine netoplaće ovršenika, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine netoplaće ovršenika.

            (3) Prosječna netoplaća u smislu stavka 1. ovoga članka jest prosječan iznos mjesečne netoplaće isplaćene po jednom zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, za razdoblje siječanj - kolovoz tekuće godine, koju je dužan utvrditi Državni zavod za statistiku i objaviti je u 'Narodnim novinama', najkasnije do 31. prosinca te godine. Tako utvrđeni iznos primjenjivat će se u idućoj godini.

            (4) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i na ovrhu na naknadi umjesto plaće, naknadi za skraćeno radno vrijeme, naknadi zbog umanjenja plaće, mirovini, plaći vojnih osoba te na primanja osoba u pričuvnom sastavu za vrijeme vojne službe i na drugom stalnom novčanom primanju civilnih i vojnih osoba, osim na ovrhu na primanjima iz stavaka 5. i 6. ovoga članka.

            (5) Ovrha na primanju invalida po osnovi novčane naknade za tjelesno oštećenje i doplatak za tuđu pomoć i njegu može se provesti samo radi naplate tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, i to do iznosa od jedne polovice toga primanja.

            (6) Ovrha na primanju po osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju i doživotnoj renti te na primanju po osnovi ugovora o osiguranju života može se provesti samo na dijelu koji prelazi iznos osnovice na temelju koje se utvrđuje iznos pomoći za uzdržavanje.

            (7) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i kada se ovrha provodi na primanjima ovršenika koji nisu plaća, mirovina niti primici od obavljanja samostalne djelatnosti obrta, od slobodnih zanimanja, od poljoprivrede i šumarstva, od imovine i imovinskih prava, od kapitala, kao niti primici od osiguranja (drugi dohodak prema posebnim propisima) i imaju karakter jedinih stalnih novčanih primanja, ako ovršenik javnom ispravom dokaže da je to primanje jedino stalno novčano primanje."

 

          III. PRIGOVORI PREDLAGATELJICE

 

4.       Predlagateljica u svom prijedlogu smatra kako negativna zakonska definicija iz stavka 7. članka 173. Ovršnog zakona izričito isključuje od primjene ograničenje ovrhe za ovršenike koji ostvaruju primitke od samostalne djelatnosti obrta, od slobodnih zanimanja, od poljoprivrede i šumarstva, od imovine i imovinskih prava, od kapitala, kao i primitke od osiguranja (drugi dohodak prema posebnim propisima). Formulaciju prema kojoj se omogućava zaštita primanja samo onih osoba koje rade po ugovoru o djelu ako im je to jedino stalno novčano primanje koje su to dokazale javnom ispravom smatra nedostatnom jer u praksi radnici često ostvaruju primanja po ugovoru o djelu od više poslodavaca pa se stoga ne štiti veliki broj ovršenika i postavlja se pitanje zbog čega se po jednakom načelu ne štite svi ovršenici.

 

Smatra kako takvo uređenje kod provođenja ovrhe na novčanim sredstvima osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost dovodi te osobe u nepovoljniji položaj u odnosu na ovršenike koji dohodak stječu od nesamostalnog rada. Predlagateljica ističe kako su osobe koje ostvaruju primitke za koje ne postoji zaštita ovršenika na temelju Ovršnog zakona izravno diskriminirane, a pri tome ne vidi objektivno i razumno opravdanje za takvo postupanje.

 

Iz svega navedenog, predlagateljica smatra da su povrijeđeni članak 3. Ustava, jer u navedenom zakonskom rješenju nema jednakosti ni socijalne pravde, članak 14. stavak 2. Ustava, jer su postojećim uređenjem osobe koje rade da bi preživjele dovedene u nejednak položaj prema vrsti dohotka koji ostvaruju posljedično i prema vrsti zanimanja koje obavljaju, kao i članak 16. stavak 2. Ustava, jer izlaganje ovršenika koji ostvaruje dohodak od samostalne djelatnosti zaplijeni svih sredstva na računu predstavlja posvemašnju financijsku propast ovršenika. Dodatno ističe:

 

            "Svim je fizičkim osobama svojstveno da moraju raditi i zaraditi da prežive, bila to plaća ili dohodak od samostalne djelatnosti ili bilo koja druga vrsta dohotka.

            Kad na se na računu osobe koja obavlja samostalnu djelatnost ovrha provede tako da se ovršeniku s računa ovrše sva sredstva, ovršenik je ostao bez prihoda i mogućnosti preživljavanja.

            Iz upotrijebljenih jezičnih formulacija zapravo slijedi da se određene kategorije ovršenika štite, te da ih zakonodavac pri tome razlikuje po vrsti dohotka koju ostvaruju. Ako su neke kategorije zaštićene, jasno je da su primatelji drugih kategorija dohotka, i izričito isključeni stavkom 7. članka 173. nezaštićeni.

            Uređenje koje dovodi do toga da se kod provođenja ovrhe na novčanim sredstvima osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost ni na koji način ne štite dovodi ih u puno nepovoljniji položaj u odnosu na ovršenike koji dohodak stječu od nesamostalnog rada. To nas vodi do zaključka da su osobe koje ostvaruju primitke za koje ne postoji zaštita ovršenika po Ovršnom zakonu izravno diskriminirane."

 

 

Predlagateljica zaključuje kako ovakvo zakonsko uređenje predstavlja diskriminaciju prema vrsti dohotka jer navedenim ograničenjem od ovrhe nisu obuhvaćene osobe koje ostvaruju primitke od obavljanja samostalne djelatnosti obrta, slobodnih zanimanja, poljoprivrede i šumarstva, imovine i imovinskih prava, kapitala, kao i primitke od osiguranja (drugi dohodak prema posebnim propisima), te osobe koje ostvaruju druge vrste primitaka od više isplatitelja i koje nemaju karakter jedinih stalnih novčanih primanja.

 

Predlaže pokretanje postupka i ukidanje stavka 7. članka 173. Ovršnog zakona.

 

          IV. OČITOVANJE MINISTARSTVA PRAVOSUĐA

 

5.       U svom očitovanju od 30. listopada 2017. Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, između ostaloga, navodi:

 

            "Osnovna je svrha ovršnog postupka učinkovitost u prisilnoj naplati tražbine ovrhovoditelja, istovremeno poštujući dostojanstvo dužnika. Takvo jačanje učinkovitosti provedbe ovrhe, prije svega na novčanim sredstvima, svoju ravnotežu u odnosu na prava ovršenika pronalazi u posebnim odredbama o izuzimanju od ovrhe (članak 172. OZ-a) i o ograničenju ovrhe (članak 173. OZ-a).

            Ograničenje ovrhe podrazumijeva situacije u kojima je zakonom limitiran opseg u kojem određena dužnikova sredstva mogu biti predmet ovrhe. Navedeno ograničenje od ovrhe ovisi o vrsti primanja, kao i o tome da li ovršenik prima plaću koja je veća ili manja od prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj.

            (...)

            Dakle, u svrhu zaštite ovršenika, u OZ/12 je unesena odredba kojom su propisana pravila o ograničenju od ovrhe na sljedećim primanjima: plaća, naknada umjesto plaće, naknada za skraćeno radno vrijeme, naknada zbog umanjenja plaće, mirovina, plaća vojnih osoba te primanja osoba u pričuvnom sastavu za vrijeme vojne službe i drugo stalno novčano primanje civilnih i vojnih osoba.

            (...)

            Također, bitno je naglasiti da su se ograničenja koja se odnose na plaću i/ili mirovinu primjenjivala na stalna novčana primanja (što bez sumnje mogu biti primici od obavljanja samostalne djelatnosti obrta, od slobodnih zanimanja, od poljoprivrede i šumarstva, od imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i slično) i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ('Narodne novine', broj 67/08.). (...)

            Ista pravila vrijede i danas pa je tako odredbom članka 284. OZ-a propisano da je isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan prigodom postupanja po rješenju o ovrsi voditi računa o pravilima o ograničenju ovrhe na takvim primanjima.

            (...)

            Dakle, dopunom navedene odredbe članka 173. Ovršnog zakona ('Narodne novine^', broj 112/12. i 25/13.) propisana je mogućnost primjene odredbi o ograničenju ovrhe i u slučaju kada se ovrha provodi na primanjima ovršenika koji nisu plaća, mirovina, niti primici od obavljanja samostalne djelatnosti obrta, od slobodnih zanimanja, od poljoprivrede i šumarstva, od imovine i imovinskih prava, od kapitala, kao niti primici od osiguranja (drugi dohodak prema posebnim propisima) i imaju karakter stalnih i jedinih novčanih primanja, isključivo ako ovršenik javnom ispravom dokaže kako primanja iz navedenoga stavka imaju karakter stalnih i jedinih novčanih primanja. Pritom je važno naglasiti kako izričaj 'primanja ovršenika koji nisu plaća, mirovina, niti primici od obavljanja samostalne djelatnosti obrta, od slobodnih zanimanja, od poljoprivrede i šumarstva, od imovine i imovinskih prava, od kapitala, kao niti primici od osiguranja (drugi dohodak prema posebnim propisima)' jest izričaj iz Zakona o porezu na dohodak koji je bio na snazi u vrijeme donošenja ZID OZ/14.

            Naime, člankom 32. stavkom 2. Zakona o porezu na dohodak ('Narodne novine^', broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13. i 83/14.) propisane su osnove po kojima se ostvaruje drugi dohodak (...)

            Slijedom navedenoga, izričaj u članku 173. stavku 7. OZ-a koji glasi: 'primanjima ovršenika koji nisu plaća, mirovina, niti primici od obavljanja samostalne djelatnosti obrta, od slobodnih zanimanja, od poljoprivrede i šumarstva, od imovine i imovinskih prava, od kapitala, kao niti primici od osiguranja (drugi dohodak prema posebnim propisima)' ne treba tumačiti na način kako to Predlagateljica čini kada tvrdi da se ovom odredbom OZ-a ograničenje ovrhe isključuje u odnosu na ovršenike koju ostvaruju primitke od obavljanja samostalne djelatnosti obrta, slobodnih zanimanja, poljoprivrede i šumarstva, imovine i imovinskih oprava, kapitala, kao i primitke od osiguranja. Upravo suprotno, odredba članka 173. stavka 7. OZ-a se uopće ne tiče, tj. ne odnosi/primjenjuje se na ovršenike koji ostvaruju ta primanja.

            Dakle, predloženom izmjenom iz ZID OZ/14 otklonjene su dvojbe koje su se pojavile oko tumačenja koja su primanja izuzeta iz ovrhe te je u cilju zaštite sredstava nužno potrebnih za život, navedenim zakonskim rješenjem omogućena zaštita određenog novčanog iznosa i osobama kojima jedini prihodi nisu plaća, mirovina ili druga stalna novčana primanja, nego neka druga primanja.

            Iz navedenog proizlazi kako je izmjenama Ovršnog zakona postupno povećavan kako krug osoba koje ostvaruju primanja na koja se primjenjuju odredbe članka 173. stavka 1. i 2. OZ-a, tako i iznos primanja koji je izuzet od provedbe ovrhe, na koji način se nastoji zaštiti ovršenike i osigurati im sredstva nužno potrebna za život.

            Intencija zakonodavca prilikom donošenja Ovršnog zakona nije bili diskriminirati, a niti staviti u nejednak položaj osobe na koje se odnosi zaštita iz članka 173. stavka 1. i 2. OZ-a, već je bila dodatno proširiti krug osoba i primanja na koje se primarno ustanovljena zaštita iz navedenih stavaka primjenjuje. Drugim riječima, odredbe koje reguliraju pitanje ograničenja ovrhe ustanovljene su isključivo za zaštitu dužnika i to u cilju zaštite sredstava nužno potrebnih za život.

            Također, ističe se kako ovakvo zakonsko rješenje iz članka 173. stavka 7. OZ-a, ne štiti samo one osobe koje rade na temelju ugovora o djelu, a kako to pogrešno smatra Predlagateljica, već se odnosi na sva ona primanja (osim onih koja su taksativno navedena u navedenoj odredbi) koja imaju karakter jedinih stalnih novčanih primanja, ako ovršenik javnom ispravom dokaže da je to primanje jedino stalno novčano primanje.

            Potrebno je istaknuti kako je prijedlog Predlagateljice de facto usmjeren na ukidanje zaštite od ovrhe onim kategorijama osoba koje u ovom trenutku imaju pravo na zaštitu prema odredbi članka 173. stavka 7. OZ-a, a njegovo usvajanje bi dovelo do svojevrsne reformatio in pejus, odnosno izmjeni na štetu ovršenika jer bi se postojeća prava ovršenika ukinula."

 

          V. MJERODAVNE ODREDBE USTAVA

 

6.       Ustavni sud, razmatrajući osnovanost prijedloga predlagateljice ocijenio je mjerodavnima sljedeće odredbe Ustava:

 

"Članak 3.

            ... jednakost, ... socijalna pravda, ...  najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava."

 

 

 

"Članak 14.

            Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

            Svi su pred zakonom jednaki."

 

          VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

 

7.       Osporeni stavak 7. članka 173. Ovršnog zakona nalazi se u dijelu zakona koji uređuje ograničenje ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika. Ograničenje ovrhe predstavlja zakonom limitirani opseg u kome je dopuštena ovrha u odnosu na sredstva ovrhe. To ograničenje ovrhe u hrvatskom ovršnom sustavu ovisi o vrsti primanja, kao i o tome prima li ovršenik plaću koja je veća ili manja od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj.

 

Stavci od 1. do 3. članka 173. Ovršnog zakona odnose se na ograničenja na plaći i na prosječnoj neto plaći u Republici Hrvatskoj. Stavkom 4. ta su ograničenja proširena i na ovrhu na naknadi umjesto plaće, naknadi za skraćeno radno vrijeme, naknadi zbog umanjenja plaće, mirovini, plaći vojnih osoba te na primanja osoba u pričuvnom sastavu. Stavak 5. odnosi se na određena primanja invalida, a stavak 6. propisuje ograničenja ovrhe u odnosu na primanja po osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju i doživotnoj renti te na primanja po osnovi ugovora o osiguranju života.

 

7.1.    Osporeni stavak 7. članka 173. Ovršnog zakona proširuje ograničenje ovrhe i na ostala stalna novčana primanja ovršenika ("drugi dohodak prema posebnim propisima") koja imaju karakter jedinih stalnih novčanih primanja, uz uvjet da ovršenik javnom ispravom dokaže da je to njegovo jedino stalno novčano primanje. Drugi dohodak određuje se prema poreznim propisima, kako upućuje Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske u svom očitovanju.

 

Člankom 32. stavkom 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13. i 83/14.), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja članka 60. ZID-a OZ-a/14, bile su propisane osnove po kojima se ostvaruje drugi dohodak. Članak 32. Zakona o porezu na dohodak (u dijelu mjerodavnom za ovaj postupak) glasi:

 

"Članak 32.

            (1) Drugi dohodak je razlika između svakoga pojedinačnog primitka prema stavku 2., odnosno stavku 3. ovoga članka umanjen za propisane izdatke iz stavka 4. i 5. ovoga članka.

            (2) Drugi dohodak ostvaruje se po osnovi primitaka koji se ne smatraju primicima određenim po osnovi:

            1. nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona,

            2. samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona,

            3. imovine i imovinskih prava iz članka 27. ovoga Zakona,

            4. kapitala iz članka 30. ovoga Zakona,

            5. osiguranja iz članka 31. ovoga Zakona.

            (3) Primicima prema stavku 1. i 2. ovoga članka osobito se smatraju:

            1. primici po osnovi djelatnosti članova skupština i nadzornih odbora trgovačkih društava, upravnih odbora, upravnih vijeća i drugih njima odgovarajućih tijela drugih pravnih osoba, članova povjerenstava i odbora koje imaju ta tijela i sudaca porotnika koji nemaju svojstvo djelatnika u sudu,

 

            2. autorske naknade isplaćene prema posebnom zakonu kojim se uređuju autorska i srodna prava,

            3. primici po osnovi djelatnosti sportaša,

            4. primici po osnovi djelatnosti trgovačkih putnika, agenta, akvizitera, sportskih sudaca i delegata, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika, konzultanata, sudskih vještaka te druge slične djelatnosti,

            5. primici u naravi – korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti prema članku 14. stavku 3. ovoga Zakona, a koje davatelji tih primitaka daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici i osobe koje ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona,

            6. nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja iz članka 10. točke 4. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,

            7. primici učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga prema posebnim propisima iz članka 10. točke 6. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,

            8. stipendije učenicima i studentima za redovno školovanje na srednjim, višim i visokim školama i fakultetima iz članka 10. točke 12. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,

            9. sportske stipendije koje se prema posebnim propisima isplaćuju sportašima za njihovo sportsko usavršavanje iz članka 10. točke 14. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,

            10. nagrade za sportska ostvarenja i naknade sportašima amaterima prema posebnim propisima iz članka 10. točke 16. ovoga Zakona, iznad propisanih iznosa,

            11. ostali posebno nenavedeni primici koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji.

            (...)"

 

Od 1. siječnja 2017. na snazi je članak 39. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16.) koji propisuje što se smatra drugim dohotkom:

 

"Članak 39.

            "(...)

            (3) Primicima prema stavcima 1. i 2. ovoga članka osobito se smatraju:

            1. primici po osnovi djelatnosti članova skupština i nadzornih odbora trgovačkih društava, upravnih odbora, upravnih vijeća i drugih njima odgovarajućih tijela drugih pravnih osoba, članova povjerenstava i odbora koje imaju ta tijela i sudaca porotnika koji nemaju svojstvo djelatnika u sudu

            2. autorske naknade isplaćene prema posebnom zakonu kojim se uređuju autorska i srodna prava

            3. primici po osnovi djelatnosti športaša

            4. primici po osnovi djelatnosti trgovačkih putnika, agenta, akvizitera, športskih sudaca i delegata, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika, konzultanata, sudskih vještaka te druge slične djelatnosti

            5. primici u naravi - korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti prema članku 21. stavku 3. ovoga Zakona, a koje davatelji tih primitaka daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici i osobe koje ostvaruju primitke iz članka 21. ovoga Zakona

            6. nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja iz članka 9. točke 4. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa

            7. primici učenika i studenata na redovitom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga prema posebnim propisima iz članka 9. točke 6. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa

            8. stipendije učenicima i studentima za redovito školovanje na srednjim školama, preddiplomskim, diplomskim ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijima, odnosno preddiplomskim ili specijalističkim diplomskim stručnim studijima iz članka 9. točke 14. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa

            9. športske stipendije koje se prema posebnim propisima isplaćuju športašima amaterima za njihovo športsko usavršavanje iz članka 9. točke 16. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa

            10. nagrade za športska ostvarenja i naknade športašima amaterima prema posebnim propisima iz članka 9. točke 17. ovoga Zakona, iznad propisanih iznosa i/ili

            11. ostali posebno nenavedeni primici koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji."

 

8.       Iz navedenih odredaba Zakona o porezu na dohodak razvidno je na koje se sve primitke odnosi osporeni stavak 7. članka 173. Ovršnog zakona. Dakle, ograničenje ovrhe dodatno je prošireno na cijeli niz stalnih novčanih primitaka - od stipendija do primitaka po osnovi djelatnosti sportaša.

 

Članak 173. stavka 7. Ovršnog zakona uveden je, s jedne strane, radi omogućavanja vjerovnicima ovršiti i druga primanja ovršenika, a s druge strane radi zaštite ovršenika jer se na ta primanja primjenjuju ograničenja iz stavaka 1. i 2. članka 173. Ovršnog zakona.

 

9.       Navedenom dopunom zakonskog režima ograničenja stalnih novčanih primitaka od ovrhe otklonjene su dvojbe oko tumačenja koja su primanja izuzeta iz ovrhe, te je u cilju zaštite sredstava nužno potrebnih za život navedenim zakonskim rješenjem omogućena zaštita određenog novčanog iznosa i osobama kojima jedini prihodi nisu plaća, mirovina ili druga stalna novčana primanja, nego određena druga primanja (navedena u točki 7.1. obrazloženja ovog rješenja).

 

Iz navedenog proizlazi kako je izmjenama Ovršnog zakona postupno povećavan krug osoba koje ostvaruju primanja na koja se primjenjuju odredbe članka 173. stavaka 1. i 2. OZ-a, tako i iznos primanja koji je izuzet od provedbe ovrhe, na koji način se nastoji zaštititi ovršenike i osigurati im sredstva nužno potrebna za život.

 

Stoga u ovom slučaju nije moguće govoriti o diskriminaciji niti o stavljanju u nejednak položaj osoba na koje se ne odnosi zaštita iz članka 173. stavaka 1. i 2. Ovršnog zakona, već je legitimni cilj stavka 7. članka 173. Ovršnog zakona dodatno proširenje kruga osoba i primanja na koje se primjenjuje ograničenje ovrhe odnosno ustanovljena zaštita stalnih novčanih primanja iz stavaka 1. i 2. te zakonske odredbe. Naime, odredbe koje reguliraju pitanje ograničenja ovrhe ustanovljene su isključivo u cilju zaštite dostojanstva dužnika u obliku zaštite sredstava nužno potrebnih za život.

 

Takvo postupanje zakonodavca doprinosi ostvarenju socijalne pravde kao jedne od vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske iz članka 3. Ustava.

 

10.     Zaključno, nakon razmatranja prigovora predlagateljice, Ustavni sud utvrdio je da ne postoje relevantni razlozi zbog kojih bi trebalo pokrenuti postupak.

 

11.     Slijedom navedenog, na temelju članka 43. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona doneseno je rješenje kao u izreci.