Broj: U-I-104/2014

Zagreb, 13. svibnja 2015.

 

 

          Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Marko Babić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), na sjednici održanoj 13. svibnja 2015. donio je

 

 

R J E Š E N J E

 

     Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 279. stavaka 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13. i 93/14.).

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

          I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

 

1.       Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 279. stavaka 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13. i 93/14.; u daljnjem tekstu: OvrZ/12), podnijela je Vedrana Bilan, javni bilježnik sa sjedištem u Splitu, Kneza Ljudevita Posavskog 17/1.

 

Predlagateljica članak 279. stavke 1. i 2. OvrZ-a/12 smatra nesuglasnim s člancima 3., 14. stavkom 2. i 44. Ustava.

 

1.1. OvrZ/12 objavljen je u "Narodnim novinama" broj 112 od 11. listopada 2012., a stupio je na snagu 15. listopada 2012., osim članaka od 356. do 364. koji su stupili na snagu 1. srpnja 2013.

 

OvrZ/12 izmijenjen je dva puta: prvi put člankom 101. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku koji je objavljen u "Narodnim novinama" broj 25 od 28. veljače 2013., a drugi put Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona koji je objavljen u "Narodnim novinama" broj 93 od 30. srpnja 2014.

 

Osporeni stavci 1. i 2. članka 279. OvrZ-a/12 od donošenja zakona nisu se izmijenili.

 

2.       Pozivom na članak 25. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 42/02. - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), o prijedlogu predlagateljice za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom zatraženo je i zaprimljeno očitovanje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, klasa: 740-11/14-01/72, ur.broj: 514-04-01-14-03 od 19. siječnja 2015. (u daljnjem tekstu: očitovanje Ministarstva pravosuđa).

 

          II. OSPORENA ODREDBA ZAKONA

 

3.       Članak 279. stavci 1. i 2. OvrZ-a/12 glase:

 

"Članak 279.

            (1) Za određivanje ovrhe mjesno je nadležan javni bilježnik čije sjedište je u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika.

            (2) Ako je jednim prijedlogom za ovrhu zatražena ovrha protiv više ovršenika, a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog javnog bilježnika, nadležan je javni bilježnik koji je mjesno nadležan za jednog od ovršenika.

            (...)"

 

III. PRIGOVORI PREDLAGATELJICE

 

4.       Predlagateljica u svom prijedlogu od 30. prosinca 2013. ističe da iz članka 44. Ustava proizlazi da "svaki javni bilježnik ima pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova".

 

Navodeći odredbe Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09., u daljnjem tekstu: ZoJB), Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05. i 127/13.) i OvrZ-a/12, predlagateljica navodi da je kod većine radnji koje obavljaju javni bilježnici potrebna prisutnost stranke. No, kod postupka odlučivanja o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije nužna nazočnost ni ovrhovoditelja ni ovršenika u uredu javnog bilježnika. Unatoč tome, samo ovrhovoditelj ima pravo izbora o tome koji će javni bilježnik sa sjedištem unutar jedinice područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika odlučivati o tom prijedlogu. Nadalje navodi:

 

            "U svjetlu takvih okolnosti postoji opasnost da bi ovrhovoditelj koji u redovnom poslovanju podnese veliki broj prijedloga za ovrhe svoje nezadovoljstvo javnobilježničkom ocjenom o dopuštenosti, urednosti ili osnovanosti njihovih prijedloga mogli iskazati tako da podnošenje prijedloga za ovrhe na temelju vjerodostojne isprave ubuduće preusmjere na one javne bilježnike koji drukčije ocjenjuju dopuštenosti, urednosti ili osnovanosti njihovih prijedloga, što bi za posljedicu moglo imati da se smanjuje količina ovršnih predmeta u radu onih javnih bilježnika koji dopuštenost, urednost ili osnovanost ovršnih prijedloga ocjenjuju s većom kritičnošću u odnosu na one javne bilježnike koji dopuštenost (...) ovršnih prijedloga ocjenjuju s manjom kritičnošću, odnosno, do kolizije interesa kod javnih bilježnika budući bi veća kritičnost u ocjeni dopuštenosti, urednosti ili osnovanosti ovršnih prijedloga imala za posljedicu smanjenje prihoda kod javnih bilježnika koji postupa na takav način, što je neprihvatljivo, te bi narušavalo vladavinu prava. (...)

            Veća učestalost gore opisanog neprihvatljivog postupanja mogla bi dovesti do toga da umjesto ravnomjerne distribucije ovršnih predmeta po javnim bilježnicima dođe do koncentracije ovršnih predmeta na manji broj javnih bilježnika, te koncentracije prihoda iz tih javnih poslova također na manji broj javnih bilježnika, te ostajanje preostalih javnih bilježnika bez dostatnih prihoda nužnih za osnovno funkcioniranje javnobilježničkih ureda, što je već po prirodi stvari neprihvatljivo jer se radi o javnim poslovima u kojima se primjenjuju prenesene javne ovlasti (...), a svaki sustavni poremećaj u distribuciji tih prihoda unutar javnog bilježništva (npr. u slučaju koncentracije predmeta na manji broj javnih bilježnika) može imati za posljedicu narušavanje funkcioniranja javnobilježničke službe kao cjeline s obzirom da određeni javnobilježnički uredi u tom slučaju ne bi mogli pokriti svoje troškove funkcioniranja."

 

4.1.    Smatra da je svaka koncentracija ovršnih predmeta kod pojedinih javnih bilježnika suprotna javnom bilježništvu kao javnoj službi, a koje nije poduzetnička djelatnost te je zabranjeno pribavljanje stranaka putem promidžbe. Smatra da postoji mogućnost da se od 325 javnih bilježnika koliko ih ima u Republici Hrvatskoj, ovršni predmeti primjenom osporenih zakonskih odredbi, koncentriraju samo kod njih 21, koliko ima županija (uz Grad Zagreb).

 

Stoga tvrdi da je riječ o zakonskoj regulativi koja omogućava nedopustivu koncentraciju ovršnih postupaka kod malog broja javnih bilježnika i narušava ustavnu odredbu o vladavini prava. Ističe da postoje i druga zakonodavna rješenja za ravnomjernu distribuciju ovršnih predmeta na javne bilježnike, kao što je to učinjeno s ostavinskim predmetima (dodjela u rad po abecednom redu prezimena javnih bilježnika).

 

Predlaže pokretanje postupka i ukidanje članka 279. stavaka 1. i 2. OvrZ-a/12.

 

5.       Nakon podnošenja prijedloga, predlagateljica je Ustavnom sudu dostavila podnesak od 18. siječnja 2014. zajedno sa svojim prijedlozima za izmjenu i dopunu Ovršnog zakona od 29. listopada 2013., požurnice od 22. siječnja 2014., 4. veljače 2014., 8. veljače 2014., 8. travnja 2014., 15. travnja 2014. i od 12. ožujka 2015. uz koje su priloženi opširni materijali, koji su u naravi prepiske predlagateljice s različitim tijelima u Republici Hrvatskoj u vezi s problematikom izmjene Ovršnog zakona, a koja je dijelom izložena i u prijedlogu koji je predmet ovog ustavnosudskog postupka.

 

          IV. OČITOVANJE MINISTARSTVA PRAVOSUĐA

 

6.       U očitovanju Ministarstva pravosuđa od 19. siječnja 2015. navedeno je sljedeće:

 

           "Člankom 102. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona od 12. srpnja 2005. (Narodne novine, broj 57/96, 29/99, 42/00 - Odluka VSRH, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05; u daljnjem tekstu: ZID OZ/05) kroz odredbe članaka 252.a - 252.l Ovršnog zakona uvedena je u ovršnopravni sustav javnobilježnička ovrha na temelju vjerodostojne isprave, slijedeći nastojanje da se iz sudskog sustava izdvoje oni predmeti koje, s obzirom na njihov, u osnovi nesporni karakter, mogu rješavati druga tijela. Prema navedenom uređenju javnim bilježnicima povjereno je samo određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave i obavljanje dostave rješenja o ovrsi te stavljanje klauzula pravomoćnosti i ovršnosti na rješenja o ovrsi ako ovršenik ne bi pravodobno podnio prigovor. Odredbe članaka 252.a - 252.l počele su se primjenjivati šest mjeseci nakon dana stupanja na snagu ZID OZ/05 (članak 124. stavak 2.), dakle od 28. siječnja 2006 godine.

           Ustavnopravna osnova za takvo ovlaštenje javnih bilježnika je u uvjetnosti određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Naime, ako ovršenik ne prigovori rješenju o ovrsi, smatra se da nije iskoristio svoje pravo da zahtijeva da se o njegovoj eventualnoj obvezi građanskopravne naravi provede rasprava pred sudom. Time on prešutno očituje svoj pristanak na nadležnost javnog bilježnika kao svojevrsnog arbitra da odluči o postojanju njegove obveze i da odredi ovrhu. Navedeno rješenje također nije u protivnosti sa svrhom javnobilježničke službe jer javni bilježnici ovrhu na temelju vjerodostojnih isprava određuju na temelju presumirane suglasnosti stranaka. Čim se ovršenik tome usprotivi podnošenjem prigovora, predmet se ustupa sudu. (...)

           Da bi se izbjegle moguće komplikacije u organizaciji distribucije prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojnih isprava pojedinim javnim bilježnicima, usvojeno je rješenje po kojemu je ovrhovoditelj sam birao kojem će se javnom bilježniku obratiti radi izdavanja rješenja o ovrsi, bez obzira na prebivalište ili sjedište ovršenika. Naime, pitanje kojem javnom bilježniku ovrhovoditelj može podnijeti takav prijedlog regulirao je članak 252.b stavak 1. Ovršnog zakona propisujući pravo ovrhovoditelj a da izabere javnog bilježnika, prema svojoj odluci i bez ikakvih ograničenja, kojemu će podnijeti prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

           Navedeno uređenje dovelo je do gomilanja predmeta kod manjeg broja javnih bilježnika, pogotovo u velikim gradovima, što je nužno usporilo postupak. Postupanje je bilo otežano i nelogično (pogotovo glede dostave spisa sudovima u slučaju prigovora te dostava rješenja putem oglasne ploče sudova), jer je to bila jedina iznimka od općeg pravila parničnog postupka o mjesnoj nadležnosti prema prebivalištu i boravištu tuženika.

           Ciljevi donošenja OZ-a bili su daljnji razvoj učinkovitog ovršnog postupka (pojednostavljenje i ubrzanje postupka, smanjenje troškova, rasterećenje sudova) te jačanje pravnog okvira za zaštitu stranaka u postupku.

           U skladu s time, propisana je mjesna nadležnost javnih bilježnika prema jedinici područne (regionalne) samouprave u kojoj javni bilježnik ima sjedište, a ovršenik prebivalište ili sjedište. Ovo rješenje približilo se pravilu o općoj mjesnoj nadležnosti u parničnom postupku koja se temelji na području nadležnosti općinskog suda (pogotovo nakon posljednje reforme mreže sudova koja predviđa postojanje jednog općinskog suda u sjedištu županijskog suda), a istovremeno dovodi do određene disperzije predmeta. Shodno tome, zakonodavno rješenje koje dopušta ovrhovoditelj u slobodan izbor javnog bilježnika koji će odlučivati o njegovim prijedlozima za ovrhu, pri čemu je taj izbor sužen na javne bilježnike unutar jedne jedinice područne (regionalne) samouprave, nema za cilj koncentraciju postupaka odlučivanja o prijedlozima za ovrhu na temelju vjerodostojnih isprava.

           Raspodjela predmeta prema nekom unaprijed zadanom ključu zahtijevala bi imenovanje nadležnog tijela/osobe (predsjednika suda, Hrvatsku javnobilježničku komoru ili neku drugu točku) kojoj bi se ovrhovoditelj i morali obratiti prije podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a što bi bio dodatni teret (opterećenje) za ovrhovoditelje. Ovo se ne može opravdati idejom predlagatelja da svi javni bilježnici budu jednako opterećeni u ovršnim predmetima. Uvođenje takvog nadležnog tijela/osobe imati će smisla kada podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bude moguće u potpunosti u elektroničkom obliku mrežnim putem, s tim da će i u tim slučajevima biti nužno ostaviti mogućnost podnošenja prijedloga za ovrhu u papirnatom obliku, bez da se ovrhovoditelj prethodno mora obratiti nadležnom tijelu/osobu koje bi odredilo javnog bilježnika koji će odlučivati u njegovom predmetu. (...)

           Pravna osnova za ovakvo rješenje je upravo Zakon o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09; u daljnjem tekstu: ZJB) i Kodeks javnobilježničke etike (Narodne novine, broj 55/11 - u daljnjem tekstu: Kodeks).

           Stoga, u vezi s eventualnim mogućim zloupotrebama, treba naglasiti kako je ZJB-om propisana dužnost javnih bilježnika da obavljaju svoju službu u skladu s položenom prisegom (članak 33. stavak 1.). Također, javni se bilježnik ne smije povezati s odvjetnikom ni s drugim fizičkim ili pravnim osobama radi zajedničkog obavljanja službi (članak 38. stavak 1.)

           Kodeksom su utvrđena načela i pravila ponašanja javnog bilježnika u obavljanju službe i izvan nje na način kako to zahtijevaju dostojanstvo i ugled javnobilježničke službe (Točka 1. Kodeksa). Točkom 2. Kodeksa utvrđeno je osnovno načelo javnobilježničke etike u skladu s kojim javni bilježnici svoju službu obavljaju savjesno, pošteno i nepristrano, u skladu s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske. Javni bilježnici dužni su savjesno ispunjavati dužnosti koje proizlaze iz javnobilježničke službe, te čuvati ugled javnog bilježništva pri obavljanju službe i u privatnom životu. Svojim ponašanjem moraju služiti kao primjer humanosti, poštovanja ljudskih prava i ljudskoga dostojanstva (Točka 5. Kodeksa). Prilikom obavljanja javnobilježničke službe, javni bilježnici službu obavljaju nepristrano i bez predrasuda ili naklonosti u odnosu na rasu, boju kože, vjeru, nacionalnu pripadnost, životnu dob, bračni status, spolnu orijentaciju, socijalni i imovinski položaj, političku opredijeljenost i svaku drugu različitost (Točka 6. Kodeksa). Javni bilježnici dužni su sačuvati svoju nezavisnost radi zaštite nepristranosti (Točka 7. Kodeksa), te štititi interese stranaka sredstvima koja su u skladu sa zakonima i dostojanstvom javnobilježničkoga poziva, rukovodeći se nepristranošću, dobrim običajima, savjesti i pravilima javnoga morala (Točka 8. Kodeksa).

           Prema tome, u postojećem sustavu javnobilježničkih propisa postoji dovoljna razina zaštite i garancija je za sprječavanje eventualnih zloupotreba, što onemogućava koncentraciju ovršnih predmeta kod manjeg broja javnih bilježnika, a što je osnovni navod na kojem predlagateljica temelji svoj prijedlog."

 

          V. OCJENA USTAVNOG SUDA

 

7.       Člankom 2. stavkom 1. ZoJB-a propisano je da se javnobilježnička služba sastoji, između ostaloga, i u obavljanju, po nalogu sudova ili drugih javnih tijela, postupaka određenih zakonom. Stavkom 2. tog članka ZoJB-a propisano je da javnobilježničku službu obavljaju javni bilježnici kao samostalni i neovisni nositelji te službe, koji imaju svojstvo javnog povjerenja.

 

7.1.    Pri donošenju rješenja u ovom predmetu, Ustavni sud pošao je od svog stajališta o javnom bilježništvu iz rješenja broj: U-I-1262/2000 od 14. ožujka 2001., koje glasi:

 

            "Javnobilježnička služba ima značenje javne službe temeljem Zakona o javnom bilježništvu, budući da njenu djelatnost čine poslovi koji se, u pravilu, obavljaju u javnom, općedruštvenom interesu. Zbog toga je funkcioniranje javnobilježničke službe kao javne službe i uređeno posebnim pravnim propisom, temeljem kojeg javni bilježnici, kao nositelji te službe, imaju svojstvo osoba javnog povjerenja, koji javnobilježničku službu moraju obavljati u skladu s Ustavom i zakonima.

            Iz zakonskog određenja javnobilježničke službe proizlazi pravo javnih bilježnika na odgovarajuću naknadu za svoj rad, s jedne strane, te obveza onih na čiji zahtjev i u čiju korist se izdaju određene javnobilježničke isprave, s druge strane, da tu uslugu plate u vidu javnobilježničke pristojbe. Kao i druge pristojbe koje se plaćaju državnim tijelima, odnosno tijelima koja imaju javne ovlasti, i javnobilježničke pristojbe su javni prihod koji pripada državnom proračunu."

 

8.       Sudjelovanje javnih bilježnika u ovršnim postupcima određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave započelo je 28. siječnja 2006. stupanjem na snagu članka 102. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 88/05., u daljnjem tekstu: ZID OvrZ/05) kojim su u Ovršni zakon ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00. - odluka USRH, 173/03., 194/03. i 151/04.) dodani članci 252.a do 252.l, kojima je propisana nadležnost javnih bilježnika da donose rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Do tada je to bila isključivo sudska nadležnost.

8.1.    Člankom 252.b stavkom 1. ZID-a OvrZ-a/05 bio je određen način određivanja nadležnog javnog bilježnika za postupanje po prijedlozima ovrhovoditelja za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave:

 

"Članak 252.b

            (1) Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj može podnijeti javnom bilježniku po svom izboru i od njega zatražiti da donese rješenje o ovrsi na temelju takve isprave.

            (...)"

 

Dakle, do donošenja OvrZ-a/12 nadležnost javnih bilježnika u tim postupcima ovisila je o isključivoj odluci ovrhovoditelja.

 

9.       Predlagateljica osporava zakonsko rješenje iz članka 279. stavaka 1. i 2. OvrZ-a/12 smatrajući da isto omogućuje koncentraciju ovršnih predmeta kod nekoliko javnih bilježnika u Republici Hrvatskoj, čime se ostalima onemogućava obavljanje njihove javne službe.

 

Osporenim člankom 129. stavcima 1. i 2. OvrZ-a/12 omogućeno je ovrhovoditelju da izvrši izbor javnog bilježnika (koji će postupati po njegovom ovršnom prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave) unutar županije, jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba gdje ovršenik - fizička osoba ima prebivalište odnosno ovršenik - pravna osoba ima sjedište.

 

9.1.    Ustavni sud opetovano ističe da sloboda izbora normativnog okvira ili zakonodavnog modela ovršnog postupka pretpostavlja zakonodavčevu ovlast da na odgovarajući način uređuje organizaciju i nadležnost javnih bilježnika kada sudjeluju u ovršnim postupcima te položaj stranaka u postupku, uključujući i njihov međusobni odnos, ovisno o ciljevima koji se politikama u području ovrha i javnog bilježništva žele postići. Odabir je po sili Ustava u isključivoj nadležnosti zakonodavca. Isključiva je ovlast zakonodavca da pojedine institute ovršnog postupka prihvati, zadrži ili ukloni iz prihvaćenog modela ovrhe odnosno promijeni sam model. S ustavnopravnog je aspekta jedina obveza zakonodavca da pri uređivanju pojedinih instituta tog postupka uvažava zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote. Drugim riječima, njihovo uređenje uvijek mora biti takvo da osigurava ostvarenje legitimnih ciljeva ovršnog postupka, pravnu sigurnost objektivnog pravnog poretka, određenost, pristupačnost, predvidljivost i pravnu izvjesnost normi, te procesnu ravnopravnost položaja stranaka u ovršnim postupcima u Republici Hrvatskoj u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz vladavine prava, najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske koja je temelj za tumačenje Ustava (članak 3. Ustava). Ustavna je zadaća Ustavnog suda osigurati da ti zahtjevi budu poštovani.

 

Pri tome, okolnost da postoji mogućnost nekog drugog modela na što upućuje predlagateljica (raspodjela predmeta po abecednom popisu javnih bilježnika), sama po sebi, nije relevantna s ustavnopravnog aspekta.

 

10.     Ustavni sud ocjenjuje da pitanje načina raspodjele ovršnih spisa između javnih bilježnika unutar jedinice područne (regionalne) samouprave nije ustavnopravno pitanje, kao što to nije ni eventualna koncentracija ovršnih spisa samo kod pojedinih javnih bilježnika. Za Ustavni sud je bitno da se osporeni članak 279. stavci 1. i 2. OvrZ-a/12 na jednak način primjenjuje prema svim ovrhovoditeljima i ovršenicima, kao strankama ovršnih postupaka.

 

Osim toga, zakonodavac je pri odabiru modela raspodjele ovršnih spisa na javne bilježnike imao legitimni cilj, a to je daljnji razvoj učinkovitog ovršnog postupka (pojednostavljenje i ubrzanje postupka, smanjenje troškova i rasterećenje sudova) te jačanje pravnog okvira za zaštitu stranaka ovršnog postupka.

 

10.1.  Pitanje eventualnih zlouporaba u radu javnih bilježnika s ovršnim predmetima, na koje upozorava predlagateljica, nije moguće analizirati na apstraktnoj razini, već je to uvijek pitanje konkretnih stranaka i javnih bilježnika, o čemu se odlučuje u pojedinačnim predmetima (primjerice putem kaznenih prijava zbog eventualne zlouporabe položaja i ovlasti, u parničnim postupcima radi nanesene štete postupanjem ili nepostupanjem javnih bilježnika i sl.). Stoga nije osnovano ni pozivanje predlagateljice na članak 44. Ustava jer osporena zakonska odredba nije u neposrednoj vezi s obavljanjem poslova s javnim ovlastima.

 

11.     Na kraju, čini se da se prigovori podnositeljice više odnose na profesionalnu etiku među javnim bilježnicima, to jest pitanja koja bi se teško mogla riješiti bilo kojim zakonom. Utoliko je u pravu Ministarstvo pravosuđa kad se u svom očitovanju poziva na Kodeks javnobilježničke etike. U svakom slučaju, prigovori predlagateljice izvan su okvira Ustava ratione materiae.

 

12.     Zbog svega navedenog te polazeći od očitovanja nadležnog Ministarstva i sadržaja osporene zakonske odredbe, Ustavni sud ocjenjuje da u prijedlogu nisu navedeni ustavnopravno relevantni razlozi koji bi doveli u sumnju suglasnost s Ustavom članka 279. stavaka 1. i 2. OvrZ-a/12.

 

13.     Stoga je na temelju članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona riješeno je kao u izreci ovog rješenja.