Broj: Gž-274/2013

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Vukovaru, u ime Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: mr. sc. Branislava Dimitrijevića, kao predsjednika vijeća te sudca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Stjepana Margića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Z. iz D., zastupan po punomoćniku K. G., odvjetniku iz Ž., protiv tuženika Zadruga Ž., zastupan po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz V., radi otklanjanja imisija i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Županji broj: P-209/11. od 26. rujna 2012., na sjednici vijeća održanoj dana 03. travnja 2013., 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Županji broj: P-209/11. od 26. rujna 2012.   p o t v r đ u j e.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Županji broj: P-209/11. od 26. rujna 2012. obvezan je tuženik kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. 295 i 2126 k.o. D. da otkloni sve štetne imisije u vidu vibracija koje nastaju na njegovoj nekretnini, te se prenose na nekretninu u vlasništvu tužitelja upisanu u zk. ul. 1157 iste k.o., kao i ubuduće propuštati na svojoj nekretnini vršenje radnji kojima bi se prouzrokovale prekomjerne imisije u vidu vibracija, kao i da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 60.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 23. svibnja 2011., kao dana podnošenja tužbe do isplate i naknadi mu parnični trošak u iznosu od 2.620,00 kuna, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva.

 

Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev usvojen žalio se tuženik zbog bitnih povrjeda odredaba postupka, zbog pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

 

Predlaže da se žalba uvaži i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka ili ukine u pobijanom dijelu i u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

          

Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi otklanjanja štetnih imisija u vidu buke, prašine i vibracija koje nastaju na njegovoj nekretnini, te da se tuženika obveže da ubuduće propušta vršenje radnji na svojoj nekretnini kojima bi se prouzrokovale navedene imisije kao i da mu nadoknadi štetu u vidu umanjenja prometne vrijednosti nekretnine na kojoj je došlo do pucanja zidova, stropova, krovišta.

 

Tuženik se protivio ovako postavljenom tužbenom zahtjevu tvrdeći da su oštećenja na nekretnini tužitelja, ukoliko su i nastala, posljedica starosti i neodržavanja, a da njegova nadstrešnica nema nikakve veze sa štetom tužitelja.

 

Istakao je i prigovor zastare.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom nespornim je utvrđeno da su stranke vlasnici susjednih nekretnina pobliže opisanih u izrjeci presude, a koje se nalaze u centru naselja D. u izgrađenom građevinskom području po namjeni prostora pretežito stambenom, s tim da nekretnine tužitelja u naravi čine obiteljsku kuću s dvorištem, a nekretnine tuženika čine ekonomsko dvorište, kuću i pomoćne zgrade te nadstrešnicu od čelične konstrukcije koja služi za privremeno skladištenje tlocrtne površine 1200m2, a tu se nalazi i kolna vaga.

 

Nesporno je i to da tužitelj svoje nekretnine koristi za stanovanje, a tuženik svoje za obavljanje djelatnosti, a između ostalih i dovoz i odvoz žitarica, repromaterijala i sjemena.

 

Sporno je jesu li na nekretninama tužitelja nastala oštećenja i što je njihov uzrok.

 

Prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke nekretnine stranaka se nalaze u centralnom dijelu naselja D. u kojem je dopušteno obavljanje poslovnih djelatnosti za tihe i čiste djelatnosti koje nisu smetnja stanovanju, ali pod uvjetom da postoje tehnički uvjeti za njihovo obavljanje, s tim da se pod tihim i čistim djelatnostima smatraju one koje zadovoljavaju zakonske kriterije o najvišim razinama buke i onečišćenja zraka.

 

Vještak je također utvrdio da je nadstrešnica izgrađena u dvorištu tuženika u kojoj se skladište poljoprivredni proizvodi izgrađena bez odobrenja za građenje i da ista nije u skladu s odlukom o prostornom planu uređenja Općina D., a da se s obzirom na njezinu površinu od 1200m2 u vrijeme kada se odvoze i dovoze poljoprivredni proizvodi ili druga roba sigurno stvara znatna buka te vibracije od teretnih vozila, a prilaz do nadstrešnice za teretna vozila je neprikladan, dok se prigodom sipanja zrnatih proizvoda iz teretnih vozila stvara buka neprikladna za okolne nekretnine u kojima ljudi stanuju i da se diže prašina koja se širi.

 

Nadalje je vještak utvrdio da se u dijelu zgrade tužitelja uz tuženikovu nekretninu, odnosno uz kolni ulaz tuženika nalaze pukotine na žbuci, fasadi i unutarnjoj žbuci zidova i stropova pa da namjena zgrade na nekretninama tuženika upućuje na štetan utjecaj s istih na korištenje nekretnine tužitelja, a imisije se prigodom obavljanja dovoza i odvoza teretnim vozilima poljoprivrednih proizvoda i druge robe koju tuženik skladišti u višenamjenskoj nadstrešnici očituju kao štetan utjecaj od buke, motornih vozila, prašine, ispušnih plinova, te kroz vibracije koje nastaju zbog kretanja teretnih vozila neposredno uz stambenu i pomoćne zgrade tužitelja.

 

Vještak stoga smatra da skladištenje robe koja se dovozi teretnim motornim vozilima u neposrednoj blizini nekretnine tužitelja izaziva prekomjerne imisije, buke, zagađenja zraka prašinom i vibracije koje štete nekretnini tužitelja i zbog čega je došlo do pukotine žbuke kao i oštećenja hidroizolacije zidova, a što sve umanjuje uporabljivost zgrade tužitelja i utječe na tržišnu vrijednost nekretnina pa procjenjuje da vrijednost građevinske štete zbog štetnosti imisija iznosi 60.000,00 kuna.

 

Tuženik je na nalaz vještaka imao niz primjedbi i prigovora, ali je vještak iste otklonio, a posebno glede nadstrešnice koja je nezakonito izgrađena jer tuženik smatra da upravo ona služi za smanjivanje imisija budući bi bez nje buka i prašina bile znatno veće.

 

Vještak, naime, tvrdi da nadstrešnica nije sama po sebi uzrok imisija na nekretnini tužitelja, nego skladištenje robe koja se odvozi i dovozi teretnim motornim vozilima izaziva prekomjerne imisije buke, a istovar zrnatih poljoprivrednih proizvoda zagađuje zrak prašinom, dok nadstrešnica ne može spriječiti širenje niti buke niti prašine nego zbog njezinog postojanja dolazi do njihovog drugačijeg širenja, pa zapravo nadstrešnica omogućuje da se buka i prašina negativno i štetno očituju na nekretnine tužitelja.

 

Isto tako vještak je utvrdio da je nekretnina tužitelja investicijski redovito održavana.

 

S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka koji je sačinjen objektivno, logično i po pravilima struke, te zaključio da je nalazom i mišljenjem vještaka isključena mogućnost da bi šteta na nekretninama tužitelja nastala od nekog drugog uzroka osim od vibracija koje su posljedica provoza teških kamiona preko nekretnine tuženika, te odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog građevinskog vještačenja.

 

Neosnovani su stoga žalbeni navodi tuženika kako vještak tvrdi da je nadstrešnica uzrok imisija i da ona služi da se imisije smanje.

 

Protivno ovim žalbenim navodima vještak uopće nije tvrdio da je nadstrešnica uzrok imisija, a o njezinom utjecaju dao je detaljno obrazloženje kako u nalazu i mišljenju, tako i očitujući se na prigovore tuženika.

 

Tužitelj je, prema tome, kao vlasnik nekretnine koja je izložena prekomjernim imisijama ovlašten od tuženika kao vlasnika nekretnine s koje potječu imisije zahtijevati otklanjanje uzroka tih imisija, kao i zahtijevati od tuženika da ubuduće propušta vršenje radnji od kojih potječu štetne imisije, a također i naknadu štete sukladno čl. 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima.

 

Protivno žalbenim navodima, izrjeka presude nije neodređena, a tužitelj je u tužbi opisao od čega potječu imisije koje uzrokuju štetu njegovoj nekretnini, što je potvrđeno i nalazom i mišljenjem vještaka.

 

O istaknutom prigovoru zastare prvostupanjski sud je dao obrazloženje pravilno smatrajući da isti nije osnovan.

 

Protivno žalbenim navodima, odluka suda je utemeljena na provedenim dokazima, a nije donijeta proizvoljno i samovoljno te nerazumno.

 

Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

 

Vukovar, 03. travnja 2013.