Broj: Psp-12/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. D., iz S., OIB: ….. zast. po pun T. T., odvj. u S., protiv tuženika B. A. iz K. S., OIB: …, zast. po pun D. B., odvj. u S., radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 26. studenog 2014.g. u nazočnosti pun tužiteljice, tuženika osobno uz zamj. pun N. B. odvj. vježb. kod odvj. D. B., dana 8. siječnja 2015.g.

 

r i j e š i o   j e

 

1. U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik zasmetao mirni i zakoniti posjed tužiteljice K. D. A. na stanu u S., u, koji se stan nalazi na drugom katu zgrade upisane u zemljišnim knjigama za KO S. u ZU 15396 poduložak 7, označene kao č. zem. 9523/32 na način da je dana 13.01.2014.g., nakon što je probio armaturnu ploču koja dijeli stanove tužiteljice i tuženika postavio cijevi za odvodnju tik uz strop stana tužiteljice, u duljini od cca 8,5 metara i to iznad WC-a (cca 1m), hodnika (cca 2m), sobe (cca 5m), druge sobe (cca 0,5 m) stana tužiteljice.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi stanje kakvo je bilo prije predmetnog smetanja posjeda odnosno da ukloni cijevi postavljene na način i u duljini opisanoj u t. 1 ovog tužbenog zahtjeva, te uspostavi stanje kakvo je bilo prije čina smetanja posjeda.

3. Zabranjuje se tuženiku ovakvo i slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljici parnični trošak prouzročen ovom parnicom."

 

2. Dužna je tužiteljica u roku od 8 dana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.600,00 kn.

 

Obrazloženje

 

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 11. veljače 2014.g. se navodi kako je tužiteljica vlasnica i posjednica stana u S. u zgradi na II katu, upisanog u podulošku 7 ZU 15396 označeno sa čest. zem. 9523/32, a tuženici da su suvlasnici stana na istoj adresi ali na III katu koji stan se nalazi točno poviše stana tužiteljice.

Dana 13. siječnja 2014.g. tužiteljica je primijetila kako se u stanu tuženika izvode radovi koji prelaze uobičajene radove renoviranja stana odnosno da su tuženici (tj. izvođači koje su angažirali) probili betonsku ploču poda svog stana te spustili kanalizacijske cijevi ispod iste tik uz ožbukanu izolaciju stana tužiteljice, čime su narušili konstrukcijsku sigurnost zgrade posebno stana tužiteljice. Cijevi su postavili duž WC-a (cca 1m), hodnika (cca 2m), sobe (cca 5 m), druge sobe (cca 0,5 m) što čini otprilike 8,5 m cijevi te su narušili i konstrukcijsku sigurnost zgrade te zvučnu izolaciju iste. Tužiteljici šum iz novopostavljenih WC dopire u obje spavaće sobe i remeti spavanje i mir u tim prostorijama, a povećava se i opasnost od eventualnog curenja vode direktno u sobe.

Tužiteljica je istog dana o svemu obavijestila upravitelja zgrade – tvrtku T. čiji su djelatnici tog dana zajedno s tužiteljicom bili u stanu i utvrdili kako je probiven pod stana tuženika te spuštene cijevi u dio ispod poda stana tuženika, tik uz strop stana tužiteljice i tog su dana i tužiteljica i T. podnijeli građevinskoj inspekciji prijavu.

Gore opisanim radnjama tuženici su zasmetali tužiteljicu u posjedu stana pa je predloženo donijeti odluku kojom bi se utvrdilo da je njezin posjed zasmetan 13. siječnja2014.g. na način što su tuženici, nakon što su probili armaturnu ploču koja dijeli stanove tužiteljice i tuženika postavili cijevi za odvodnju tik uz strop stana tužiteljice u duljini od cca 8,5 m i to iznad WC, hodnika, sobe i druge sobe stana tužiteljice, naložilo tuženicima uspostaviti ranije stanje uklanjanjem cijevi i zabranilo im se svako takvo i slično smetanje.

 

U odgovoru na tužbu tuženik B. A. prvenstveno je prigovorio da bi tužiteljica uopće imala pravo na zaštitu posjeda smatrajući da je u tome prekludirana, budući je protekao zakonom određen rok za traženje te zaštite.

Nadalje, ovaj tuženik smatra, a budući se kanalizacijske cijevi, betonska ploča i ostalo smatraju zajedničkim dijelovima zgrade i svih stanara da je tužiteljica u konkretnom slučaju pogriješila pravni put zaštite ako je mislila tužiti radi nepačanja, štetnih imisija, buke i sl., pri čemu je osporio da bi tužiteljici oduzeo posjed stana.

 

Tužba je inače početno bila prema podnesku od 11. veljače 2014.g. usmjerena prema tuženicima B. A., Z. O. i M. A., time da je tužiteljica na ročištu od 17. rujna 2014.g. istu povukla prema Z. O. i M. A., o čemu je doneseno posebno rješenje, pa je u postupku valjalo razmotriti o osnovanosti zahtjeva tužiteljice spram sada jedinog tuženika B. A..

 

U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom dopisa T. d.o.o. RH Ministarstvu S. 12. 01. 2014.g.", zk izvatka ovog suda za nekretnine upisane u ZU 15396 poduložak 7 te poduložak 47, KO S., sa stanjem na dan 5. veljače 2014.g., Ugovora o kupoprodaji zaključenog između Z. O. i B. A. te ovjerenog u potpisima istih kod javnog bilježnika iz S. J. M. Š. pod br. OV-5698/11 dana 29. travnja 2011.g., saslušanjem tužiteljice i tuženika, saslušanjem svjedoka M. V. i F. L., pregledom optužnog prijedloga RH Ministarstva od 6. lipnja 2014.g., Rješenja istog tijela Klase: UP/I-362-02/14-02/00119 od 24. veljače 2014.g., zapisnika o inspekcijskom pregledu istog tijela pod br. Klase: 362-02/14-16/80 od 18. veljače 2014.g., fotografija dostavljenih po T. d.o.o. (str. 38-39 spisa), dopisa T. d.o.o. RH Ministarstvu S. 2.06.2014.g.", dopisa tog tijela T. d.o.o. od 28. veljače 2014.g., spisa RH Ministarstva br. Klase: UP/I-362-02/14-02/00119, projektne dokumentacije K. d.o.o. Split, pregledom Ponude 02/2014 S. 14.01.2014" A.-a d.o.o., računa br. 1-1-1 od 14. siječnja 2014.g. A.-a d.o.o., uplatnice na ime platitelja B. A. u korist primatelja A. d.o.o. iznosa od 5.250,00 kn na dan 14. siječnja 2014.g., izjave o sukladnosti G. d.o.o. od 1. lipnja 2012.g., time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

 

Tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite na njezinom stanu u S., , koji se nalazi na II katu predmetne zgrade utvrđenjem čina smetanja, uspostavu ranijeg stanja uklanjanjem cijevi za odvodnju koje bi se nalazile „tik uz strop stana tužiteljice“ i zabranom takvog ili sličnog smetanja.

 

U ovoj je parnici zahtjev koncipiran pozivom na odredbe iz čl. 21. do 26. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 dalje: ZVDSP) koje normiraju pravo na zaštitu posjeda i sudsku zaštitu posjeda te čl. 438. i dr. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje ZPP) koje reguliraju postupak u parnicama zbog smetanja posjeda.

 

Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica i posjednica stana u S. koji se nalazi na II katu zgrade , a tuženik vlasnik i posjednik stana u istoj zgradi na III katu koji se inače nalazi baš poviše tužiteljičinog stana.

Nije sporno da je tuženik u svom stanu poduzimao radove dok je kao sporno valjalo raspraviti je li tužba pravodobno podnesena, pa ukoliko jest pripada li tužiteljici pravo na zaštitu sa sadržajem zahtjeva iz tužbenog podneska od 11. veljače 2014.g.

Upravo je u tom podnesku tužiteljica ustvrdila kako je 13. siječnja 2014.g. primijetila da se radovi u stanu tuženika u smislu probivanja betonske ploče i spuštanja kanalizacijskih cijevi izvode 13. siječnja 2014.g., o čemu je odmah obavijestila upravitelja T. d.o.o. te podnijela prijavu građevinskoj inspekciji.

Iskazujući o predmetu spora tužiteljica je ustvrdila kako ju je tuženik negdje prije Božića 2013.g. obavijestio da će nakon tih blagdana poduzimati radove u svom stanu u smislu uređenja kupatila te da je prvi put čula neku buku 7. siječnja 2014.g., na što nije posebno ni reagirala jer je smatrala da je to u okviru onoga što joj je od tuženika i najavljeno.

Međutim, 11. siječnja 2014.g. čula je u svojoj spavaćoj sobi zvukove koji su dopirali iz tuženikovog stana i po tome zaključila da se nešto događa, a tuženik kojega je susrela istog dana joj je rekao kako dograđuje kupaonice što može doći vidjeti, što je tužiteljica i učinila 13. siječnja 2014.g. kada je na licu mjesta vidjela da su vodovodne cijevi u tuženikovom stanu provedene kroz sobu, hodnik i postojeći wc, da se radi još jedan wc, što ju je uzrujalo budući je odmah znala da će joj kvaliteta u njezinom stanu biti znatno drugačija. Sve je to odmah prijavila T. i G. inspekciji, a u međuvremenu su svi radovi u tuženikovom stanu završeni te ga on iznajmljuje turistima, a ona u svojoj spavaćoj sobi čuje kad je netko od njegovih gostiju u wc-u, čuje hod i u kasnim noćnim satima, što sve skupa utječe na mir i san kako nje same, tako i njezine obitelji.

Pored toga je istaknula kako joj smeta i što je tuženik koristeći međukatnu konstrukciju koja je zajednička svim suvlasnicima u istu ukopao te cijevi iako su one postojale u prostoru ranijeg wc-a.

Opisujući što joj konkretno smeta tužiteljica je određeno iskazala da joj smeta prvenstveno zvuk koji dolazi iz tuženikovog wc-a prilikom potezanja vode, zvuk koraka ljudi koji u znatno većem broju nego ranije borave u tom stanu te sama spoznaja da je netko bez suglasnosti ostalih upotrijebio međukatnu konstrukciju za odvod tzv. crne vode što je navodi na promišljanje o prodaji stana budući joj je kvaliteta življenja pogoršana, a i svaki dan se pita hoće li sve te cijevi koje je tuženik proveo u svom stanu jednom i procuriti.

Tuženik potvrđuje da je tužiteljica u njegovom stanu uistinu bila 13. siječnja 2014.g. kojeg dana su na teren izišli i radnici T. kojima je uručio svu potrebitu dokumentaciju. Iskazao je kako su radove vezane za odvodnju i dovodnju obavili ovlašteni radnici A. d.o.o. iz S. i postavili niskošumne Geberitove cijevi, da je podigao pod u odnosu na nivo dnevnog boravka, prorezao ploču da bi ispod tih cijevi stavio 8 cm zvučne izolacije, a između te izolacije ostavio prostor koji je zaliven betonom i postavljenom armaturnom mrežom da bi se povezala ploča kao što je i bila.

Ustrajan je u tvrdnji kako ništa nije oštećeno i „kako nema šanse da se zvukovi na koje ukazuje tužiteljica čuju u njezinom stanu, niti je tužiteljica“ ikada predložila da dođe u njezin stan i to provjeri.

Dosljedno, stranke su suglasne u tome da je tužiteljica 13. siječnja 2014.g. bila u tuženikovom stanu i tada utvrdila koji se radove izvode, potvrdu čemu je naći i u kazivanju saslušanih svjedoka M. V. i F. L., obojice zaposlenika T. d.o.o., inače upravitelja zgrade u kojoj se nalaze stanovi parničnih stranaka koji su po prijavi odmah izišli na lice mjesta sastavljajući zapisnik o zatečenom stanju koje su i fotografirali, pa kako je tužba podnesena neposredno 11. veljače 2014.g. to je zaključiti kako je tužiteljica pravodobno u smislu odredbe iz čl. 21. st. 3. ZVDSP-a zatražila zaštitu.

To što je u pismenima T. kao datum upisan 12. siječnja 2014.g. po nalaženju ovog suda pripisati je grešci u pisanju budući bi iz provedenih dokaza, posebno saznanja proizišlih iz kazivanja svjedoka V. i L. proizlazilo da su isti na terenu bili unutar radnog vremena i radnog tjedna kojeg su sami odredili od ponedjeljka do petka, a nitko od njih niti parničnih stranaka nije ustvrdio da bi po tužiteljičinoj prijavi reagirala dežurna služba T. d.o.o. u vrijeme vikenda, što je inače bio 12. siječnja 2014.g. – nedjelja.

Dosljedno, nakon utvrđenja da je tužba pravodobno podnesena valjalo je raspraviti o osnovanosti tužiteljičinog zahtjeva.

 

Dakle, ovdje bi se radilo o poduzimanju radova od strane tuženika na, kako tvrdi tužiteljica međukatnoj konstrukciji na način što je tuženik propilao podnu ploču te postavio cijevi za odvodnju na način što je umjesto dotadašnjih cijevi do jednog WC-a sada opisanim radnjama za potrebe izgradnje dvije nove kupaonice postavio nove horizontalne kanalizacijske cijevi na način i u opsegu kako je to opisano u optužnom prijedlogu od 6. lipnja 2014.g. podnesenom od strane RH Ministarstvo, Prekršajnom sudu u Splitu, koji radovi su već dovršeni i tuženik prostor iznajmljuje kao apartmane radi čega je i izvršio preinake koje su predmet tužbe.

Nije sporno da opisanim radovima tuženik nije pričinio vidljiva oštećenja na stropu stana tužiteljice.

Prema u postupku utvrđenom saslušanjem svjedoka M. V. i F. L., radnika T. d.o.o. koji upravlja zgradom gdje se nalaze stanovi stranaka, sporne cijevi odvoda i dovoda ugrađene su u pod, u ploču koja nije nosiva u smislu da je građena od punog betona već ima rebra i cijevi su postavljene između, a radilo se o radovima na konstrukciji koja predstavlja pod stana tuženika, odnosno strop stana tužiteljice, povodom kojih je upućena prijava Upravi te je rješenjem od 24. veljače 2014. investitoru, ovdje tuženiku naloženo uklanjanje dviju novih kupaonica (tlocrtnih dimenzija cca 1,60x1,50 m i tlocrtnih dimenzija cca 2,30x1,10 m, koje se sastoje od pregradnih zidova od ytonga debljine 10 cm) izvedenih u južnom dijelu stana na IV katu postojeće građevine, novog armiranog betonskog estriha debljine cca 7 cm u novoizvedenim sanitarnim prostorijama, novih horizontalnih kanalizacijskih cijevi u ukupnoj dužini cca 5,40 m povezanih sa postojećom kanalizacijskom vertikalom u zapadnom dijelu stana, novih vodovodnih instalacija u novo izvedenim sanitarnim prostorijama koje su povezane na postojeće vodovodne instalacije u zapadnom dijelu stana i novih elektroinstalacija koje su postavljene u južnom dijelu stana, a nakon utvrđenja da su radovi izvedeni bez Glavnog projekta propisanog Pravilnikom o jednostavnim građevinama i radovima (NN 21/09, 57/10, 126/10, 48/11, 81/12 i 68/13) dana 6. lipnja 2014.g. Prekršajnom sudu u Splitu podnesen je optužni prijedlog radi prekršaja iz čl. 162. st. 3. u svezi sa čl. 128. st. 1. Zakona o gradnji (NN 153/13), da bi rješenjem RH, Ministarstva … od 22. srpnja 2014.g. bilo obustavljeno administrativno izvršenje rješenja tog tijela od 24. veljače 2014.g. kojim je bilo naloženo tuženiku ukloniti dijelove postojeće stambene poslovne građevine (što je ranije bilo citirano).

U smislu odredbe čl. 21. ZVDSP-a propisano je pravo na zaštitu posjeda onome koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo.

Kako je stipuliran tužbeni zahtjev proizlazilo bi da tužiteljica traži zaštitu zbog smetanja posjeda stana kao stvari u konkretnom slučaju oduzimanjem ili uznemiravanjem.

Posjed je smetan ako je oduzet ili uznemiren, pri čemu je oduzet ako je potpuno prestala faktična vlast dotadašnjeg posjednika, a uznemiren je ako je posjednikova faktična vlast u nekom pogledu ili u nekom dijelu ograničena tuđom faktičnom vlašću glede istog predmeta posjedovanja, ali nije sasvim isključena.

Dakle, čin smetanja negira već postojeću faktičnu vlast (u cijelosti, u nekom obujmu ili u nekom pogledu), a nameće tuđu.

Prema tome, čin smetanja bi dakle trebao uspostaviti novo, izmijenjeno posjedovno stanje jer bi faktična vlast dotadašnjeg posjednika nestala, smanjila se ili bila ograničena, a ujedno se uspostavlja nova faktična vlast onoga koji je poduzeo čin smetanja (ili u čiju je korist taj čin poduzet) ili se njegova već od ranije postojeća faktična vlast širi, odnosno oslobađa od ranijih ograničenja.

 

U konkretnom slučaju ne radi se o oduzimanju posjeda jer poduzetim radnjama tužiteljici nije oduzet posjed stana kao stvari, a niti se radi o uznemiravanju koje bi predstavljalo čin smetanja. Ukoliko bi se pak ocijenilo da su tužiteljica i tuženik suposjednici spomenute konstrukcije na kojoj su vršeni radovi koja predstavlja pod stana tuženika, a strop stana tužiteljice, onda se opet ne bi moglo zaključivati o smetanju suposjeda budući tužiteljica nije isključena iz posjeda niti je bitno ograničena u izvršavanju faktične vlasti na stanu u kojem živi.

Ovdje je potrebno reći da tužiteljica, kako je sama iskazala, smetanje veže prvenstveno za zvuk koji dolazi iz wc-a tuženika prilikom potezanja vode, koraka ljudi koji u većem broju borave u stanu koji se iznajmljuje, što joj je stanovanje učinilo manje kvalitetnim nego prije, a postoji strah da bi zbog poduzetih radova na cijevima moglo doći do curenja u njezin stan.

           Prihvatiti je iskaz tužiteljice o postojanju smetnji na koje je ukazivala budući  tuženikov stan sada koristi veći broj osoba, a i cijevi se fizički nalaze poviše sobe tužiteljice, pa je time osnovano pretpostaviti o manje ugodnom načinu življenja u odnosu na vrijeme prije poduzetih radova, koje okolnosti se po nalaženju ovog suda ne mogu ocijeniti činom smetanja, već posljedicom načina življenja u višestambenoj zgradi u gradu.

 

         Radi navedenog, sud ocjenjuje zahtjev tužiteljice neosnovanim kod čega je valjalo cijeniti i ranije citirano rješenje o obustavi od 22. srpnja 2014.g. iz kojeg proizlazi da se u tuženikovom stanu radilo o radovima kojim se dodaju, obnavljaju ili zamjenjuju dijelovi zgrade koji su dio tehničkog sustava zgrade kao što su vodovod i kanalizacija te se mogu izvoditi na postojećoj građevini u smislu odredbe iz čl. 3. st. 4. Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a.

 

Tuženiku je obistinjena jednokratna naknada u visini od 200 bodova, što daje iznos od 2.000,00 kn na kojeg je s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 500,00 kn, te još i iznos od 100,00 kn s naslova pristojbe odgovora na tužbu, pa bi njegov trošak iznosio 2.600,00 kn.

 

U Splitu,  8. siječnja 2015. g.