Broj: Gžx-693/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Arijane Bolanča, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. K., iz S., ..., zastupane po punomoćniku B. A., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1. M. P., iz P., ..., 2 A. P., iz P., ..., i 3. J. P., iz K., P., ..., svi zastupani po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj II P-2320/08 od 04. travnja 2014. godine, u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2015. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj II P-2320/08 od 04. travnja 2014. godine.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrditi prema tuženicima da je ona vlasnica za 1/2 dijela zgrade u K., izgrađene na čest. zem. 541/3, anagrafske oznake ..., pa da su tuženici obvezni omogućiti tužiteljici suposjed zgrade u K., ..., sve uz naknadu parničnog troška..

 

Protiv ove presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava; dakle, zakonskih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači podredno, ukine.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva glede nekretnine - zgrade u K., izgrađene na čest. zem. 541/3, anagrafske oznake ..., predaja u suposjed iste, a sve temeljem presude prvostupanjskog suda broj I P-2002/05 od 07. lipnja 2006. godine.

 

Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 30, 36, 38 i 114 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/06, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV).

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovr-1736/00 od 22. veljače 2002. godine određena ovrha popisom, procjenom i prodajom nekretnine u naravi kuće i okućnice anagrafske oznake K., ..., označene kao čest. zem. 1570/3, k. o. K., odnosno zk. čest. zem. 541/3 i 546/11, k. o. K., u vlasništvu ovršenika A. K., a radi naplate potraživanja ovrhovoditelja N. P., u iznosu od 195.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 04. kolovoza 1997. godine, na temelju Ugovora o zajmu "U Splitu, 04. kolovoza 1997. godine" posl. br. OU-131/97, sačinjenog kog Javnog bilježnika Z. M.-Š. u S., 04. kolovoza 1997. godine;

 

- da je u istom postupku doneseno i postalo pravomoćno rješenje od 22. travnja 2004. godine kojim je ovrhovoditelju N. P., kao kupcu, dosuđena nekretnina anagrafske oznake ..., K., označena kao čest. zem. 541/3, Z.U. 172, k. o. K., u naravi stambeni objekt s pripadajućim dvorištem, ukupne površine 645 m² (stambeni objekt površine 163 m² i dvorište površine 482 m²), u vlasništvu ovršenika A. K., te je ovrhovoditelj pozvan da uplati iznos od 300.000,00 kn na ime kupovnine ali je isti rješenjem od 17. veljače 2005. godine oslobođen kao kupac uplate kupoprodajne cijene predmetne nekretnine u iznosu od 300.000,00 kn, a budući da njegovo potraživanje prema ovršeniku premašuje vrijednost koju mora uplatiti na ime kupoprodajne cijene predmetne nekretnine;

 

- da je rješenjem od 11. travnja 2005. godine određena predaja predmetne nekretnine u posjed ovrhovoditelja;

 

- da je pravomoćnim rješenjem od 24. listopada 2005. godine treća osoba R. K. upućena da u roku od 15 dana pokrene protiv stranaka parnicu radi proglašenja da ovrha u predmetu ovrhe pod istim posl. brojem nije dopuštena;

 

- da je dana 11. svibnja 2006. godine predmetna nekretnina predana u posjed tuženika koji su preuzeli ovršni postupak kao ovrhovoditelji i pravni sljednici pok. N. P.;

 

- da je u predmetu istog suda broj I P-2002/05 tužiteljica R. K. dana 31. kolovoza 2005. godine podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika - supruga A. K., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe glede 1/2 dijela prijeporne nekretnine te je donesena presuda na temelju priznanja 07. lipnja 2006. godine i njome je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti;

 

- da je u predmetu istog suda broj O-999/06 iza smrti pok. N. P., rješenjem o nasljeđivanju od 18. listopada 2006. godine njegovim nasljednikom proglašena supruga - tužena pod 1 M. P.

 

Ova odlučna činjenična utvrđenja žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedena u sumnju, pa ih kao pravilna prihvaća i ovaj žalbeni sud.

 

Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je pravomoćnim rješenjem broj Ovr-1736/00 od 22. travnja 2004. godine prijeporna nekretnina dosuđena pravnom predniku tužene pod 1 pok. N. P., te da je tužena pod 1 nakon smrti svog supruga pok. N. P., nasljeđivanjem postala vlasnicom predmetne nekretnine za cijelo.

 

U odnosu na žalbene navode tužiteljice za istaći je da pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je presuda tog suda broj I P-2002/05 od 07. lipnja 2006. godine donijeta u parničnom postupku nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi 22. travnja 2004. godine odnosno, čak i nakon donošenja rješenja od 17. veljače 2005. godine kojim je ovrhovoditelj oslobođen kao kupac, uplate kupoprodajne cijene predmetne nekretnine u iznosu od 300.000,00 kn, a budući da njegovo potraživanje prema ovršeniku premašuje vrijednost koju mora uplatiti na ime kupoprodajne cijene predmetne nekretnine.

 

Pravo vlasništva dosuđene nekretnine stječe se pravomoćnošću rješenja o dosudi. Naime, prema odredbi članka 101. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje OZ) kojega je ovdje za primijeniti prema pravilima o vremenskom važenju zakona, u rješenju o dosudi nekretnine sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti toga rješenja i nakon što kupac položi kupovninu, u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini te da se brišu prava i tereti na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom; dok je stavkom 3. propisano da će zemljišnoknjižni sud obaviti upise iz stavka 1. i 2. ovoga članka na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi nekretnine i potvrde ovršnog suda da je kupac položio kupovninu u skladu s tim rješenjem.

 

Kako je u konkretnom slučaju rješenjem od 17. veljače 2005. godine ovrhovoditelj oslobođen kao kupac uplate kupoprodajne cijene predmetne nekretnine u iznosu od 300.000,00 kn, to je isti u tom trenutku stekao pravo na upis prava vlasništva prijeporne nekretnine; s tim da je sama uknjižba tog prava deklaratornog karaktera, sve u smislu odredbi članka 126. i 127. ZV-a.

 

U vrijeme donošenja presude na temelju priznanja suprug tužiteljice A. K. više nije bio vlasnik (predmnijevani, obzirom da nije bio izvršen upis prava vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji u zemljišnoj knjizi) predmetne nekretnine pa konkludira, niti tužiteljica temeljem citirane presude na temelju priznanja nije mogla steći suvlasništvo na predmetnoj nekretnini.

 

Ovo i stoga jer, prema odredbi članka 126. stavak 1. ZV-a, pravo vlasništva sudskom odlukom može se steći samo u slučajevima predviđenim zakonom a i tada, samo na način i pod pretpostavkama koje zakon za to određuje. Pri tome, sudska odluka mora biti takvog sadržaja da za stjecatelja prava vlasništva, isto pravo do tada nije postojalo.

 

Kako je tužiteljica u predmetu prvostupanjskog suda broj I P-2002/05 tražila utvrđenje prava vlasništva s naslova bračne stečevine, to ista ne bi tek predmetnom (deklaratornom) presudom broj I P-2002/05 od 07. lipnja 2006. godine stekla pravo suvlasništva.

 

Osim toga, zaista se ne može prihvatiti, u konkretnim okolnostima slučaja i u ovom parničnom postupku, priznanje tužbenog zahtjeva iz predmeta I P-2002/05 učinjeno od strane tuženika - ovršenika u predmetu Ovr-1736/00 u situaciji gdje se provodi ovrha na nekretnini, jer je takvo priznanje protivno odredbi članka 3. stavak 3. ZPP-a.

 

S druge pak strane, u konkretnim okolnostima slučaja gdje je nekretnina u ovršnom postupku prodana ovrhovoditelju, te gdje je tužiteljica kao treća osoba mogla stavljati određene prigovore, a što nije učinila u cijelosti radi zaštite svog eventualnog prava jer nije pokrenula parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na što je upućena rješenjem suda prvog stupnja broj Ovr-1736/00 od 24. listopada 2005. godine, pa stoga njen suprug nije bio u mogućnosti prenijeti na tužiteljicu nešto šta više nije imao tj. vlasništvo nekretnine (tako i presuda Vrhovnog suda Republike hrvatske broj Rev1539/10 od 18. siječnja 2012. godine).

 

Konačno, obzirom na sve naprijed iznijeto, a uzgredno, tužbeni zahtjev nije postavljen sukladno načelu pravnog jedinstva nekretnine sadržanom u odredbi članka 9. ZV-a, niti je nekretnina označena na način kako je to razvidno iz priloženog zemljišnoknjižnog uloška niti pak rješenja o dosudi.

 

Slijedom svega naprijed iznijetog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti i potvrditi presudu u cijelosti temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 26. ožujka 2015. godine