Broj: Rev-x 533/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Branka Medančića, člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika F. P. pok. A. iz P., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u V., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-952/09-2 od 12. listopada 2011. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-160/08-25 od 26. siječnja 2009., u sjednici održanoj 3. studenoga 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-160/08-25 od 26. siječnja 2009. odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva za cijelo kat.čest. 8389/894 iz zk.ul. 6129 k.o. P., u naravi pašnjak S. V. u površini 144.247 m², na temelju Zakona (Zakona o poljoprivrednom zemljištu) a koje će pravo vlasništva po pravomoćnosti presude upisati u zemljišnu knjigu za k.o. P., uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika te nalaganje naknade tuženicima parničnog troška. U toč. II. izreke tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 51.793,80 kn.

 

              Presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-952/09-2 od 12. listopada 2011. preinačena je prvostupanjska presuda na način da je utvrđeno da je tužiteljica Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva za cijelo kat.čest. 8389/894 iz zk.ul. 6129 k.o. P. u naravi pašnjak S. V. u površini od 144.247 m², na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koje će pravo vlasništva po pravomoćnosti ove presude upisati u zemljišnu knjigu k.o. P. uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) iz razloga što je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP, te predlaže da se pobijana drugostupanjska presuda preinači i potvrdi prvostupanjska presuda ili da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je neosnovana.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

              1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

              2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

              3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i 373.b ovog zakona.

 

              Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

 

              1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili

 

              2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, a prema odredbi iz st. 2. tog zakonskog članka – prigodom donošenja odluke iz st. 1. ovog članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenice koje po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

 

              U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev utvrdivši da je tuženik vlasnik sporne nekretnine, a što je utemeljio, između ostalome, na iskazima svjedoka J. S. i Š. T. koji su iskazali da je sporna nekretnina oduvijek bila u vlasništvu obitelji P.

 

Sud drugog stupnja preinačio je pobijanu presudu navodeći da tuženik nije dokazao svoje pravo vlasništva, niti iskazima svjedoka niti prilaganjem povijesnog zemljišnoknjižnog upisa iz kojeg bi bilo vidljivo postojanje eventualne agrarne prijave ili upisa kmetskog prava njegovih prednika. Dakle, drugostupanjski sud je utvrdio druge bitne činjenice, različite od onih kojih je utvrdio sud prvog stupnja i na njima je utemeljio svoju odluku pa je na taj način primijenio odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP a ne kako se pogrešno pozvao na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP.

 

              Dakle, ispunjene su pretpostavke za podnošenje redovne revizije propisane čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, pa je ista dopuštena.

 

              Stoga je ovaj sud prema odredbi iz čl. 392.a ZPP ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Suprotno navodima revizije nije ostvaren revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred drugostupanjskim sudom, jer suprotno tvrdnji tužitelja pobijana presuda sadrži neproturječne razloge o svim žalbenim razlozima odlučnim za rješenje spora, uključujući i one koji opravdavaju donošenje odluke o tužbenom zahtjevu i zato je presudu moguće ispitati.

 

              Unatoč pozivanje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tužitelj sadržajno osporava zaključke drugostupanjskog suda a s tim u vezi i pravno shvaćanje o prihvaćanju tužbenog zahtjeva. Time zapravo dovodi u pitanje činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda i pravnu ocjenu donesenu na temelju tih utvrđenja, pa se navedeni razlozi ne mogu podvesti pod revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              U reviziji tužitelj iznosi i svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda. Tvrdnje kojima dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

 

              U reviziji tužitelj iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze. Međutim iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno, pa te revizijske navode ovaj sud također nije razmatrao.

 

              Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koju tužitelj ukazuje. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. 8389/894 iz zk. ul. 6129 k.o. P., u naravi pašnjak S. V. u površini od 144247 m2 koje je vlasništvo je stekla na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 34/91 – dalje: ZPZ) prije donošenja presuda u predmetu Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-93/92 od 24. rujna 1999., a na temelju koje presude je postupka razvrgnuća suglasničke zajednice (postupak je vođen kod istog suda pod poslovnim brojem R1-80/06) tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da je predmetno poljoprivredno zemljište po kulturi pašnjak koji se na dan stupanja na snagu ZPZ (24. srpnja 1991.) nalazilo izvan granica građevinskog područja,

 

              - da je u zemljišnim knjigama to zemljište evidentirano kao društveno vlasništvo, zbog čega Općina P. u vrijeme podnošenja tužbe i donošenja presude u spisu istog suda poslovni broj P-93/92 nije bila pasivno legitimirana,

 

              - da je na temelju rješenja R1-80/06-20 od 25. siječnja 2008. razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina oznake kčbr. 8389/692 u naravi pašnjak S. V., matične nekretnine od koje je parcelacijom nastala utužena nekretnina oznake kčbr. 8389/894 k.o. P.,

 

              - da su prema izvadaku iz zemljišnih knjiga za matičnu nekretninu oznake kčbr. 8389/692 k.o. P. u zkul. 6129 k.o. P. kao suvlasnici upisani tužiteljica i tuženik a da je nakon diobe nekretnine u cijelosti upisan tuženik,

 

              - da je prema posjedovnom listu br. … k.o. P. Općinske uprave za katastar i geodetske poslove klasa: …, ur.br.: … od 10. srpnja 1992. Općine P. bio posjednik matične nekretnine kčbr. 8389/692 (u katastarskom operatu oznake 8608) k.o. P. u 14 144247 m2.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik nasljeđivanjem svojih predaka, a ovi na temelju Zakona o likvidaciji agrarnim odnosa na području ranije Pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. (Službeni glas Primorske Banovine godina 8 (1930. broj 26, god 8. 9., 1931., broj 7, i god 8. 1930., broj 30) stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine prije stupanja na snagu ZPZ slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

              Drugostupanjski sud postupajući u skladu sa odredbom čl. 373. a st. 1. i 2. ZPP utvrđuje druge bitne činjenice, različite od onih koje je utvrdio sud prvog stupnja i zaključuje da tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje agrarne prijave ili upis kmetskih prava njegovih prednika, niti povijest posjedovanja u relevantnom razdoblju pa zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan jer su nekretnine u trenutku stupanja na snagu ZPZ bile izvan zone građevinskog zemljišta i u društvenom vlasništvu, slijedom čega su ispunjene pretpostavke iz čl. 3. st. 1. ZPZ pa prihvaća tužbeni zahtjev.

 

              Suprotno navodima revizije drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, pa nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZPZ Republika Hrvatska postaje nositelj vlasničkih prava na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske.

 

              U ovoj pravnoj stvari radi se prije svega o pravnom pitanju u odnosu na koje je ovaj sud već zauzeo pravno shvaćanje. Tako je u odluci ovog suda br. Rev-77/2007 od 4. studenoga 2008., Rev-900/100 od 23. svibnja 2012. zauzeto pravno shvaćanje da zemljišne čestice koje su se nalazile izvan utvrđenih granica građevinskog područja na dan stupanja na snagu ZPZ, odnosno 24. srpnja 1991., su na temelju zakona postale vlasništvo Republike Hrvatske.

 

              Nije sporno da se predmetna čestica na dan stupanja na snagu ZPZ nalazila izvan granica građevinskog područja, što znači da se sporna nekretnina nalazila u zoni poljoprivrednog zemljišta, a i po upisanoj kulturi nekretnine u katastru vidljivo je da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Prema tome, polazeći od činjeničnih utvrđenja da je predmetna nekretnina kao poljoprivredno zemljište izvan građevinske zone, da je na dan stupanja na snagu ZPZ ista bila društveno vlasništvo, to je Republika Hrvatska postojala vlasnikom nekretnina na temelju zakona kao jednog od načina stjecanja vlasništva. Tuženik tijekom postupka nije prilaganjem povijesnog zemljišnoknjižnog upisa iz koje bi bilo vidljivo eventualno postojanje agrarne prijave ili upisa kmetskog prava njegovog prednika, niti povijesti posjedovanja, a niti iskazima svjedoka nije dokazao suprotno slijedom čega je pravilno su drugostupanjski sud ocijenio osnovanost tužbenog zahtjeva i isti prihvatio.

 

              Nadalje, tuženica je sukladno odredbi čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09) ovlaštena uskladiti upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

 

              Kako je tužitelj dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva to je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Stoga je revizija tuženika neosnovana pa je istu valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 3. studenoga 2015.