Broj: Rev 2345/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Z., iz B. n. M., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. U., iz B. n. M., radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1094/11-2 od 4. svibnja 2011. kojima je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-3404/10 od 14. ožujka 2011., u sjednici održanoj 16. lipnja 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da je tužitelj F. Z. temeljem nasljeđivanja iza pok. I. i M. Z. stekao pravo suvlasništva za 1/4 dijela čest. zem. 2082 k.o. B. n. M. nove izmjere koji u staroj izmjeri odgovara dijelovima čest. zem. 1295/9 i 1295/5 k.o. B., slijedom čega je naloženo tuženiku da tužitelju preda slobodno od osoba i stvari zauzeti dio navedenih nekretnina označen točkama A-B-C-D na skici lica mjesta vještaka mjernika L. Š. od 7. veljače 2006., dok je prvostupanjskim rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere kojom je zatražio da se tuženiku zabrani raspolaganje dijelom čest. zem. 2082 k.o. B. n. M. nove izmjere koji u staroj izmjeri odgovara dijelovima čest. zem. 1295/9 i 1295/5 k.o. B., označen točkama A-B-C-D na skici lica mjesta vještaka mjernika L. Š. od 7. veljače 2006., te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.890,00 kuna.

 

Drugostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke djelomično odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj F. Z. temeljem nasljeđivanja iza pok. I. i M. Z. stekao pravo suvlasništva za 1/4 dijela čest. zem. 1295/5 k.o. B. stare izmjere, koja u novoj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. 2082 k.o. B. n. M., dok je pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda djelomično preinačena u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj F. Z. temeljem nasljeđivanja iza pok. I. i M. Z. stekao pravo suvlasništva za 1/4 dijela čest. zem. 1295/9 k.o. B. stare izmjere, koja u novoj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. 2082 k.o. B. n. M., kao i dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju preda slobodno od osoba i stvari zauzeti dio navedenih nekretnina označen točkama A-B-C-D na skici lica mjesta vještaka mjernika L. Š. od 7. veljače 2006., te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Drugostupanjskim rješenjem je uvažena žalba tuženika te je prvostupanjsko rješenje preinačeno u dijelu odluke o trošku postupka, na način da je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.825,00 kuna.

 

Protiv preinačujućeg dijela drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je podnio reviziju u kojoj navodi da je podnosi zbog razloga predviđenih odredbom čl. 382. st. 2. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku, predloživši preinačenje drugostupanjske presude i rješenja sukladno revizijskim navodima, a podredno njihovo ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je podnio odgovor na reviziju, kojim je predlaže odbaciti kao nedopuštenu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), koja se primjenjuje na ovaj spor u smislu čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanka radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

 

U konkretnom slučaju drugostupanjska odluka je, u pobijanom dijelu, donesena na temelju odredbe čl. 373a. ZPP-a, na koju odredbu se je drugostupanjski sud pozvao u obrazloženju - a da je odluka u tom dijelu donesena upravo na temelju te odredbe razvidno je i iz samog sadržaja obrazloženja. Stoga je tužitelju u ovoj pravnoj stvari dopušteno podnošenje revizije za koju su pretpostavke određene čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a. U takvoj situaciji, a kada je dakle dopušteno podnošenje revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, nema mogućnosti podnošenja revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a. Zato je ovaj sud podnesenu reviziju tužitelja smatrao revizijom podnesenom na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a i u tom smislu ocjenjivao osnovanost njezinih navoda, te u tom smislu i ispitao zakonitost pobijane odluke.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a za koju bitnu povredu nije našao da bi bila počinjena.

 

Iako tužitelj u reviziji (među ostalim) navodi da istu podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u samoj reviziji se pobliže ne navodi u čemu bi se te povrede sastojale. Budući da revident nije konkretizirao na koji način bi navedene bitne povrede tijekom postupka bile počinjene (čl. 386. st. 1. ZPP-a), takav uopćeni (neodređeni) razlog ovaj sud ne može razmatrati.

 

Pritom valja dodati da ostali izneseni prigovori u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, a što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, iz tog se razloga ne može izjaviti revizija pa utoliko ti navodi revizije nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Također, ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelj da sud utvrdi da je on temeljem nasljeđivanja iza pok. I. i M. Z. stekao pravo suvlasništva za 1/4 dijela čest. zem. 2082 k.o. B. n. M. nove izmjere, koji u staroj izmjeri odgovara dijelovima čest. zem. 1295/9 i 1295/5 k.o. B., te da naloži tuženiku da tužitelju preda slobodno od osoba i stvari zauzeti dio navedenih nekretnina.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti ocijenivši da prednica tuženika nikad nije bila u posjedu čest. zem. 1295/9 k.o. B. prema staroj izmjeri, te da su prednici tužitelja, pok. I. i M. Z., bili vlasnici spornog dijela čest. zem. 2082 k.o. B. n. M. nove izmjere, koji se odnosi na čest. zem. 1295/9 i 1295/5 k.o. B. stare izmjere.

 

Drugostupanjski sud pak smatra da je prvostupanjskom presudom pravilno utvrđeno da je tužitelj nasljeđivanjem, sukladno odredbi čl. 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje ZVDSP), stekao suvlasništvo čest. zem. 1295/5 k.o. B. stare izmjere, koja u novoj izmjeri odgovara dijela čest. zem. 2082 k.o. B. n. M.

 

Međutim, drugostupanjski sud je na temelju čl. 373. a. ZPP-a, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev u dijelu koji se odnosi na čest. zem. 1295/9 k.o. B. stare izmjere, a koja čini dio čest. zem. 2082 k.o. B. n. M. nove izmjere, jer tužitelj nije dokazao pravni temelj stjecanja prava suvlasništva u smislu odredbe čl. 114. ZVDSP-a, pa se stoga nisu ispunile pretpostavke za zaštitu vlasništva iz čl. 161. ZVDSP-a, kao i dijelu kojim je tužitelj tražio predaju u posjed dijela navedenih nekretnina – iz razloga što tužitelj nije dokazao da su za to ispunjene pretpostavke koje se odnose na čl. 42. st. 1. ZVDSP-a.

 

Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, kao i drugostupanjsko rješenje o troškovima postupka, u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da je drugostupanjski sud djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtjeva te preinačavanjem odluke o troškovima pravilno primijenio materijalno pravo i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske odluke, pa se temeljem odredbe čl. 396. a st. 1. ZPP-a revident upućuje na navedene razloge.

 

S obzirom na izloženo valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i odluka drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP-a).

 

Zagreb, 16. lipnja 2015.