Broj: Gžp-1/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Blaženki Rilov Ćurin, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1. K. B. d.d. Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva G.&P., Z. i 2. I. S., iz S., P. …, kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u S., protiv ovršenika: 1. A. P.-B. i 2. M. P.-B., oboje iz O., koje zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S., radi prisilne naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sinju broj Ovr-794/02 od 18. srpnja 2014. godine, dana 07. kolovoza 2015. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika, pa se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sinju broj Ovr-794/02 od 18. srpnja 2014. godine.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe (točka I. izreke), te je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe (točka II. izreke).

 

              Protiv tog rješenja žalili su se ovršenici, ne navodeći određeno žalbene razloge, ali se iz sadržaja žalbe zaključuje da ga pobijaju zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i prihvati prijedlog za obustavu i odgodu ovrhe, a podredno, da se rješenje prvostupanjskog suda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              U ovom ovršnom predmetu, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja pod 1., rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovr-794/02 od 24. rujna 2002. godine određena je ovrha na nekretninama ovršenika, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja pod 2., rješenjem o ovrsi broj Ovr-238/10 od 07. svibnja 2010. godine određena je ovrha na nekretninama ovršenika, a nakon što su spisi predmeta u tim postupcima spojeni, jedinstveni postupak kod prvostupanjskog suda vodi se pod poslovnim brojem Ovr-794/02.

 

              U podnesku od 20. lipnja 2014. godine ovršenici su predložili da se ovrha obustavi, obzirom da su ovrhovoditelj pod 1. i ovršenici u članku 8. Ugovora o zemljišnoknjižnom zalogu broj 91/08 od 30. srpnja 1998. godine ugovorili da ukoliko dođe do ovrhe, unovčenje predmetne nekretnine da će se provoditi preko javnog bilježnika. Nadalje, u podnesku od 26. lipnja 2014. godine ovršenici su predložili obustavu ovrhe iz razloga što su ovršenici podnijeli i zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti koju da je javni bilježnik izdao na Ugovor o zemljišnoknjižnom zalogu, a koji da predstavlja ovršnu ispravu za provođenje predmetne ovrhe. Ujedno su zatražili da se ovrha odgodi do odluke o zahtjevu ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti.

 

              Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prijedlog za obustavu ovrhe, uz navod da sporazum stranaka da se, ukoliko dođe do ovrhe, unovčenje nekretnine provodi preko javnog bilježnika, ne predstavlja sporazum stranaka o načinu prodaje nekretnina preko javnog bilježnika u smislu odredbe članka 92. stavak 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/59, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08, dalje: OZ), a niti da okolnost što su ovršenici podnijeli zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti na Ugovor o zemljišnoknjižnom zalogu predstavlja zakonom propisani razlog za obustavu ovrhe.

 

              Odredbom članka 8. Ugovora o zemljišnoknjižnom zalogu broj 91/98 od 30. srpnja 1998. godine između ovrhovoditelja pod 1. i ovršenika je dogovoreno da su stranke suglasne da ukoliko dođe do prodaje, da će se unovčenje nekretnine iz članka 2. toga Ugovora provoditi preko javnog bilježnika.

 

              Suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, ovaj sud smatra da su ovrhovoditelj pod 1. i ovršenici člankom 8. Ugovora o zemljišnoknjižnom zalogu od 30. srpnja 1998. godine ugovorili način prodaje nekretnina i to preko javnog bilježnika.

 

              Naime, odredbom članka 92. stavak 4. OZ-a koji se u ovom slučaju primjenjuje, je bilo propisano da se stranke, založni vjerovnici i nositelji osobnih služnosti i stvarnih tereta koje prestaju prodajom nekretnine, mogu sporazumjeti najkasnije do prodaje nekretnine na javnoj dražbi da se prodaja nekretnine obavi u određenom roku neposrednom pogodbom preko osobe ovlaštene za promet nekretnina, sudskoga ovršitelja, javnoga bilježnika ili na drugi način.

 

              Međutim, unatoč takvom sporazumu ovrhovoditelja pod 1. i ovršenika, nema osnove za obustavu ovrhe iz razloga što je prema odredbi članka 336. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 117/99, 22/00, 78/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) propisano da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik da je ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, a prema stavku 2. istoga članka, pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u tome Zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina ako nije što drugo određeno zakonom.

 

              Nadalje, odredbom članka 74. OZ-a je propisano da je za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na nekretnini i za provedbu te ovrhe mjesno nadležan sud na čijem se području nekretnina nalazi, a prema članku 75. istog Zakona ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom nekretnine u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom.

 

              Prema tome, ovrhovoditelj pod 1. svoje pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine može ostvariti jedino o ovršnom postupku, iako je sporazumom ovrhovoditelja pod 1. i ovršenika odgovoreno da prodaju nekretnina obavi javni bilježnik.

 

              Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da okolnost što su ovršenici podnijeli zahtjev za ukidanje potvrde za ovršnosti, ne predstavlja zakonom propisani razlog za obustavu ovrhe.

 

              Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je, nadalje, odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe do donošenja ovrhe u zahtjevu ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti na Ugovor o zemljišnoknjižnom zalogu od 30. srpnja 1998. godine, smatrajući da podneseni zahtjev ne predstavlja razlog za odgodu ovrhe u smislu odredbe članka 61. OZ-a.

 

              Prema odredbi članka 61. stavak 1. OZ-a, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je kumulativno ispunjenja i jedna od pretpostavki propisanih u točkama od 1. do 8. toga stavka.

 

              Kako ovršenici niti ne tvrde da je ostvarena jedna od pretpostavki koje su propisane u točkama od 1. do 8. stavka 1. članka 61. OZ-a za odgodu ovrhe, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

 

              Radi svega izloženog, žalba ovršenika nije osnovana, pa je temeljem odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/32, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14) koji se u ovršnom postupku primjenjuje temeljem odredbe članka 19. stavak 1. OZ-a, žalba ovršenika odbijena te je potvrđeno pobijano rješenje prvostupanjskog suda, a radi čega je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu 07. kolovoza 2015. godine