Broj: Gž-864/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Arijane Bolanča, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. H. M., pok. M. rođ. V., iz S., ..., zastupane po punomoćniku R. V., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1. F. M. pok. P. zv. Z., iz B., ..., S., 2. D. L. pok. P., iz S., ..., i 3. M. M. pok. P., iz Z., ..., tužene pod 2. i pod 3. zastupane po punomoćnici S. K., odvjetnici u S., radi ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj P-3351/15 od 02. travnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 05. studenog 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično uvažava žalba tužiteljice i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj P-3351/15 od 02. travnja 2015.:

 

a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev;

 

b) preinačuje u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je odbijen podredni tužbeni zahtjev i sudi:

 

„Utvrđuje se da je tužiteljica uz već upisani suvlasnički udio na nekretninama označenim kao čest. zem. 6, čest  zem. 7/1, obje sada upisane u Z.U. 1190 k.o. K., i čest. zem. 9. sada upisana u Z.U. 1075 k.o. K., vlasnica i dijela upisanog na tuženike, odnosno prednicu tuženika, sada pok. A. (A.) M. pok. P., u omjeru 2840/46080 dijela te se tužiteljica ovlašćuje da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 6., čest. zem. 7/1, obje sada upisane u Z.U. 1190 k.o. K., i čest. zem. 9., sada upisanu u Z.U. 1075 k.o. K. na svoje ime za 2840/46080 dijela uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, odnosno njihove prednice, sada pok. A. (A.) M.“

 

II. Nalaže se tuženicima da, u roku od 15 dana, naknade tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 24.775,00 kn.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi da je ista, uz već upisani suvlasnički udio na nekretninama označenim kao čest. zem. 6,čest. zem. 7/1, obje sada upisane u Z.U. 1190 k.o. K., i čest. zem. 9. sada upisana u Z.U. 1075 k.o. K., vlasnica i dijela upisanog na tuženike odn. prednicu tuženika pok. A. (A.) M. pok. P., u omjeru 2840/46080 dijela, a što da su tuženi dužni priznati i izdati tužiteljici tabularnu ispravu temeljem koje će ista izvršiti uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime uz istodobno brisanje toga prava u gore navedenom omjeru sa imena tuženih odn. njihove prednice pok. A. (A.) M. pok. P. te kojim je tražila da se ovlašćuje tužiteljica da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime za 2840/46080 dijela uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženih odn. njihove prednice sada pok. A. (A.) M., uz naknadu troškova postupka (točka I. izreke).

 

Nadalje, odbijen je i podredni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužiteljica uz već upisani suvlasnički udio na nekretninama označenim kao čest. zem. 6, čest  zem. 7/1, obje sada upisane u Z.U. 1190 k.o. K. i čest. zem. 9. sada upisana u Z.U. 1075 k.o. K., vlasnica i dijela upisanog na tuženike, odnosno prednicu tuženika, pok. A. (A.) M. pok. P., u omjeru 2840/46080 dijela te da se tužiteljica ovlašćuje da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime za 2840/46080 dijela uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženih odn. njihove prednice, pok. A. (A.) M., uz naknadu parničnog troška (točka II. izreke).

 

Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu do 6.600,00 kn (točka III. izreke).

 

Protiv ove presude žali se tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluka preinači.

 

U odgovoru na žalbu tužene pod 2. i pod 3. osporile su navode u cijelosti i predlažu žalbu odbiti.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom za 2840/46080 dijela upisanih na prednicu tuženika A. M., glede nekretnina označenih kao čest. zem. 6, 7/1 i 9, sve k.o. K., kao i zahtjev za izdavanje tabularne isprave podredno, ovlaštenje na upis tog prava u zemljišnoj knjizi, a sve temeljem nasljeđivanja, diobe i darovanja; te i dosjelosti.

 

Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tužena Izjavom od 06. travnja 1971., ovjerenom od strane naslovnog suda pod brojem OV-579/71, kojom se A. M. na korist i vlasništvo svog brata M. V. pok. D., odrekla odnosno, ustupila istom čitave svoje suvlasničke dijelove nekretnina upisanih u Z.U. 232, 260, 376, te 547 k.o. K.; Z.U. 306, 273, 291 i 220 k.o. L.; Z.U. 211 k.o. H., te i Z.U. 324 i 671 k.o. S., jer da ih on posjeduje i uživa kao svoje od 26. listopada 1970. te istom Izjavom ona prestaje biti stranka u postupku diobe zajednice nekretnina koji se vodi kod Općinskog suda u Sinju o tim nekretninama; nije obuhvatila i utužene nekretnine (jer su iste u tom trenutku već bile otpisane iz Z.U. 376 u novi Z.U. 634). Nadalje, prvostupanjski sud smatra da tužiteljica nije mogla ni dosjelošću steći pravo suvlasništva predmetnih nekretnina jer da su i ona i njen otac imali saznanja o prednici tuženika Ani Malbaša kao sunasljednici istih.

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a ali je na tako utvrđeno činjenično stanje taj sud dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da su čest. zem. 6, 7/1 i 9, sve k.o. K., bile upisane u Z.U. 376, da bi 1934. otpisane u novi Z.U. 634, a 1984. u Z.U. 1075 te konačno, 1989. čest. zem. 6 i 7/1 u Z.U. 1190;

 

- da je kao suvlasnik istih nekretnina bio upisan djed tužiteljice a otac prvotne tužene pok. D. V. te da iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju broj O-375/62 od 14. prosinca 1962. proizlazi da je isti cjelokupnu svoju imovinu koju čine nekretnine upisane u Z.U. 241, 324, 325, 326, 671, 937 k.o. S., Z.U. 232, 260, 376, 547 k.o. K., Z.U. 211 k.o. H. i Z.U. 220, 273, 291 i 306 k.o. L., darovao svom sinu M. V. (ocu tužiteljice) darovnim ugovorom od 30. prosinca 1961. (koji je priložen spisu i iz kojeg proizlazi da su utužene nekretnine darovane te su pojedinačno navedene sa svojim čest. zem. oznakama ali uz naznaku da se iste nalaze u Z.U. 376; te je nadalje, utvrđeno da se od tih nekretnina vraća i pripada kao nužnom nasljedniku A. M. (tuženoj) kćeri 1/4 dijela, a u koji dio da se imaju uračunati i nekretnine koje je dobila na dar za života ostavitelja i to čest. zem. 346/2 k.o. G. i čest. zem. 1238 k.o. B.;

 

- da se tužena Izjavom od 06. travnja 1971. ovjerenom od strane naslovnog suda pod brojem OV-579/71 u korist svog brata M. V. odrekla odnosno, ustupila mu čitave svoje suvlasničke dijelove nekretnina upisanih u Z.U. 232, 260, 376, te 547 k.o. K.; Z.U. 306, 273, 291 i 220 k.o. L.; Z.U. 211 k.o. H., i Z.U. 324 i 671 k.o. S., jer da ih on posjeduje i uživa kao svoje već od 26. listopada 1970. te istom Izjavom prestaje biti stranka u postupku diobe zajednice nekretnina koji se vodi kod Općinskog suda u Sinju o tim nekretninama; dok je njen brat Izjavom od 06. travnja 1971. ovjerenoj pod br. OV-580/71 izjavio da nekretnine i to zemlja zvana L. i nekretnina zvana B. sada R. obje u površini od cca 17.500 m², ne pripadaju njemu nego da su isključivo vlasništvo prvotne tužene A. M.; da su ove Izjave sačinjene potvrdila je u svom iskazu i svjedokinja M. L. koja je iste potpise i ovjerila, a da su istim Izjavama obuhvaćene i utužene nekretnine potvrdili su u svojim stranačkim iskazima tužiteljica i tuženik pod 1. dok prvotna tužena nije saslušana zbog nemogućnosti uspostave komunikacije sa istom;

 

- da je utužene nekretnine otac tužiteljice M. V. darovao njoj ugovorom od 07. rujna 1984. pa se ista upisala kao suvlasnica za 213/1152 dijela a prvotna tužena za 71/1152 dijela (za nužni dio); te da su predmetne nekretnine u posjedu tužiteljice, prije i njenog oca, koje su oni davali u najam i ubirali prihod od toga te da je tužiteljica upisana kao posjednica za cijelo.

 

Odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/06, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

Austrijski Opći građanski zakonik (dalje: OGZ), iz 1811. je u Hrvatskoj i Slavoniji stupio na snagu 1853. i važio je sve do 1980. i donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima sa početkom važenja od 01. siječnja 1980., pa je tako zaključiti da se prema pravilu paragrafa 431. - III Novele Općeg građanskog zakonika vlasništvo na nekretnini moglo stjecati i temeljem pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige pod uvjetom da je ugovor ispunjen (pa tako i ugovor o diobi).

 

U smislu odredbe članka 231. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71, i 47/78, dalje: ZN), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 253. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03 i 35/05), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave ukoliko strankama nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici (res iudicata).

 

Slijedom naprijed iznijetih utvrđenja, nedvojbeno je zaključiti da je 1961. sklopljen valjani darovni ugovor glede svih nekretnina darivatelja (što je među strankama i neprijeporno kako to smatra i prvostupanjski sud) te da se od istog rješenjem o nasljeđivanju vratilo, radi namirenja nužnog dijela prvotne tužene, 1/4 dijela darovanih nekretnina u koji dio se imaju uračunati i njoj već ranije darovane nekretnine i to čest. zem. 346/2 k.o. G. i čest. zem. 1238 k.o. B.

 

Uostalom, upravo iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je prvotna tužena upisana u Z.U. 634, u visini suvlasničkog dijela upravo nužnog nasljednog dijela pa je tako razvidno da je i ona smatrala da su prijeporne nekretnine obuhvaćene Darovnim ugovorom iz 1961. ali i rješenjem o nasljeđivanju iza pok. oca jer bi, u suprotnom, ista bila upisana za 1/2 dijela a ne za nužni dio i zasigurno bi osporavala navedenu uknjižbu odnosno, provedbu rješenja o nasljeđivanju. Stoga je itekako značajna predmetna provedba upisa a čiji značaj sud prvog stupnja i nadalje ne prepoznaje i pored jasne upute ovog suda u ranijim ukidnim odlukama a za suprotno zaključivanje taj sud nije dao nikakve razloge već je navedeno smatrao irelevantnim za razrješenje prijepora u ovom postupku.

 

Upravo i iz navedene činjenice jasno proizlazi da je rješenjem o nasljeđivanju obuhvaćena sva imovina pok. D. V. (djeda stranaka) bez obzira na oznaku broja Z.U.

 

S tim u vezi, tužiteljica drži da je njen otac sa prvotnom tuženom dogovorio diobu naslijeđenih nekretnina pa tako i da bi utužene nekretnine pripale njenom ocu a koje da su bile obuhvaćene Z.U. 376 k.o. K., a koje je on potom darovao njoj ugovorom iz 1984., što ovaj sud prihvaća kako zbog naprijed iznijetog tako i zbog nesporne činjenice neometanog posjeda prijepornih nekretnina od strane oca tužiteljice.

 

Iz spisu priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da su čest. zem. 6, 7/1 i 9, sve k.o. K., bile upisane u Z.U.376, da bi 1934. otpisane u novi Z.U. 634, pa se tako iste ne nalaze u Z.U. 376 u trenutku sačinjenja darovnog ugovora od 30. prosinca 1961. niti donošenja rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju broj O-375/62 od 14. prosinca 1962. Kada se ima u vidu sadržaj tog darovnog ugovora i rješenja o nasljeđivanju, proizlazi da je darovatelj darovao sve svoje nekretnine sinu (izuzev dvije već ranije darovane kćeri). Dakle, i prvostupanjski sud utvrđuje da je darovnim ugovorom iz 1961. otac sve, pa i prijeporne, nekretnine darovao sinu a rješenje o nasljeđivanju se poziva na Darovni ugovor s tim što ostavinu određuje samo označavanjem Z.U. iz Darovnog ugovora a bez pribavljanja podataka iz zemljišnika.

 

Konkludira, predmetnim su ugovorom o darovanju te rješenjem o nasljeđivanju bile obuhvaćene sve nekretnine pok. D. V., pa tako i u izjavama iz 1971., pa je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključiti da je podredni tužbeni zahtjev osnovan a sud je prvog stupnja nepravilno smatrao da Izjava A. M. ne obuhvaća utužene nekretnine jer zaista suprotno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka.

 

Kako je prednik tužiteljice valjanim pravnim poslom (Izjavom iz 1971. u naravi ugovorom o diobi) zaključenim u vrijeme važenja OGZ-a stekao i preostali suvlasnički dio prijepornih nekretnina jer je taj pravni posao sačinjen u pisanoj formi (Izjave iz 1971.) ali i realiziran stupanjem u posjed u diobi dobivenih nekretnina odnosno priznanjem prvotne tužene da se njen brat već nalazi u posjedu u diobi dobivenih nekretnina (pa tako i prijepornih), to je mogao darovati svojoj kćeri - tužiteljici iste u cijelosti pa je tužiteljica ovlaštena izvršiti uknjižbu tog svog prava, ali ne i tražiti izdavanje tabularne isprave.

 

U odnosu na žalbene navode glede činjenice priznanja tužbenog zahtjeva od strane tuženika pod 1., za navesti je da je nakon učinjenog priznanja došlo do preinake tužbe a tuženik pod 1. se na istu preinaku nije očitovao pa utoliko nije bilo ni moguće donijeti presudu na temelju priznanja u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev.

 

Glede pak, dosjelosti kod naprijed iznijetog, nije bilo potrebe razmatrati navedeni osnov stjecanja prava vlasništva ali za ponoviti je kako je to i u ranijoj ukidnoj odluci bilo navedeno, da tužiteljica nije mogla dosjelošću steći pravo suvlasništva predmetnih nekretnina kada su i ona i njen otac imali saznanja o prvotnoj tuženoj kao sunasljednici istih odnosno, da među sunasljednicima nema dosjelosti. Međutim, takvo elaboriranje bilo bi prihvatljivo sve do davanja izjave 1971. koja izjava je utvrđena istinitom i predstavlja prijelomni trenutak kada otac tužiteljice te potom, tužiteljica postaje pošteni posjednik (smatrajući da ima valjanu pravnu osnovu za svoj posjed - ugovor o diobi) i nekretnine koje su predmetom iste izjave drži kao svoje.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke temeljem odredbi članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Kako je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, to je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka. Odredbom Tbr. 48. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: OT) određeno je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa je tako tužiteljica u cijelosti uspjela sa podrednim tužbenim zahtjevom, ali kako se cijeli dokazni postupak provodio na okolnost utvrđenja prava vlasništva to se ima smatrati da je ista u cijelosti uspjela u sporu.

 

Stoga, tužiteljici pripada na ime sastava tužbe 75 bodova prema Tbr. 7. točka 1.; na ime pristupa na ročišta dana 12. lipnja, 19. rujna, 14. studenog i 03. prosinca 2008., 06. veljače, 20. ožujka, 30. travnja i 22. svibnja 2009., 04. srpnja, 02. rujna, 10. listopada, 22. studenog i 04. prosinca 2013., 13. studenog 2014., 29. siječnja i 19. veljače 2015. po 75 bodova prema Tbr. 9. točka 1., dana 23. prosinca 2013. i 02. travnja 2015. po 37,5 bodova prema Tbr. 9. točka 3., a dana 30. travnja 2008. po 18,75 bodova prema Tbr. 9. točka 5.; na ime sastava 4 podneska od 24. listopada i 27. studenog 2008., 11. veljače 2009. i 01. prosinca 2014. po 75 bodova prema Tbr. 8. točka 1.; na ime sastava 3 žalbe po 93,75 bodova prema Tbr. 10. točka 1.; što sve pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 19.500,00 kn; na ime PDV-a iznos od 4.875,00 kn, na ime troškova sudske pristojbe na presudu 400,00 kn, što sveukupno iznosi 24.775,00 kn.

 

U Splitu 05. studenog 2015.