Broj: Gž-2943/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor-Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika J. K. iz Z., O., …, (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnica L. M., odvjetnica u Z., protiv I-tuženika-protutužitelja M. K. iz Z., …, (OIB: …), II-tuženice-protutužiteljice A. K. iz Z., …, (OIB: …) i III-tuženika-protutužitelja Z. K. iz P., …, (OIB: …), koje zastupa punomoćnica M. I., odvjetnica u S., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6289/12-136 od 3. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika J. K. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6289/12-136 od 3. ožujka 2014. u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke.

 

              II. Odbija se žalba I-tuženika-I-protutužitelja M. K., II-tuženice-II-protutužiteljice A. K. i III-tuženika-III-protutužitelja Z. K. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6289/12-136 od 3. ožujka 2014. u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i IV izreke.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke utvrđeno da je tužitelj-protutuženik J. K. vlasnik z.k. č.br. 24/2, oranica D., površine 838 čhv i z.k. č.br. 24/3, oranica D., površine 273 čhv upisanih u z.k. ul. 884 k.o. O. što su tuženici-protutužitelji dužni priznati.

 

              Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

              "Tuženi-protutužitelji dužni su tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljevog prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišne knjige, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana."

 

              Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

              "Nalaže se tužitelju-protutuženiku J. K. iz Z., … da iseli iz kuća koja nije upisana u zemljišne knjige, a koja je izgrađena na k.č. 24/3 oranica D. površine 273 m2 upisane u z.k. ul. br. 884 k.o. O. te da navedenu preda u posjed I-III-tuženicima-protutužiteljima slobodnu od osoba i stvari.", dok je pod točkom IV. izreke odlučeno kako svaka parnična strana u ovom postupku ima snositi svoje parnične troškove.

 

              Protiv presude suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II. i IV. izreke žali se tužitelj-protutuženik J. K. (dalje: tužitelj) zbog "pogrešne primjene materijalnog zakona i povrede odredaba ZPP-a" s prijedlogom preinačiti presudu u pobijanim dijelovima i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova žalbe.

 

              Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke žale se I-tuženik-I-protutužitelj M. K. (dalje: I-tuženik), II-tuženica-II-protutužiteljica A. K. (dalje: II-tuženica) i III-tuženik-III-protutužitelj Z. K. (dalje: III-tuženik) zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom preinačiti pobijane dijelove presude, a podredno presudu u tim dijelovima ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Žalbe su neosnovane.

 

              Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

              Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu, te je ocjenom dokaza, koje je proveo pravilnom primjenom odredbe čl. 10. st. 1. ZPP, a sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

              Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik z.k. č.br. 24/2 i z.k. č.br. 24/3 upisanih u z.k. ul. 884 k.o. O. kao i obvezu I-III-tuženika izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljevog prava vlasništva na označenim nekretninama u zemljišnim knjigama, a zbog toga što su označene nekretnine kupljene prihodima ostvarenim u zajednici tužitelja, I-protutuženika i njihovog trećeg brata T. K., a potom gradnjom na označenim zemljištima isključivo sredstvima tužitelja, kojoj gradnji se tuženici nisu protivili, te zahtjev I-III-tuženika kojim traže iseljenje tužitelja iz kuće, neupisane u zemljišne knjige, a izgrađene je na k.č. 24/3, oranica D..

 

              Prvostupanjski sud, cijeneći sve izvedene dokaze, nalazi utvrđenim da su tužitelj, I-tuženik i njihov brat T. K. prije kupnje predmetnog zemljišta živjeli u ekonomskoj zajednici u kojoj se zajednički stjecalo i raspolagalo prihodima, bez međusobnih financijskih obračuna i evidencije ulaganja pojedinih članova, čime je zemljište predstavljalo faktično suvlasništvo braće, a na kojem zemljištu, predmetu prijepora, je tužitelj izgradio kuću u koju se 1975. i uselio, a toj gradnji se I-tuženik niti njihov treći brat nisu protivili, već su se još 1975. braća očito između sebe podijelila na način da je predmetno zemljište pripalo u isključivo vlasništvo tužitelja, čime je on postao isključivi vlasnik izgrađene kuće i njoj pripadajućeg zemljišta.

 

            Tako prvostupanjski sud nakon što utvrđuje da je osim podruma tužitelj izgradio vlastitim sredstvima čitavu nekretninu na označenim česticama, kao i da se od 1975. nalazi u nesmetanom posjedu nekretnina, prvostupanjski sud ocjenjuje dokazanim kako je isplatom dijela kupovnine za zemljište i građenjem kuće na predmetnim zemljištima, kojem građenju se I-III-tuženici nisu protivili, tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine u smislu  paragrafa 418. Pravnih pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. - Narodne novine, broj: 73/91 – dalje: OGZ) s obzirom da je stjecanje građenjem nastupilo prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91, 91/96). Stoga utvrđuje da su braća K. pa tako i tužitelj te I-tuženik na zajednički stečenim nekretninama u O., K. i N. S. gradili kuće, čemu se nisu protivili, već su takvu gradnju i dopustili sa ciljem da se u konačnici međusobno podijele, na koji način je tužitelj stekao vlasništvo predmetnih nekretnina upravo građenjem, a tuženici bi eventualno imali pravo zahtijevati od tužitelja naknadu za zemljišta prema pravnom pravilu paragrafa 419. OGZ.

 

              Prvostupanjski sud nadalje odbija tužitelja sa dijelom zahtjeva kojim traži izdavanje tabularne isprave s obzirom da takvu ispravu izdaje dotadašnji vlasnik usmjeren na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, a kako tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bio u ugovornom odnosu sa tuženicima, a radi se o utvrđenju prava vlasništva originarnim stjecanjem, odbija obvezno pravni zahtjev za ispunjenje ugovora odnosno zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

 

              Također s obzirom na utvrđenje da pravo vlasništva predmetnih nekretnina ima tužitelj odbija tužbeni zahtjev kojim tuženici traže predaju u posjed kuće nalazeće na jednoj od nekretnina koje su predmet prijepora.

 

              Donoseći pobijanu odluku, na temelju utvrđenih činjenica je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako su na strani tužitelja ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu temeljem paragrafa 418. OGZ, jer je kao pošteni graditelj uz suglasnost i odobrenje tuženika i nadležnih vlasti izgradio nekretnine upravo na z.k. česticama koje su predmet tužbenog zahtjeva.

 

              Tako je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz paragrafa 418. OGZ, a u svezi odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZV) valjano utvrdio da su tužitelji građenjem na tuđoj nekretnini stekli vlasništvo te nekretnine.

 

              Dio žalbenih navoda tuženika svodi se na vlastitu ocjenu dokaza, koja ocjena je međutim isključiva ovlast prvostupanjskog suda, a kako je za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud dao vrlo opširne i valjane razloge to žalbeni razlozi tuženika koji se odnose na činjenično utvrđenje suda prvog stupnja, nisu osnovani.

 

              Prvostupanjski sud je također u pravilnoj primjeni odredbe čl. 10. st. 1. ZPP odbio provođenje dokaza dopunskim saslušanjem već saslušanih svjedoka i stranaka te je slijedom svega navedenog neosnovan žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Prvostupanjski sud je također svoju odluku, u dijelu pod točkom I. izreke, donio pravilnom primjenom odredbe paragrafa 418. OGZ jer iz rezultata dokaznog postupka jasno proizlazi kako su tuženici znali za građenje te niti na koji način to građenje nisu zabranili zbog čega je tužitelj stekao vlasništvo zemljišta na kojem su nesporno izgrađene nekretnine smještene na z.k. č.br. 24/2 i z.k. č.br. 24/3 čime je neosnovan i žalbeni navod tuženika kojima se protive stjecanju vlasništva tužitelja na z.k. č.br. 24/2.

 

              I konačno, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio odnose u obitelji K. pri stjecanju kako predmetne nekretnine, tako i dogovora glede stjecanja ostalih nekretnina, a u odnosu na gradnju zgrada na predmetnim zemljištima i koju su gradnja ostala braća dopustila s ciljem da se u konačnici međusobno podijele, a ta podjela nije formalno pravno okončana s obzirom na narušenje međusobnih odnosa između braće, što sve ne dovodi u pitanje ocjenu prvostupanjskog suda kako su tuženici znali za gradnju koju nisu zabranili, već su je odobravali.

 

              Prvostupanjski sud je nadalje pravilnom primjenom materijalnog prava odbio zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave podobne za upis tužiteljevog prava vlasništva na nekretninama koje su predmet tužbenog zahtjeva s obzirom da je način stjecanja nekretnina građenje, zbog čega se ne radi o pravnom poslu između stranaka. Stoga stjecanje prava vlasništva ne opravdava prihvaćanje tužbenog zahtjeva na izdavanje tabularne isprave jer to predstavlja način stjecanja vlasništva nekretnine upisane u zemljišne knjige kod derivativnog stjecanja odnosno stjecanja temeljem valjano očitovane volje dotadašnjih vlasnika usmjerenoj na to da njihovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja kao obvezi iz pravnog posla. Kako to ovdje nije slučaj budući da se ne radi o takovom stjecanju, već stjecanju vlasništva građenjem odnosno temeljem zakona, u kojem slučaju ne postoji pravna osnova prema kojoj bi postojala obveza tuženika za izdavanje tabularne isprave jer je onaj tko stekne pravo vlasništva temeljem zakona, ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, što proizlazi iz odredbe čl. 129. st. 1. ZV.

 

              Kako dakle ne postoji obveza tuženika na izdavanje tabularne isprave jer je za upis u zemljišne knjige prava vlasništva stečenog temeljem zakona dovoljna presuda kojom je utvrđeno pravo vlasništva, to nisu osnovani niti žalbeni razlozi tužitelja u odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude pod točkom II. izreke.

 

              I konačno,  tužitelj je utvrđen vlasnikom nekretnina na kojoj se nalazi kuća izgrađena na k.č. br. 24/3, a predaja u posjed te kuće stečene opisanom gradnjom tuženicima predstavlja predmet protutužbenog zahtjeva, pa je pravilno odbijen protutužbeni zahtjev kojim tuženici traže predaju u posjed zgrade koja je izgrađena po tužitelju.

 

              Time dakle nisu osnovani neodređeni žalbeni razlozi I-III-tuženika gdje pobijaju presudu u dijelu pod točkom III- izreke, s time da u odnosu na ovaj dio presude tuženici niti ne iznose određene žalbene razloge.

 

              Slijedom iznijetog, s obzirom da ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom u cijelosti kao i primjenu materijalnog prava glede stjecanja prava vlasništva građenjem kao i predaje u posjed, valjalo je temeljem odredbe čl. 375. st. 5. ZPP, a na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužitelja te I-III-tuženika kao neosnovane te potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

 

              Odluka o parničnom trošku također je pravilna i zakonita  (čl. 154. st. 2. ZPP) pri čemu je pravilno odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove imajući u vidu da je tužitelj djelomično uspio sa tužbenim zahtjevom, a tuženik nije u cijelosti uspio sa protutužbenim zahtjevom glede kojega se postupak vodio samo kraće vrijeme.

 

       Kako dakle, u odnosu na parnični trošak, također nisu ostvareni žalbeni razlozi stranaka, valjalo je na osnovi odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbe tužitelja te I-III-tuženika kao neosnovane i potvrditi odluku o parničnom trošku prvostupanjskog suda pod točkom IV. izreke.

 

U Zagrebu 16. veljače 2016.