Broj: Gž-1848/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirne Marinić, predsjednika vijeća, Daniele Ukić, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Diane Preglej, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. d.o.o. za graditeljstvo i trgovinu iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. M.-G., odvjetnica iz O. društva G. i partneri u Z., protiv I. tuženika Grada Z., Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik u Z., i II. tuženika Republike Hrvatske, OIB: …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9212/03-41 od 24. rujna 2013., na sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9212/03-41 od 24. rujna 2013. pod točkama I. i II. izreke u odnosu na II. tuženika Republiku Hrvatsku.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se ista presuda i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na I. tuženika Grad Z..

 

II. O troškovima parničnog postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              "I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik novoformirane z.kč.br. 3496/1 k.o. R., oranica u površini od 666 m2, z.kč.br. 3497/2 k.o. R., dvorište u površini od 471 m2 i z.kč.br. 3497/3 k.o. R., dvorište u površini od 577 m2, te se nalaže I. i II. tuženima, da tužitelju izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenim novoformiranim zemljišnoknjižnim česticama, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

              II. I. i II. tuženi su dužni trpjeti da tužitelj u zemljišnim knjigama provede geodetski elaborat broj RN-238/01 od 09. svibnja 2001. godine, a kojim je formirana:

              - nova z.kč.br. 3496/1 k.o. R., oranica u površini od 666 m2, u skladu sa katastarskom česticom broj 4774 k.o. D. i to od dijela z.kč.br. 3496 k.o. Grad Z. u površini od 313 m2 i od dijela z.kč.br. 3497 k.o. Grad Z. u površini od 353 m2

              - nova z.kč.br. 3497/2 k.o. R., dvorište u površini od 471 m2 u skladu sa katastarskom česticom broj 4828 k.o. D. i to od dijela z.kč.br. 3497 k.o. Grad Z. u površini od 471 m2

              - nova z.kč..br. 3497/3 k.o. R., dvorište u površini od 577 m2 u skladu sa katastarskom česticom broj 4795 k.o. D. i to od dijela z.kč.br. 3497 k.o. Grad Z. u površini od 577 m2,

              te su dužni trpjeti otpis novoformiranih čestica u novi zemljišnoknjižni uložak na ime i vlasništvo tužitelja."

              Točkom II. iste presude naloženo je tužitelju naknaditi I. tuženiku parnični trošak u iznosu od 24.867,50 kuna i II. tuženiku u iznosu od 15.680,00 kuna.

 

              Presudu pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13. - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine i vrati predmet na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak parničnog postupka u povodu žalbe.

 

U odgovoru na žalbu I. tuženik Grad Z. (dalje: I. tuženik) osporio je njenu osnovanost i predložio njeno odbijanje te traži trošak odgovora.

 

Žalba je osnovana u odnosu na I. tuženika, dok u odnosu na II. tuženika Republiku Hrvatsku (dalje: II. tuženik) nije osnovana.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva.

 

Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev polazeći od odredbe članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15. - dalje: ZV) (koja određuje da trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: – društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i – koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i – čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva), te polazeći od zaključka da su nekretnine za koje tužitelj tvrdi da je stekao pravo vlasništva procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, što da je jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva, ali da tužitelj nije dokazao drugu pretpostavku koja mora biti kumulativno ispunjena, a to je da je on ili njegov pravni prednik na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku privatizacije ili pretvorbe imao pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a da je iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige vidljivo da su u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora i aneksa nekretnine bile općenarodna imovina i da je nositelj prava upravljanja bio Narodni odbor Općine Zagrebačke D. u Z. te da tužitelj nije dokazao da bi pravo upravljanja bilo preneseno na društveno poduzeće D., OOUR Robni promet, prodavatelja po ugovoru s tužiteljem. Isto tako, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev s osnove dosjelosti jer da u vrijeme podnošenja tužbe nije istekao potreban rok za dosjedanje nekretnine u vlasništvu jedinica lokalne samouprave propisan odredbom članka 159. stavak 4. ZV.

Iako je prvostupanjski sud pravilnog shvaćanja o teretu dokazivanja činjenica koje je u ovom postupku potrebno dokazati po tužitelju, nije jasno, kada je tužitelj isticao i drugu osnovu stjecanja prava vlasništva – dosjelošću, zašto se nije vrijeme dosjelosti računalo do zaključenja glavne rasprave, ukoliko postoji pretpostavka potrebne kakvoće posjeda, a ne kako prvostupanjski sud zaključuje da do dana podnošenja tužbe nisu ispunjenje pretpostavke za stjecanje predmetnih nekretnina po toj osnovi. Time prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje.

Pored toga, upozorava se prvostupanjski sud da iz priloženog povijesnog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je u vrijeme sklapanja navedenog ugovora, u smislu Uredbe o uknjižbi prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini od 5. lipnja 1947. (dalje: Uredba), uknjižena općenarodna imovina te da je upisan organ upravljanja, što nije identičan pojam pojmu prava upravljanja. Ukoliko se radi o građevinskom zemljištu samo u slučaju da je nadležni organ svojom odlukom dao upravljanje narodnom odboru općine, tada bi narodni odbor imao pravo upravljanja tim zemljištem.

Danom stupanja na snagu Zakona o uknjižbi nekretnine u društvenom vlasništvu - prestala je vrijediti navedena Uredba i tim Zakonom je određeno da će se do donošenja zakona kojim će se regulirati evidencija o nekretninama u društvenom vlasništvu (koji nikada nije donesen) u zemljišnim knjigama uknjižiti nekretnine u društvenom vlasništvu i prava koje pojedine društvene pravne osobe imaju na te nekretnine uz istodobnu naznaku nositelja tog prava, osim ako se radi o nekretninama u općoj upotrebi. Zakon je propisivao predmjevu da je nositelj prava korištenja općina na čijem području se nalaze nekretnine i ona je bila ostvariva po prijedlogu općine u kome se potvrđuje da na dotičnu nekretninu druga društvena pravna osoba nema pravo korištenja, te je taj Zakon propisivao da se uknjižbe izvršene na temelju Uredbe smatraju kao uknjižbe nekretnine u društvenom vlasništvu, a naznaka organa upravljanja – kao naznaka nositelja prava korištenja.

Stoga, kako je u vrijeme zaključenja glavne rasprave u zemljišnim knjigama kao vlasnik spornog zemljišta upisan I. tuženik, Grad Z., to je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika.

Slijedom navedenoga u odnosu na tog tuženika prvostupanjska presuda je potvrđena i žalba tužitelja odbijena kao djelomično neosnovana, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

U odnosu na I. tuženika presuda je ukinuta, jer činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno (odredbe članka 355. ZPP),  i to na temelju odredbe članka 370. ZPP, posljedično i u odnosu na trošak tog tuženika.

U ponovnom postupku sud prvog stupnja upotpunit će činjenično stanje vodeći računa o izloženim postupovnopravnim i materijalnopravnim shvaćanjima.

 

Odluka o trošku povodom žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

 

U Zagrebu 23. veljače 2016.