Broj: Gž-3776/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Daniele Ukić, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Diane Preglej i Ane Gradišek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. D. iz Z., …, OIB …, koju zastupa punomoćni M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Š. d.d. Z., …, OIB …, radi brisanja založnog prava, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3449/14-15 od 10. veljače 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 1. ožujka 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3449/14-15 od 10. veljače 2015.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev, koji glasi:

"I. Nalaže se upis brisanja upisanog prava zaloga Z-13847/01 na nekretnini u zk.ul.br. 1007 k.o. H., kč.br. 419/2 kuća br. 113 i dvorište u H. sa 234 čhv na listu C, pod rednim brojem 2.1. upisano:“Temeljem Sporazuma br. 23/2001 o založnom pravu na nekretnini založnih dužnika radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika, javnobilježnički solemniziranog pod br. OU-492/01 uknjižuje se pravo zaloga na nekretnini D. B. r. J. upisane u A1 radi osiguranja tražbine u iznosu od 2.948.000,00 kn uvećano za valutnu klauzulu, kamate, naknade i druge troškove u skladu sa ugovorom o izdavanju bankarske garancije br. 312/99 od 15.12.1999. za korist 1. Š. d.d. …, Z.“ i uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije navedenog upisa, te da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi sudske troškove u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

 

              Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku 15 dana.

 

              Protiv navedene presude u cijelosti žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) te predlažu preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženik poriče žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Polazeći od utvrđenja:

- da je tuženik u smislu odredbe čl. 307. i čl. 309. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP), a temeljem Sporazuma br. 312/99 koji je sastavljen u smislu odredbe čl. 59. i čl. 69. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93, 29/94, 162/98 i 16/07 – dalje: ZJB), u svezi odredbe čl. 43. i čl. 54. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK), stekao založno pravo na predmetnoj nekretnini tužiteljice,

- da je tužiteljica kao jedan o založnih dužnika potpisala Sporazum br. 312/99, kojim je dopustila da se u korist vjerovnika (ovdje tuženika) provede založno pravo na nekretnini upisanoj u z.k.ul.br. 1007 k.o. H., k.č.br. 419/2 kuća br. 113 i dvorište u H. sa 234 čhv, koja je u njezinom vlasništvu, a radi osiguranja tražbine vjerovnika u iznosu od 2.948.000,00 kn, uvećano za valutnu klauzulu, kamate, naknade i druge troškove, sukladno uvjetima utvrđenim u Ugovoru o izdavanju bankarske garancije br. 312/99 od 15. prosinca 1999., rješenjem zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda poslovni broj Z-13487/01, te je na opisani način tuženik stekao založno pravo,

- da je upis založnog prava na nekretnini tužiteljice donijelo za to nadležno tijelo uz ispunjenje svih pretpostavki koje zemljišnoknjižno pravo određuje za navedeni upis, i to temeljem valjanog pravnog posla koje oblikom i sadržajem zadovoljava sve zakonom propisane elemente, kao i

- da tužiteljica niti ne tvrdi da bi zalog prestao na jedan od načina u smislu odredaba čl. 343. do čl. 353. ZVDSP,

sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako činjenica što tužiteljica nije bila potpisnikom Ugovora o izdavanju bankarske garancije br. 312/99 nije od utjecaja na valjanost izvršene uknjižbe založnog prava, s obzirom da je predmetno pravo tuženik stekao temeljem Sporazuma br. 23/2001, to jest isprave koje je tužiteljica bila supotpisnikom i koja je sastavljena u smislu odredbe čl. 59. ZJB u svezi odredaba čl. 43. i 54. ZZK, a kojom je tužiteljica dopustila provedbu založnog na svojoj nekretnini upravo radi osiguranja tražbine iz Ugovora o izdavanju bankarske garancije br. 312/99.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP te je savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno donio pravilnu i zakonitu odluku te nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP pa se žalbeni navodi i u tom dijelu ukazuju neosnovanima.

 

Prema odredbi čl. 297. st. 1. ZVDSP, založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

 

Založno pravo osniva se na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju pravnoga posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko založno pravo), a na način određen zakonom (čl. 305. st. 1. ZVDSP). Nadalje, odredba čl. 309. st. 1. ZVDSP propisuje kako dobrovoljno ugovorno založno pravo na nekretnini (dobrovoljna ugovorna hipoteka) i na pravu izjednačenom s nekretninom stječe vjerovnik uknjižbom toga prava u zemljišnu knjigu kao tereta na njime opterećenoj nekretnini, ako zakonom nije što drugo određeno.

 

U konkretnom slučaju je došlo do zasnivanja dobrovoljnog založnog prava pravnim poslom između tužiteljice i tuženika u skladu s odredbama čl. 307. do čl. 309. ZVDSP, a koje nije prestalo na zakonom predviđeni način.

 

Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da su neosnovane tvrdnje tužiteljice kako upis založnog prava nije podudaran sa sklopljenim Sporazumom br. 23/2001.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je u čl. 3. toč. 1. Sporazuma br. 23/2001 od 31. svibnja 2001. (list 5-8 spisa) navedeno da založni dužnik B. D. dopušta da se u korist vjerovnika Š. d.d. provede založno pravo-hipoteka na nekretnini koja je njezino vlasništvo, upisana u z.k.ul.br. 1007 k.o. H., u naravi k.č.br. 419/2 kuća br. 113 i dvorište u H., izgrađena na k.č.br. 419/2 u površini od 234 čhv, radi osiguranja tražbine vjerovnika u svoti od 2.948.000,00 kn, uvećano za valutnu klauzulu, kamate, naknade i druge troškove, sukladno uvjetima utvrđenim u Ugovoru o izdavanju bankarske garancije br. 312/99 od 15. prosinca 1999.

 

U teretovnici z.k.ul. 1007 k.o. H. je temeljem Sporazuma br. 23/2001 o založnom pravu na nekretnine založnih dužnika radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika, javnobilježnički solemniziranog pod br. OU-492/01, uknjiženo pravo zaloga na nekretnine D. B. rođ. J. upisane u AI (jedan) radi osiguranja tražbine u iznosu od 2.948.000,00 kn uvećano za valutnu klauzulu, kamate, naknade i druge troškove u skladu sa ugovorom o izdavanju bankarske garancije br. 312/99 od 15. prosinca 1999.

 

U tijeku postupka tužiteljica je tvrdila da je opisani upis nevaljan i neistinit jer upis nije podudaran sa sklopljenim Sporazumom br. 23/2001, budući da je založno pravo osnovano uz uvjete, a zemljišnoknjižni sud nije ograničenje uvjetom zabilježio zajedno s upisom sadržaja tog prava.

 

Žaliteljica je svoje tvrdnje o osnivanju konkretnog založnog prava obrazlagala na način, koji ponavlja u žalbi, da je prema čl. 3. Sporazuma br. 23/2001 osnovano založno pravo uz ograničenje uvjetom jer je u toj odredbi navedeno: "Založni dužnik B. D.…dopušta da se…provede založno pravo… radi osiguranja tražbine…sukladno uvjetima utvrđenim u Ugovoru o izdavanju bankarske garancije br. 312/99 od 15.12.1999."

 

Međutim, čitanjem potpunog sadržaja navedene odredbe, valja jasno zaključiti da dio rečenice "sukladno uvjetima utvrđenim u Ugovoru o izdavanju bankarske garancije br. 312/99 od 15. prosinca 1999." označava ugovorne uvjete koji se odnose na visinu glavne tražbine i sporednih potraživanja, odnosno na uvećanje "za valutnu klauzulu, kamate, naknade i druge troškove" utvrđene u Ugovoru o izdavanju bankarske garancije br. 312/99 od 15. prosinca 1999.

 

Člankom 74. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen pod uvjetom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne činjenice. Ako je sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji, ugovor djeluje od trenutka njegova zaključenja, osim ako iz zakona, prirode posla ili volje stranaka ne proistječe što drugo. (čl. 74. st. 2. ZOO) Ako je sklopljen pod raskidnim uvjetom, ugovor prestaje važiti kad se uvjetu udovolji (čl. 74. st. 3. ZOO).

 

Tijekom postupka tužiteljica nije dokazala da bi predmetni Sporazum br. 23/2001 bio sklopljen pod odgodnim ili raskidnim uvjetom, a njezine tvrdnje o postojanju uvjeta koji nije upisan u zemljišne knjige predstavljaju subjektivno i netočno tumačenje odredbe čl. 3. toč. 1. navedenog Sporazuma br. 23/2001. Stoga, zemljišnoknjižni sud prilikom uknjižbe hipoteke nije postupio protivno odredbama čl. 16. st. 1., čl. 30. st. 4. i čl. 35. st. 4. ZZK, a kako to neosnovano ističe žaliteljica.

 

Također su netočni žalbeni navodi da se u ovom predmetu pojavljuju dva ugovora o bankarskoj garanciji istog naziva, a potpuno različitih sadržaja i nadnevaka - 15.12.1999. i 29.12.1999. Na listu 35 spisa nalazi se preslika Ugovora o garanciji br. 312/99 u kojem je pod točkom 1. naveden iznos garancije u visini od 2.948.000,00 kn (uz valutnu klauzulu – srednji tečaj HNB za DEM ili neka druga valuta), dakle upravo u onom iznosu za koji je tužiteljica dopustila zasnivanje založnog prava na nekretnini u svom vlasništvu, a na kraju Ugovora o garanciji br. 312/99 je računalom napisan datum 15.12.1999., a preko tog datuma jer rukom napisan datum 29.12.1999. U točki 1. tog Ugovora je kao tražitelj garancije naznačeno trgovačko društvo RR N. d.o.o. Z., …; u točki 2. je navedeno da je rok važnosti garancije 30.09.2007. plus 15 dana respiro perioda te je u točki 4. Ugovora kao korisnik garancije naznačena K. banka Z. d.d. Z., a svi opisani podaci su navedeni zaglavlju i članku 1. Sporazuma br. 23/2001. U skladu s navedenim, očito je da postoji samo jedan Ugovor o garanciji br. 312/99.

 

              Dakle, zemljišnoknjižni sud je prilikom upisa založnog prava na nekretnini tužiteljice postupio sukladno odredbi čl. 108. st. 1. ZZK, pa upis nije neistinit ni nevaljan, slijedom čega je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari neosnovan, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

 

              Pritom okolnost je li tužiteljica bila potpisnicom Ugovora o izdavanju bankarske garancije br. 312/99 nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari jer je tuženik založno pravo stekao na temelju pravnog posla sklopljenog s tužiteljicom, to jest Sporazuma br. 23/2001, čiju valjanost žaliteljica tijekom postupka nije osporavala.

 

              Budući da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP).

 

              Slijedom naprijed navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 1. ožujka 2016.