Broj: P-2753/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja F. d.o.o. iz Z., F. 13, OIB:, Upravitelj stambene zgrade V. V. 7, Zagreb, zastupan po punomoćniku I. B. odvj. u Z., protiv tuženika S. G. – S. B. d.d. S., R. B. 16, OIB:, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti  pun tužitelja i  pun tuženika dana 20. rujna 2016.g. presudom donesenom i objavljenom 28. rujna 2016.g.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I  Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi donesenog od javnog bilježnika B. J. u S., pod poslovnim brojem Ovr-1984/13 od dana 08. travnja 2013.godine, te se nalaže tuženiku S. generale S. banka d.d., S., R. B. br.16, OIB:, da u roku od 8 dana tužitelju F. d.o.o. iz Z., F. 13, OIB:, MBS:, namiri tražbinu u iznosu od 10.510,82 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

 

-          287,73 kn od 26.04.2010. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.05.2010. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.06.2010. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.07.2010. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.08.2010. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.09.2010. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.10.2010. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.11.2010. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.12.2010. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.01.2011. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.02.2011. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.03.2011. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.04.2011. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.05.2011. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.06.2011. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.07.2011. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.08.2011. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.09.2011. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.10.2011. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.11.2011. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.12.2011. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.01.2012. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.02.2012. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.03.2012. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.04.2012. godine pa do konačne isplate,

-          125,00 kn od 19.05.2012. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.05.2012. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.06.2012. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.07.2012. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.08.2012. godine pa do konačne isplate,

-          287,73 kn od 26.09.2012. godine pa do konačne isplate,

-          292,32 kn od 26.10.2012. godine pa do konačne isplate,

-          292,32 kn od 26.11.2012. godine pa do konačne isplate,

-          292,32 kn od 26.12.2012. godine pa do konačne isplate,

-          292,32 kn od 26.01.2013. godine pa do konačne isplate,

-          292,32 kn od 26.02.2013. godine pa do konačne isplate,

-          292,32 kn od 26.03.2013. godine pa do konačne isplate,

 

i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015.godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana  polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka sa zateznim kamatama do 31.07.2015 godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena. pa se tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka odbija.

 

Obrazloženje

 

Dana 05.travnja 2013.g. zaprimljen je prijedlog za ovrhu radi naplate  utuženog iznosa od  s zz kamatom od dospijeća obveze tužitelja pa do isplate kao i troškove postupka.Dana  08.travnja  2013 g. doneseno je  rješenje o ovrsi  br. Ovrv-1984/13 na koje je tuženik podnio prigovor ističući  prigovor  da je predmetna nekretnina u fiduciji tuženika, zastare,visinu i kamate.

Povodom prigovora sud rješenjem Povrv-3593/13 od dana 24.travnja 2014.g. stavio izvan snage svoje rješenje ovrsi, te predmet uputio parničnom odjelu suda na daljnji postupak.

U daljnjem tijeku postupka tužitelj je podneskom od dana 27. listopada 2014 godine povukao  tužbeni zahtjev zbog zastare za iznose pojedinačnog doprinosa za zajedničku pričuvu koji su utuženi, a dospjeli od 26.studeni 2009 g.  do 26.ožujka 2009 godine, te ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu.

Presudom Povrv-3593/13 od dana 29. listopada 2014 g. djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tuženika Ž. sud u S. rješenjem Gž-134/15 od dana 22. travnja 2016 g. ukinuo je navedenu presudu po toč. I i II izreke i vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

Podneskom od dana 20. rujna 2016 g. tužitelj je označio točan naziv tužitelja, konačno uredio tužbeni zahtjev te se pozvao na relevantnu sudsku praksu.

Tijekom postupka sud je pregledao izvod iz knjigovodstvene evidencije, pregledana je ostala pisana dokumentacija koja prileži spisu.

Tužbeni zahtjev  nije osnovan.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi isplate utuženog iznosa u smislu odredbe čl. 84 i 86 Zakona o vlasništvu  Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima .(„Narodne novine„ broj 91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,114/03 i 79/06- dalje ZV).

Sporno je da li je tuženik kao fiducijalni vlasnik dužan plaćati pričuvu za predmetnu stambenu zgradu. 

Odredbom čl.90.st.3. ZV-a propisano je da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika.

Temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi proizlazi da upravitelj zgrade u postupcima pred sudom ili pred drugim tijelima vlasti zastupa sve suvlasnike zgrade, odnosno sve vlasnike posebnih dijelova zgrade  u postupcima koji se vode protiv neke treće osobe, bilo da se oni u tim postupcima pojavljuju kao aktivna ili pasivna stranka.

U takvim postupcima u kojima se kao jedan stranka pojavljuju svi suvlasnici zgrade, upravitelj zgrade, može nastupati kao njihov zastupnik temeljem citirane odredbe čl.93.st.2. ZV-a.

Prema odredbi čl.380 Zakona propisuje sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. Sredstva iz stavka 1 ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54 % vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.

Ako suvlasnici prikupe sredstva zajedničke pričuve u iznosu većem od 10 % vrijednosti nekretnine, ta sredstva privremeno nisu dužni izdvajati sve dok se njihov iznos smanji ispod propisanoga minimuma iz stavka 3 ovoga članka. Sredstva iz stavka 1 ovoga članka suvlasnici su duži  uplaćivati mjesečno.

 

Prema odredbi članka 44.stavka 1 ZV-a suvlasnici mogu suglasno povjerit upravljanje stvari određenoj osobi kao upravitelju, koji će djelovati kao njihov opunomoćenik u tom smislu, temeljem ovlasti iz odredbe članka 85 stavak 4 ZV-a prema kojoj suvlasnici svoje međusobne odnose mogu odrediti pisanom sporazumom (međuvlasničkim ugovorom).

Iz sadržaja spisu priležećeg međuvlasničkog ugovora, koji su suvlasnici predmetne zgrade potpisali temeljem odredbe članka 375 ZV-a dana 6.studeni 2001.godine, razvidno je da su suglasni da će ovisno o svom suvlasničkom dijelu izdvajati sredstva zajedničke pričuve u iznosu potrebnom za pokriće troškova tih radova, odnosno najmanje u iznosu od 0,54 %  time da je člankom 8 istog ugovora propisano nadalje je propisano da je svaki suvlasnik dužan plaćati do 25-og u mjesecu za tekući mjesec.

Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao fiducijarni vlasnik temeljem Ugovora o kreditu  br.2696/04 od dana 28. rujna 2004 godine zaključen između tuženika i trgovačkog društva A..

Čl.297.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br.91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09 i 153/09) propisano je i to st.1. da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu ne bude li po dospijeću namirena namiri iz vrijednosti te stvar ma čija ona bila, a njezin sadašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Dok je st.2. propisano što je određeno za založno pravo primjenjivati će se na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguranje namirenje tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe ako zakonom nije što drugo određeno.

Čl.277 Ovršnog zakona propisano je kao fiducijalni vlasnik postaje punopravnim vlasnikom kada se ispune zakonom određeni uvjeti dok je čl.277 b istog zakona propisano da se na prijenos prava vlasništva na stvari radi osiguranja ne plaća porez na promet, porez na dodanu vrijednost ili koji drugi porez ili javno davanje koje se inače plaćaju na prijenos vlasništva na stvari.

Pregledom zemljišno-knjižnog izvatka za predmetnu nekretninu je razvidno da je kao fiducijarni vlasnik upisan na predmetnom stanu tuženik temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva od 28.9.2004.g.

Pregledom Ugovora o kreditu bilo bi razvidno da je kao korisnik kredita naznačena A. ulaganja d.o.o. i da je zasnovano osiguranje fiducijarnog vlasništva na predmetnom stanu. Fiducijarno vlasništvo ne predstavlja punopravno vlasništvo sa svim pripadajućim ovlaštenjima i obvezama, te se ono što je propisano založnim pravo ima na odgovarajući način primijeniti na fiducijalno vlasništvo.

S obzirom na gore iznijeto  obveza plaćanja stambene pričuve ne pada na teret tuženika kao fiducijarnog vlasnika nego isključivo na korisnika kredita pa je prigovor promašene pasivne legitimacije u cijelosti osnovan pa je tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti odbiti te odlučiti kao u izreci presude te u cijelosti.

Odluka o troškovima postupka je izostala jer ga tuženik nije zatražio.

 

U Splitu, 28.rujan 2016 g.