Broj: Rev-x 219/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz B., Republika Bosna i Hercegovina, zastupana po kćeri V. M., a ova po punomoćniku Z. B., odvjetniku u S. G., protiv tuženika A. D. iz J., zastupan po punomoćniku R. B., odvjetniku u J., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-110/14 od 3. prosinca 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj IP-176/10 od 19. prosinca 2013., u sjednici održanoj 12. listopada 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženika i slijedom toga ukidaju se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-110/14 od 3. prosinca 2015. i rješenje Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj IP-176/10 od 19. prosinca 2013. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Odluka o troškovima sastava revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Odbacuje se revizija tuženika glede pitanja citiranih od 2. do 9. u obrazloženju ovog rješenja.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je odlučeno:

 

„1. Utvrđuje se da je tuženik time što je zabranio tužiteljici ulazak u stan, odbivši joj predati ključeve, počinio čin smetanja posjeda stana na prvom katu čet.zgr. 741 zk.ul. 501 k.o. J., a koja se sastoji od dvije sobe trpezarije, kuhinjske niše, sanitarnog čvora i terase sa istočne strane dimenzija 6,50X4,50 m, stoga se nalaže tuženiku predati tužiteljici ključeve stana, te joj omogući nesmetano korištenje istog, te se zabranjuje tuženiku svako takvo ili slično uznemiravanje posjeda tužitelja pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 8 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 5.550,00 kuna u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju više materijalnopravnih i procesnopravnih pitanja čije rješavanje je ujedno važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i to:

 

„1) Da li posredni posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu prema neposrednom posjedniku, ako bi za odlučivanje bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu?

 

2) Da li tužiteljica kao potencijalna nasljednica ostavitelja (posrednog posjednika) ima pravo na posjedovnu zaštitu, ako nikada nije bila u posjedu predmeta spora, a u postupku nije dokazano da je ona jedina osoba koja je pozvana na nasljedstvo iza ostavitelja (posrednog posjednika)?

 

3) Da li se kao dokaz o nasljedstvu u sporovima zbog smetanja posjeda može koristiti ostavinsko rješenje doneseno u drugoj državi?

 

4) Da li se tužiteljica može tretirati kao posredna posjednica predmeta spora, ako se u obrazloženju sudske odluke navodi da je tuženik najmoprimac, a tužitelj najmodavac, te pri tome u spisu predmeta uopće nema podataka kada bi taj navodni najamni odnos između stranaka počeo, a kada završio?

 

5) Ako u sporu između posrednog i neposrednog posjednika nije jasno razjašnjena priroda njihova odnosa (prekarij, najam i sl.), da li u tom slučaju posredni posjednik ima uopće pravo na posjedovnu zaštitu?

 

6) Da li Sud na prigovor prekluzije iz čl. 21 ZV-a u sporovima zbog smetanja posjeda pazi po službenoj dužnosti?

 

7) Da li je Sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP-a, ako svojim rješenjem nije odbacio tužbu u sporu zbog smetanja posjeda sukladno čl. 282. st. 1. ZPP-a, premda je tuženik istaknuto taj prigovor, a kao dokaz opravdanosti istaknutog prigovora se pozvao na decidirani iskaz tužiteljice koji je nedvosmislen glede vremena navodnog smetanja posjeda?

 

8) Da li se u petit tužbe zbog smetanja posjeda mora staviti točan datum kada je navodno smetanje posjeda počinjeno, ili se petit tužbenog zahtjeva može postaviti bez datuma?

 

9) Da li drugostupanjska odluka donesena povodom žalbe mora žalitelja informirati o razlozima iz kojih pojedini žalbeni navod nije nađen osnovanim, ako je žalbeni navod:

- jasan i nedvosmislen,

- logičan i razuman,

- odnosi se na pitanje (činjenično i pravno) koje očigledno može biti odlučno u sporu, a razlozi radi kojih je određeno pitanje na neki način riješeno ili nije uopće riješeno ne mogu se naći ni u odluci suda I i II stupnja (čl. 354/1, čl. 354/2 t. 11 ZPP-a u vezi sa čl. 338/4 i čl. 375/1 ZPP-a?“

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Ovaj sud smatra da je materijalnopravno pitanje navedeno pod 1. pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Revizija je osnovana.

 

Ovaj sud pobijanu odluku ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona poboja revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je izjavljena sukladno odredbi čl. 392. a st. 2. ZPP-a.

 

U ovom postupku predmet parnice je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite kako to slijedi iz izreke rješenja suda prvog stupnja.

 

Sud prvog stupnja utvrđuje, a takvo činjenično utvrđenje prihvaća i sud drugog stupnja, da je tuženik kao neposredni posjednik u posjedu nekretnine djelomično kao čuvar, a dijelom kao najmoprimac.

 

Dakle, za sada je preuranjeno kad takvog utvrđenja sudova nižeg stupnja smatrati da se posjed stvari tuženika ne temelji na svojevrsnom sporazumu s tužiteljicom i njenim prednikom kao posrednim posjednicima , a to tim prije da postojanje određenog sporazuma nije odlučno u ovoj parnici radi smetanja posjeda u kojoj se raspravlja samo o stanju posljednjeg mirnog posjeda i činu smetanja.

 

Iz odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) slijedi da sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

 

Dakle, nužno je prije svega u posjedovnoj parnici utvrditi je li došlo do smetanja posjeda, a prema ocjeni ovog suda ne može se raditi o smetanju posjeda ako tuženik drži posjed stvari na temelju dopuštenja tužitelja, tj. osobe koja traži da joj se pruži posjedovna zaštita jer tuženik držeći stvar u svom posjedu eventualno time  čini čin smetanja posjeda.

 

Stoga, a da bi se istovremeno odgovorilo na pitanje za koje je ocijenjeno da je pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i o čijem rješenju ovisi odluka u ovom sporu i da bi se utvrdilo je li došlo do čina smetanja posjeda, što je prvi preduvjet za pružanje posjedovne zaštite, a tuženik tvrdi (a sud i utvrđuje) da se posjed stvari vrši na temelju sporazuma (ugovora) tužitelja i tuženika, a to je za utvrđenje postoje li uvjeti za pružanje posjedovne zaštite sukladno odredbi čl. 22. ZVDSP-a nužno raspraviti i pravni odnos stanaka u sporu.

 

Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa sud propustio tako što utvrđivati, to je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pa je stoga valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. prihvatiti reviziju tuženika i odlučiti kao pod I. izreke ovog rješenja.

 

U nastavku postupka sud će radi pravilne primjene materijalnog prava utvrditi eventualno postojanje i sadržaj sporazuma između stranaka koji se odnosi na posjed stvari i granice tog posjeda, pri čemu će imati u vidu i odredbu čl. 23. st. 2. ZVDSP-a koja odredba govori o tome da posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite posjeda svog posrednog posjeda od smetanja koje je počinio neposredni posjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspraviti o njihovu pravnom odnosu.

 

Kako je revizija prihvaćena glede pitanja pod 1. to o rješavanju ostalih pitanja navedenih u reviziji tuženika ne ovisi odluka u ovom sporu, pa je stoga glede tih pitanja reviziju tuženika valjalo odbaciti slijedom odredbe čl. 392.b st. 5. ZPP-a.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

 

Zagreb, 12. listopada 2016.