Broj: Rev 129/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća u pravnoj stvari I. tužitelja R. S. - M. Z. J. U., zastupane po H. K., djelatnici V. R. S., II. tužitelja M. O. L., zastupane po županu Z. J., III. tužitelja U. U. M. iz M., R. S., zastupane po dekanu prof.dr. S. B., IV. tužitelja K. Z. P. d.o.o. iz P., R. S., zastupane po direktoru D. P., V. tužitelja A. S. Z. D. d.d. iz K., R. S., zastupane po predsjedniku uprave G. Š., VI. tužitelja J.-I. J. K. P. d.o.o. iz J., R. S., zastupanog po direktorici N. J., VII. tužitelja E. C. d.d. iz C.,  R. S., zastupanog po predsjedniku uprave R. K., VIII. tužitelja V. M., V. P., T., S. I. P. d.d. iz M.,  R. S., zastupanog po direktoru B. S., IX. tužitelja D. P. d.d. iz L., R. S., zastupane po direktoru B. B., X. tužitelja T. d.d. iz M., R. S., zastupanog po A. S., XI. tužitelja L. M. d.d. iz L., R. S., zastupane po predsjednici uprave C. R., XII. tužitelja J. P. L. P. I. T. d.o.o. iz L.,  R. S., zastupanog po v.d. direktora S. L., XIII. tužitelja T. P. T. I. T. P. d.o.o. iz S. V., R. S., zastupanog po direktoru K. F., XIV. tužitelja S. J. P. d.o.o. iz L., R. S., zastupanog po direktoru J. K., XV. tužitelja E. M. d.d. iz M., R. S., zastupanog po predsjedniku uprave A. K., XVI. tužitelja S. M. I. S. d.o.o. iz K., R. S., zastupanog po direktoru M. F., XVII. tužitelja L. N. d.d. iz L., R. S., zastupanog po predsjedniku uprave M. L., XVIII. tužitelja A. P. A. d.d. iz K., R. S., zastupanog po direktorici I. Z. G., XIX. tužitelja D. U. D.. F. B. iz J., R. S., zastupanog po direktorici V. B., XX. tužitelja K. N. M. d.o.o. iz N. M.,  R. S., zastupanog po direktoru B. K., XXI. tužitelja A. A. S. L. P. d.d. iz L., R. S., zastupanog po predsjedniku uprave mr. T. T., XXII. tužitelja Z. O. z.o.o. iz L., R. S., zastupane po predsjedniku J. M. i XXIII. tužitelja S. C. d.d. iz C., R. S., zastupanog po direktorici P. S., svi zastupani po punomoćnicima M. M. i D. B., odvjetnicima u Z., protiv tuženika G. U. B. d.o.o., P.,  zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u P., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1108/12-2 od 2. srpnja 2012., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1164/10 od 17. siječnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Revizija I.-XXIII. tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1108/12-2 od 2. srpnja 2012. odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Dopuna revizije I.-XXIII. tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1108/12-2 od 2. srpnja 2012. odbacuje se kao nepravovremena.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Puli-Pola rješenjem poslovni broj P-1164/10 od 17. siječnja 2012. odbio je zahtjev I.-XXIII. tužitelja da se utvrdi da je tuženik smetao I.-XXIII. tužitelje u posljednjem mirnom, faktičnom i neposrednom posjedu parkirališnih mjesta u sklopu apartmanskog naselja B. kraj P. na način da je po nepoznatim osobama nasilno onemogućio i ograničio pristup i korištenje predmetnih parkirališnih mjesta i to postavljanjem parkirališnih rampi, zahtjev da se tuženiku naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da se tužiteljima omogući neograničen pristup i nesmetano korištenje predmetnih parkirališnih mjesta uklanjanjem svih postavljenih parkirnih rampi sa svih navedenih parkirališnih mjesta te zahtjev da mu se zabrani svako takvo i slično smetanje ubuduće (točka I. izreke), odbio je prijedlog I.-XXIII. tužitelja za određivanje privremene mjere (točka II. izreke), odbio je zahtjev I.-XXIII. tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 31.560,29 kuna (točka III. izreke) te je I.-XXIII. tužitelja naloženo solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu 2.560,00 kuna (točka IV. izreke).

 

Županijski sud u Puli-Pola rješenjem poslovni broj Gž-1108/12-2 od 2. srpnja 2012. odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja te u cijelosti potvrdio rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1164/10 od 17. siječnja 2012. Istim rješenjem odbio je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja I.-XXIII. tužitelja su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine oba nižestupanjska rješenja te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Podneskom zaprimljenim na ovom sudu 21. listopada 2013. I.-XXIII. tužitelji dopunili su reviziju protiv drugostupanjskog rješenja.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije dopuštena, dok je dopuna revizije nepravovremena.

 

Predmet ovog spora je posjedovna zaštita na nekretninama I.-XXIII. tužitelja.

 

Prema odredbi čl. 443. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11– dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13), u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 400. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u parnicama u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

 

Drugostupanjskim rješenjem o smetanju posjeda postupak se pravomoćno završava što znači da je protiv takvog rješenja dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U navedenoj reviziji I.-XXIII. tužitelji naznačili su slijedeće pitanje:

 

„Je li već samim postavljanjem tzv. čuvara parkinga na parkirališna mjesta u posjedu tužitelja u smislu odredbe čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izvršeno smetanje posjeda?“

 

No, kao razlog važnosti pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP tužitelji su u reviziji samo paušalno naznačili da se opravdano može očekivati da bi o predmetnom pravnom pitanju u praksi drugostupanjski sudovi mogli imati različita shvaćanja npr. zbog različitog tumačenja zakonskih odredbi.

 

Ovako općenito naveden razlog zbog kojeg revidenti smatraju da bi se neko pravno pitanje trebalo u konkretnom predmetu smatrati važnim u smislu čl. 382. st. 2. ZPP nije dovoljan za dopuštenost revizije, jer zbog nedovoljne određenosti revizijski sud nije u mogućnosti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u tom smislu. Naime, da bi taj razlog bio dovoljno određen, bilo bi potrebno argumentirati zbog čega bi se mogla očekivati različita praksa drugostupanjskih sudova o tom pitanju, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

 

Proizlazi dakle da ovako podnesena revizija ne sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revidenti smatraju neko pravno pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te da stoga ne ispunjava minimum zakonom propisanih pretpostavki za njezinu dopuštenost.

 

Stoga je reviziju na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

Dopuna revizije I.-XXIII. tužitelja nije pravovremena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP-a revizija se podnosi u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude.

 

Drugostupanjsko rješenje dostavljeno je punomoćniku I.-XXIII. tužitelja 22. kolovoza 2012., dok je podnesak kojim su revidenti dopunili reviziju dostavljen sudu 21. listopada 2013., dakle izvan zakonom propisanog roka za podnošenje revizije.

 

Stoga je istu valjalo, na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a, odbaciti kao nepravovremenu.

 

Zagreb, 25. travnja 2017.