Broj: Gž-3354/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Luke Grgata, kao predsjednika vijeća te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu-građansko upravni odjel Z., protiv tuženika P. d.o.o. S., O. L. 1, S., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem 15P-1961/07 od 19. rujna 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 19. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženika P. d.o.o. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem 15P-1961/07 od 19. rujna 2016. u dijelu pod točkom 1. izreke kojim je utvrđeno da čest. zgr. …, kuća, selo površine 40 m2, čest. zgr. …, kuća, selo, površine 92 m2 i čest. zem. …, vrtal, oranica, površine 353 m2, sve k.o. S., označeno likom, bojom i slovima na skici izmjere te nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke I. M. ing. geod. od dana 7. lipnja 2016., pomorsko dobro, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem donesene presude izvrši polaganje te presude radi upisa predmetnih nekretnina kao pomorskog dobra u polog isprava za katastarsku općinu S., sve u roku od 15 dana, te u dijelu pod točkom 2. izreke.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i pobijana presuda u dijelu pod točkom 1. izreke kojim je naloženo tuženiku priznati i trpjeti tužiteljica temeljem donesene presude uknjiži pravo vlasništva na čest. zgr. …, čest. zgr. … i čest. zem. … k.o. S., kao pomorsko dobro u zemljišnu knjigu za k.o. S., tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

"1. Utvrđuje se da su čest. zgr. …, kuća, selo površine 40 m2, čest. zgr. …, kuća, selo površine 92m2 i čest. zem. …, vrtal, oranica površine 353 m2, sve u k.o. S. pomorsko dobro sve za cijelo, a što je označeno likom, bojom i slovima na skici izmjere te nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke I. M. ing. geod. od dana 7. lipnja 2016., a koja skica te nalaz i mišljenje su sastavni dio ove presude na način da je čest. zgr. … k.o. S. površine 40 m2 označena likom, zelenom bojom i slovima E,F,G,H,E, čest. zgr. … k.o. S. površine 92 m2 označena likom, narandžanstom bojom i slovima A,B,C,D,A i čest. zem. … k.o. S. površine 353 m2 označena likom, žutom bojom i slovima F,K,L,M,G,F, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude uknjiži predmetne nekretnine kao pomorsko dobro u zemljišnu knjigu za k.o. S., odnosno u polog isprava za tu katastarsku općinu, sve u roku od 15 dana.

 

2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kuna u roku od 15 dana."

 

Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/13 – pročišćeni tekst i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice radi  utvrđenje da čest. zgr. …, čest. zgr. … i čest. zem. … k.o. S., označeno likom, bojom i slovima na skici izmjere te nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke I. M. ing. geod. od dana 7. lipnja 2016., predstavljaju pomorsko dobro, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem donesene presude uknjiži predmetnu nekretninu kao pomorsko dobro u zemljišnu knjigu za k.o. S., a sukladno odredbi članka 3. stavak 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04 i 141/06 – dalje: ZPDML).

 

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je utvrdio da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju svjetionik namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi za orijentaciju pomorskoj navigaciji te time i dio kopna koji po svojoj namjeni u općoj upotrebi i time udovoljava zakonskoj definiciji pomorskog dobra kako je to propisano odredbom članka 3. stavak 3. ZPDML-a.

 

Naime, odredbom članka 3. stavak 2. ZPDML-a propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s time dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje pri čemu stavak 3. istog članka izrijekom navodi da se dijelom kopna u smislu stavka 2. smatra morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeke koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva.

 

Obzirom na ovakvo određenje pomorskog dobra razvidno je da je ex lege pomorsko dobro određeno prvenstveno kao morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, ali i dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen kao takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.

 

Odredbom članka 3. stavak 1. ZPDML-a, a u skladu s odredbom članka 52. Ustava Republike Hrvatske, propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, i ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom.

 

Opća dobra su stvari izvan prometa, ali to ne znači da vlast i brigu o njima nitko ne vrši pa je tako u članku 3. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) određeno da o općim dobrima vodi brigu, njime upravlja i za to odgovara Republike Hrvatska, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

 

Iz odredbe pak članka 10. ZPDML-a jasno je razvidno da je Republika Hrvatska pravna osoba koja skrbi o pomorskom dobru kao općem, a što proizlazi iz odredbe članka 3. stavak 1. ZPDML-a gdje se navodi da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu.

 

Time je, suprotno navodima žalbe, Republika Hrvatska aktivno legitimirana na podnošenje tužbe radi utvrđenja spornog pomorskog dobra kao pravna osoba zastupana po nadležnom državnom odvjetništvu sukladno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj 51/01).

 

S druge strane iz spisa predmeta proizlazi da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju svjetionik, odnosno funkcionalnu cjelinu, jedinstveni kompleks objekta i zemljišta u funkciji obavljanja svjetioničarske djelatnosti, koji je dio kopna po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i time udovoljava zakonskoj definiciji pomorskog dobra koja je propisana u odredbi članka 3. stavak 3. ZPDML-a.

 

Naime, osnovna karakteristika općih dobara jest da se radi o stvarima koje nisu sposobne biti objektom nečijih stvarnih prava, a prije svega prava vlasništva. ZV-a poznaje dva kriterija za određivanje neke stvari općim dobrom pri čemu prvi proizlazi iz njihovih prirodnih osobina koje su takve da dovode do stavljanja same stvari izvan pravnog prometa, a drugi kriterij određuje se kao izuzetak od sposobnosti biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava jer zakonska odredba priječi takovu sposobnost.

 

Ustav Republike Hrvatske određuje da su more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu.

 

Dakle, ustavnopravna kategorija dobra od općeg interesa obuhvaća skup različitih dobara među kojima i dobra općoj upotrebi, jer opći interes po svom karakteru predstavlja nešto sasvim drugo nego što je opća upotreba, a prije svega označava posebnu zainteresiranost države i zajednice za ta dobra (za njihovo uređenje, korištenje, zaštitu, nadzor i održavanje i slično) zbog njihove opće društvene važnosti. Da je tomu tako proizlazi iz odredbe članka 3. Uredbe o osnivanju poduzeća P. S. ("Narodne novine" broj 3/92) prema kojoj se sredstva za osnivanje i početak rada poduzeća osiguravaju iz sredstava Ustanove za održavanje pomorskih plovnih puteva, koja pripadaju plovnim putevima u obalnom moru Republike Hrvatske, a koja su postala vlasništvo Republike Hrvatske temeljem Uredbe o preuzimanju sredstava bivše SFRJ u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 68/91) i u primjeni koje je predmetni svjetionik kao sredstvo za osnivanje i početak rada prenesen u poduzeće P. s.p.o., kao pravnog prednika tuženika.

 

U tom kontekstu je i promatrati bilancu tuženika na dan 31. prosinca 1996. iz koje proizlazi da su građevinski objekti – pomorski svjetionici navedeni kao osnovno sredstvo P. prema popisu građevinskih subjekata društva P. d.o.o. S..

 

Naime, sukladno članku 4. stavak 1. i 2. Zakona o P. S. ("Narodne novine" broj 73/97) temeljni ulog s kojim Republika Hrvatska sudjeluje u temeljnom kapitalu društva jest bilančin iznos pozicije "A kapital i rezerve", izražen u kunama, koji je iskazan u bilanci poduzeća P. p.o. S. na dan 31. prosinca 1996., a temeljni kapital društva ulazi i vrijednost svih udjela i dionica, odnosno ulaganje u osnivanje pravnih osoba koje je do 31. prosinca 1996. ostvarilo poduzeće P. p.o. S., odnosno njegov pravni prednik, Ustanova za održavanje pomorskih plovnih puteva.

 

Slijedom izloženog proizlazi da u temeljni kapital tuženika nisu unesene nekretnine iz popisa građevinskih objekata pa ne stoji tuženikova tvrdnja da bi raspolaganjem predmetnom nekretninom došlo do nezakonitog smanjenja njegovog temeljnog kapitala.

 

Osim toga na pomorskom dobru nije se moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 17/94, 74/94 i 43/96), tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima ("Narodne novine" broj 19/74, 39/75, 17/77 i 18/81) ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287.

 

Suprotno navodima žalbe, u smislu odredbe članka 136. Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (zemljišnoknjižni poslovnik – "Narodne novine" broj 81/97, 109/02, 123/02, 153/02, 14/05 i 60/10) polaganje isprava jest postupak u kojem se u zbirku položenih isprava polažu sve isprave koje po ZZK mogu biti temelj za provedbu zemljišnoknjižnih upisa, a odnose se, između ostalog, na zemljišta koja nisu upisana ni u jednoj zemljišnoj knjizi, kao što je konkretni slučaj.

 

Stoga je tužiteljica Republika Hrvatska kao stranka, u smislu odredbe članka 136. Poslovnika, a temeljem odredbe članka 17. stavak 3. ZZK prema kojoj se u glavnu knjigu upisuje opće dobro ako to zatraži osoba koja na to ima pravni interes, ovlaštena na temelju presude izvršiti polaganje te presude radi upisa predmetne nekretnine kao pomorskog dobra u polog isprava za katastarsku općinu S. koja kao takva ne postoji u zemljišnoj knjizi pa je tužbeni zahtjev koji se ne odnosi na uknjižbu predmetne nekretnine valjalo odbiti kao neosnovan, a prihvatiti u odnosu na polog isprava, radi čega je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a djelomično valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu, a temeljem odredbe članka 373. točka 3. istog Zakona djelomično preinačiti pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci.

 

Iako je pobijana presuda preinačena, valjalo je temeljem odredbe članka 154. stavak 3. ZPP-a pobijanu odluku o troškovima postupka potvrditi, obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

 

U Splitu 19. listopada 2017.