Broj: Gž-2418/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, Ivice Botice (suca izvjestitelja) i Nediljke Radić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene K. M., rođ. L. iz G., OIB: …, (dalje: tužiteljica) zastupane po punomoćniku mr. A. Š., odvjetniku u V. G., protiv 1. tužene-protutužiteljice J. L. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. G., odvjetnici u Z. i 2. tuženika-protutužitelja G. L. iz N. M., OIB: …, (tuženi-protutužitelji 1. i 2. dalje u tekstu 1. i 2. tuženik) zastupanog po punomoćnici M. Đ., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice, tužene 1. i 2. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3937/17 od 10. srpnja 2017., na sjednici vijeća održanoj dana 14. prosinca 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3937/17 od 10. srpnja 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u kojem tužitelji zahtijevaju isplatu iznosa od 89.089,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade radi korištenja njihove nekretnine kao i daljnji iznos od 279.210,20 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od 1.157,00 kuna počevši od 1. srpnja 1994. pa do 1. srpnja 2014. Pored toga istom presudom odbijen je u cijelosti kao neosnovan i protutužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, (glavni i podredni), kojim tuženici zahtijevaju i od 180.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom odnosno 348.760,00 kuna na ime isplate iznosa radi održavanja nekretnine koja je predmet ovog postupka.

 

Protiv presude žalbe ulažu tužiteljica te tuženici pobijajući istu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

 

U svom odgovoru na žalbu tuženi 1. i 2. predlažu da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana.

 

Tužiteljica nije odgovorila na žalbe tuženih.

 

Žalbe tužiteljice te tuženih 1. i 2. su osnovane.

 

Predmet prvostupanjskog postupka je zahtjev za isplatom iznosa naknade radi korištenja tuđe nekretnine u razdoblju od 1994. pa do 2014. odnosno za isplatom iznosa radi ulaganja u nekretninu odnosno radi održavanja nekretnine.

 

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio u cijelosti postavljeni tužbeni, kao i protutužbeni (glavni i podredni) zahtjev nakon što je u postupku utvrđeno:

 

- da su u zemljišnim knjigama za z.u. 15116 k.o. G. Z. na nekretnini označenoj kao čest. zem. 5676/502 u naravi obiteljska stambena zgrada u Z., na adresi … s dvorištem, ukupne površine 181 m2 upisani kao vlasnici:

- etaža I. za 56/180 dijela što u naravi je povezano sa suvlasničkim dijelom 2 i pol sobni stan u prizemlju površine 55,49 m2 u nacrtu označen kao poseban dio "A" s pripatkom ovom stanu u podrumu spremište 1 ispod stubišta, površine 3,78 m2 u planu posebnih dijelova označeno crveno na ime Ž. L., …, G. 1/1 (prednik tužiteljice),

- etaža II. 75/180 dijela, u naravi 1 i pol sobni stan na katu, površine 57,99 m2 u nacrtu označen kao posebni dio B s pripadcima u podrumu spremište 2, površine 9,64 m2 te na dvorištu garaža, površine 13,05 m2 u planu posebnih dijelova označen plavo, u podrumu uz sukorištenje jednog dijela hodnika površine 680 m2, u planu posebnih dijelova označen narančasto, upisan kao vlasništvo J. L., …, Z., 1/1 (tužena 1.),

- etaža III. 49/180 dijela u naravi 1 i pol sobni stan u potkrovlju, površine 40, 47 m2 u nacrtu označen kao poseban dio C s pripadcima; u podrumu spremište 3 površine 5,83 m2, spremište 4 površine 5, 06 m2 i na tavanu tavanski prostor 17,01 m2 u planu posebnih dijelova označen zeleno te u podrumu uz sukorištenje jednog dijela hodnika ukupne površine 683 m2, koji dio je upisan na ime G. L., … Z. 1/1 (tuženik 2.),

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5518/91 od 2. travnja 1993. odbijen tužitelj M. L.(prednik tuženika) u predmetu protiv tuženika Ž. L., (prednik tužiteljice) sa zahtjevom za utvrđenje da je on suvlasnik za 7/18 dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka,

 

- da su ranije u zemljišnim knjigama prednik tužiteljice Ž. L. bio upisan kao suvlasnik za 1/3 dijela, a prednik tuženih 1. i 2. za 2/3 dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka,

 

- da u predmetu poslovni broj Ovr-495/03 je određena ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2025/92 od 16. prosinca 2003. temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi od 23. veljače 2004. radi fizičke diobe nekretnine koja je predmet ovog postupka,

 

- da je u ovršnom predmetu radi fizičke diobe ovrhovoditelj Ž. L. (prednik tužiteljice) a ovršenik M. L. (prednik tuženika) a kasnije su u postupku sudjelovali tuženici 1. i 2. kao slijednici ovršenika,

 

- da je suvlasnička zajednica razvrgnuta u ovršnom postupku rješenjem Ovr-495/03-74 od 17. rujna 2008. na način da je ovrhovoditelju Ž. L. (prednik tužiteljice) pripao dio od 56/180 dijela povezan s vlasništvom 2 i pol stana u prizemlju površine 55, 49 m2, označen slovom A s pripatkom na stanu u podrumu spremište broj 1. ispod stubišta površine 3,78 m2, označen crveno,

 

- da je ovršenici J. L. (tužena 1.) diobom pripalo 75/180 dijela nekretnine s suvlasništvom 1 i pol sobnog stana na katu, površine 57,99 m2 označen slovom B s pripadcima u podrumu, spremište 2 površine 9,64 m2, dvorišna garaža 1305 u planu označen u plavo, te uz sukorištenje hodnika površine 6,83 m2 u podrumu označeno narančasto,

 

- da je tuženiku 2. G. L. pripao do od 49/180 dijela nekretnine u naravi 1 i pol sobni stan u potkrovlju površine 40,47 m2, označen C s pripatkom spremište broj 3, u podrumu površine 5,83 m2, spremište broj 4 površine 5,06 m2, tavanski prostor površine 13,01 m2 označeno C, te sukorištenje hodnika u podrumu površine 6,83 m2,

 

- da je Ž. L. naložena isplata temeljem rješenja o ovrsi u iznosu od 50.771,18 kuna a nema razlike u vrijednosti posebnih i idealnih dijelova,

 

- da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 6. listopada 2008. dok je rješenjem od  18. veljače 2010. utvrđeno da je ovrha dovršena,

 

- da je prednik tuženih 1. i 2. M. L. od pokojnog brata V. naslijedio 1/3 dijela kuće, tako da je isti tada postao suvlasnikom dijela od 2/3,

 

- da u postupku nije dokazano da bi raniji tuženik sprječavao ranijeg tužitelja u pristupu nekretnini koja je predmet ovog postupka,

 

-da su tuženi 1. i 2. pošteni posjednici nekretnine zbog čega nisu u obvezi isplatiti naknadu radi korištenja suvlasničkog dijela tužitelja,

 

- da prednik tužiteljice Ž. L. od 1964. nije živio u kući, kao da i istu nije koristio,

 

- da prednik tužiteljice nije ulagao u održavanje nekretnine,

 

- da su sve nužne popravke i poboljšanja na nekretnini vršio prednik tuženih, a kasnije i tuženik jer su živjeli u nekretnini i istu su cijelu koristili,

 

- da isplata iznosa zaštićenom najmoprimcu nije bila nužna radi održanja nekretnine.

 

Takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda su žalbenim navodima, barem za sada, dovedena u sumnju.

 

Nadalje, obzirom da se na stjecanje, promjenu, pravne učinke i prestanak stvarnih prava prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (članak 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZV), tako da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je primijenio odredbe zakona koji je u vrijeme nastanka pravnih odnosa bio na snazi, a to je Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 79/92, dalje: ZOVO).

 

U konkretnom slučaju, prednici današnjih parničnih stranka su bili braća koji su između sebe vodili čitav niz parničnih postupaka iz kojih proizlazi složenost njihovog odnosa, a ovaj postupak je samo nastavak ranije započetih postupaka koji su preneseni na njihove nasljednike. Ono što je ključno za razrješenje ovog spora je utvrditi pravni položaj tuženika, kao suvlasnika, u pogledu korištenja cijele nekretnine koja je predmet ovog postupka (pošteni ili nepošteni posjednici).

 

U pogledu žalbe tužiteljice;

 

Kod postavljenog tužbenog zahtjeva radi naknade štete, odnosno naknade zbog korištenja tuđe nekretnine dilema je pitanje primijene odredbe članka 38. i 39. ZOVO-a, odnosno članka 219. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 112/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) koji regulira odredbe o stjecanju bez osnove. Dilema je razriješena na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenog 2013. na kojoj je izraženo pravo shvaćanje ako je stvar u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, tada valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZV-a (odnosno članka 38. i 39. ZOVO-a u ovom slučaju), prema kojim odredbama je nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Pri utvrđivanju (ne)poštenja posjeda tuženih 1. i 2. valja primijeniti odredbu članka 79. stavak 2. ZOVO-a koji je propisivao da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Dakle, pošteni (savjesni) posjednik prema ZOVO-u mora smatrati da je stvar koju posjeduje njegovo vlasništvo.

 

U konkretnom slučaju, stranke su suvlasnici nekretnine koja je predmet postupka, a koje pravo vuku do njihovih prednika Ž. L. (suvlasnika 1/3 dijela) i M. L. (suvlasnika 2/3 dijela), koji su svoj suvlasnička prava stekli nasljeđivanjem. Među strankama je vođen parnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina pod poslovnim brojem P-2035/92 u kojem je donesena presuda na temelju priznanja od 16. prosinca 2002. temeljem koje je vođen ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-435/03, radi fizičke diobe nekretnina u kojem je rješenje postalo pravomoćno 6. listopada 2008. a ovrha dovršena rješenjem od 18. veljače 2010., od kada su stranke u posjednu svaka svog dijela nekretnine.

 

Sasvim jasno je da poštenje posjeda uvijek prestaje zaprimanjem vindikacijske ili negatorne tužbe, dok je nesporno tuženik još 1992. zaprimio tužbu radi razvrgnuća čijim zaprimanjem je nedvojbeno mogao znati da stvar koju je posjedovao (1/3 suvlasničkog dijela ranijeg tužitelja) nije njegova. Obzirom u pogledu ocjene poštenja posjeda tuženika u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je suprotno sadržaju dokaza izvedenih u postupku zauzeo proturječan stav o bitnim činjenicama kada je smatrao da su tuženi 1. i 2. pošteni posjednici nekretnine. Upravo suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud smatra da tuženi 1. i 2. nisu pošteni posjednici dijela nekretnine u suvlasništvu tužiteljice odnosno njezinog prednika, barem od momenta zaprimanja tužbe u predmetu P-2035/92 od kada su isti mogli znati da nekretnina, u tom dijelu, nije njihova.

 

U pogledu donošenja odluke o žalbama tuženika 1. i. 2.;

 

Kod donošenja odluke o postavljenom protužbenom zahtjevu (glavnom i podrednom) prvostupanjski sud je trebao voditi računa o primjeni odredbe članka 39. stavak 4. ZOVO-a, prema kojem nesavjesni posjednik može tražiti naknadu nužnih troškova koje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega. Dok stavak 5. istog članka propisuje da nesavjesni posjednik ima pravo na naknadu koristi i troškova samo ako su koristili u osobno vlasništvo.

 

Naime, kraj okolnosti da prvostupanjski sud utvrđuje status posjeda tuženika, a istovremeno status posjeda tuženika 1. i 2. na način da iste smatra poštenim posjednicima, a istovremeno odbija protutužbeni zahtjev navodeći da se radi "…nužnim popravcima i poboljšicama te nekretnine…." tada se odluka u ovom dijelu pokazuje kontradiktornom jer bi čak i nepošteni posjednik imao pravo na naknadu nužnih, pa i korisnih troškova ako su koristili osobno vlasniku.

 

Prilikom donošenja pobijane odluke prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredbi članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je prilikom donošenja odluke nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, odnosno jer su ti razlozi nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozi presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku ili samih tih isprava ili zapisnika.

 

Zbog navedenog ovaj sud je pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuo prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratio prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

 

U novoj glavnoj raspravi prvostupanjski sud će izvesti sve dokaze potrebne radi donošenja odluke u postavljenom tužbenom i protutužbenim zahtjevima kako bi se donijela odluka o visini naknade štete ili ostvarene koristi zbog korištenja tuđe nekretnine, vodeći računa o utvrđenju (ne)poštenja posjeda tuženika u odnosu na suvlasnički dio tužitelja, vrijeme predaje stvari suposjedniku, cijenama utvrđenim u postupku te vrijednosti i koristi koje su tuženi imali od stvari. Nadalje, prvostupanjski sud će prilikom donošenja odluke o postavljenim protutužbenim zahtjevima voditi računa o ocijeni, nužnim i korisnim troškovima koje su tuženi 1. i 2. imali za vrijeme korištenja nekretnine, te ovisno o stupanju u posjed nekretnine od strane tužiteljice donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom postupku, provodeći novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.

 

U Splitu 14. prosinca 2017.