Broj: Gž-233/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja Z. D. O.:  09004780588, Z. V. O.: 49779519890, Ž. B. N. O.: 87414679948, S. J. O.: 20840172687, K. A. O.: 69639949597, Š. M. O.: 39201334867, B. A. O.: 69250374102 , Š. J. O.: 85313428555, D. G. O.: 61400776837, D. N. O.: 34737069005, Č. M. O.: 65117248347, Č. A. O.: 14766486533, B. S. O.: 01830013105, B. M. O.: 60168731394, B. T. O.: 66976585596, B. M. V. O.: 04071212684, Š. S. O.: 27317728227, A. P. O.: 96298287676, A. M. O.: 10681042353, P. K. O.: 69298306358, J. M. O.: 46606240487, J. N. O.: 67626966880, J. R. O.: 49926016396, M. R. O.: 91397213951, svi iz Z. … Š. M. O.: 48926219294, Ž. P. O.: 83335590700, I. A. O.: 32598471254, M. A. O.: 58726644777, M. A. O.: 77688290125, M. R. O.: 08597109558, Š. A. O.: 75073907085, Š. N. O.: 94746179149,  B. B. O.: 23489627830, K. D. O.: 08566472660, P. K. O.: 27929925605, R. P. O.:  38535756503, R. D. O.: 33335042877, Ž. M. O.: 36201152472, B. V. O.: 32415998744, M. M. O.: 76198074378, R. A. O.: 36250069955, R. T. O.: 81237415045, M. Z. O.: 83122543304, P. – V. T. OIB: 25306515749, A. K. O.: 30650288590, A. I. O.: 84995868100, J. A. O.: 88296384994, D. V. O.: 96852076388, D. V. O.: 79299478701, svi iz Z. M. K., Z. A. O.: 71207468114, J. M. O.: 18746882428, P. M. O.: 97343131952, P. V. O.: 73063790195, V. P. O.: 77724355841, V. A. O.: 32352669858, G. S. O.: 82016258637, M. M. O.: 79878626694, M. S. O.: 16657627100, L. B. O.: 98679728604, B. K. O.: 48704284114, F. K. O.: 87044369888, G. V. O.: 59255637116, V. I. O.: 75301870476, L. M. O.: 24857435140, L. S. O.: 35105848514, M. J. V. O.: 51518314167, M. Z. O.: 83466361051, M. V. O.: 32692508353 M. M. O.: 11366798032, N. L. O.: 37964716411, G. Z. O.: 42440012081, G. D. O.: 69111888627, M. B. O.: 28227763501, N. F. Z. O.: 59618330195, L. d.o.o.  OIB: 59256697190, svi iz Z. - M. K. 3C, P. D. O.: 75614898268, T. T. O.: 12415367530, G. S. O.: 19366504173, V. I. O.: 78474330809, B. M. O.: 88437996545, K. B. O.: 86775952811, M. V. O.: 61399372112, M. I. O.: 08486543337, V. J. O.: 95704374623, Š. Ž. O.: 39715599716, Z. V. O.: 26266163815, P. K. O.: 51999908151, U. T. O.: 38045756169, M. V. O.: 13491710862, V. S. O.: 72889519708, V. A. O.: 20377834887, F. A. O.: 31800730494, M. Z. O.: 81308834656, A. P. O.: 28155877628, D. F. O.: 20101739158, B. D. O.: 14949510612,  K. T. O.: 23761563320, K. J. O.: 59208106632, K. R. O.: 37525334025, D. H. O.: 33959107173, svi iz Z. – M. K. 5A, K. D. O.: 86124951959,  J. B. O.: 08125287215, J. M. O.: 55723314458, T. O. O.: 15450974846, M. B. O.: 23982293855, D. I. O.: 31344473692, Š. D. O.: 21316945166, B. L. O.: 31672429108, P. B. O.: 99584885868, M. H. O.: 76300383985, C. R. O.: 05740787319, M. S. O.: 60587612383, G. S. O.: 00027342715, G. Đ. O.: 92616222546, K. I. O.: 05124847844, P. I. O.: 82783256504, G. Š. L. O.: 10878676546, F. I. O.: 66805395969, I. M. O.: 37426226138, B. L. O.: 31672429108, F. E. O.: 45987893365, T. I. O.: 63838897301, B. - J. V. O.: 49544589214, P. D. O.: 90895179659, Z. I. vl. obrta S. O.: 81995032685, svi iz Z. – … 5B, R. E. O.: 95870189948, S. V. O.: 85694952375, D. T. O.: 83422654808, L. I. O.: 30411585639, M. D. O.: 30348017559, M. M. O.: 5050520386, L. I. O.: 56052589190, Ž. M. O.: 32942177021, H. N. O.: 81191846430, H. B. O.: 04694428236, J. S. O.: 65786338144, Š. J. O.: 53992646801, G. N. O.: 88825548811 5C, R. S. O.: 60071764980, R. V. O.: 32940698804, M. Đ. O.: 12306159198, P. N. O.: 20142912547, K. K. O.: 18791852497, S. M. O.: 98571971207, K. J. O.: 66698589698, M. F. O.: 88232774342, M. J. O.: 23572639602, svi iz Z., M. K. 5D, S. I. O.: 78065654709, M. D. O.: 00259982510, Ć. J. O.: 55245024888, L. M. O.: 50182024672, G. D. O.: 19776424318, J. S. O.: 75629740460, M. N. O.: 61533134598, C. S. O.: 99858989669, M. E. O.: 85245888123, C. A. O.: 84086103801, svi iz Z. – M. K. 9A, Č. D. O.: 80839950641, K. B. O.: 52068421586, Š. Ć. O.: 37037640936, P. T. O.: 77748783211, L. D. O.: 64827974449,  L. P. O.: 14336849424, G. R. O.: 06207339744, P. I. O.: 32438834462, M. Z. O.: 36853663157, K. V. O.: 13943064212, Ž. Z. O.: 79451968266, Ž. J. O.: 83438133334, svi iz Z. – M. krleže 9B, T. J. O.: 78170560960, D. N. O.: 33886938842,  M. K. N. O.: 53795086976, G. V. O.: 13552902960, B. R. O.: 32148406005, D. B. O.: 79987086747, D. I. O.: 48756348472 , Z. Ž. O.: 66701639370, D. B. O.: 95957526456, D. N. O.: 37604485450, Š. Z. T. O.: 51141688017, F. D. O.: 52690208443, K. J. O.: 26582232368, svi iz Z. - M. K. 9C, F. J. O.: 09618836358, K. M. O.: 59426420652, L. E. O.: 53069727287, Ć. Z. O.: 06414886780, P. T. O.: 88840237896, P. I. O.: 37885134067, S. M. O.: 67263421355, S. Ž. O.: 33371434407, Š. N. O.: 61021174211, Š. T. O.: 75229284671, svi iz Z. – M. K. 9D, R. Ž. O.: 69694993836 , K. A. O.: 57075382147, B. T. O.: 65822867623, Ć. M. O.: 76565547890 , B. J. O.: 30047143935, S. A. O.: 88804461082, K. N. O.: 03450322253, G. I. O.: 50997858979,  K. R. O.: 87558773725, svi iz Z. – M. K. 11A, J. I. O.: 52194293592, Š. V. O.: 61144193049, G. L. O.: 04082542325, D. N. O.: 06835681857, S. P. O.: 60061118616, N. P. O.: 34859786118, M. J. O.: 42044305016, M. A. O.: 32924787383 , svi iz Z. - M. K. 11B, J. J. O.: 00499991324, J.-G. B. O.: 86169248123, G. M. O.: 30490147521, Š. H. O.: 88470921396, T. T. O.: 96250777333, S. B. O.: 94600224225, T. O. O.: 16460089754, G. I. O.: 09668277409, svi iz Z. – M. K. 11C, B. D. O.: 28921949650, H. I. O.: 26672608426, Š. M. O.: 01531816404, D. F. O.: 23856519819, B. B. O.: 79215136003, L. V. O.: 48016300550, M. G. O.: 51835687246, B. B. O.: 94690026952, svi iz Z. – M. K. 11D, B. L. O.: 06612084172, K. L. O.: 59878892243, Š. M. O.: 11727248931, B. I. O.: 59745437882, B. M. O.: 55080505747, M. P. O.: 63614341466, F. V. O.: 31128267086, Z. Ž. O.: 10807072718, svi iz Z. – M. K. 11E, svi zastupani po tročlanoj upravi (punomoćnicima ) B. B. – M. K. 3B, M. V. – M. K. 3C i V. M. – M. K. 5A, a ovi po punomoćnici H. Z., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. Š. iz Z., M. K. 5 a, OIB: 95313067154, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2132/14 od 22. listopada 2015., dana 18. prosinca 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-865/15 od 18. prosinca 2015. tako da se sudi:

 

              I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. Z. poslovni broj Ovrv-672/15 od 28. travnja 2015. godine kojim je naloženo ovršeniku T. Š. da u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovog rješenja ovrhovoditeljima namiri novčanu tražbinu u iznosu od 14.112,00 kn zajedno s zateznom zakonskom kamatom po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskotne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koje teku

 

- na iznos od 672,00 kn      od 12. srpnja         2013. godine               do isplate

- na iznos od 672,00 kn      od 21. kolovoza     2013. godine               do isplate

- na iznos od 672,00 kn      od 21. rujna           2013. godine              do isplate

- na iznos od 672,00 kn      od 21. listopada     2013. godine              do isplate

- na iznos od 672,00 kn      od 21. studenog     2013. godine              do isplate

- na iznos od 672,00 kn      od 21. prosinca      2013. godine              do isplate

- na iznos od 672,00 kn      od 21. siječnja       2014. godine              do isplate

- na iznos od 672,00 kn      od 21. veljače        2014. godine              do isplate

- na iznos od 672,00 kn      od 21. ožujka         2014. godine              do isplate

- na iznos od 672,00 kn      od 21. travnja         2014. godine              do isplate

- na iznos od 672,00 kn      od 21. svibnja        2014. godine              do isplate

-  na iznos od 672,00 kn     od 21. lipnja           2014. godine              do isplate

-  na iznos od 672,00 kn     od 21. srpnja          2014. godine              do isplate

-  na iznos od 672,00 kn     od 21. kolovoza     2014. godine              do isplate

-  na iznos od 672,00 kn      od 21. rujna          2014. godine              do isplate

-  na iznos od 672,00 kn      od 21. listopada    2014. godine              do isplate

-  na iznos od 672,00 kn     od 21. studenog     2014. godine              do isplate

-  na iznos od 672,00 kn     od 21. prosinca      2014. godine              do isplate

- na iznos od 672,00 kn      od 21. siječnja       2015. godine              do isplate

- na iznos od 672,00 kn      od 21. veljače       2015. godine               do isplate

- na iznos od 672,00 kn      od 21. ožujka        2015. godine               do isplate

 

te im naknadi troškove ovog ovršnog postupka sa zateznom zakonskom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

              II. Nalaže se tuženiku T. Š. da tužiteljima nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.250,00 kuna u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

            

              Presudom prvostupanjskog suda, suđeno je:

              „I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. Z. poslovni broj Ovrv-672/15 od 28. travnja 2015. godine te je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan.

              II. Odbija se zahtjev za naknadom parničnog troška tužitelja kao neosnovan.“

             

              Protiv označene presude žalbu su izjavili tužitelji iz svih žalbenih razloga navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je izreka pobijane presude kontradiktorna obrazloženju, a obrazloženje proturječno samo sebi i sadržaju spisa, a u obrazloženju nema razloga o odlučnim činjenicama pa se presuda ne može valjano ispitati. Žalitelji ukazuju da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio činjenicu da je ugovor o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja već 7 godina na snazi i preko 95% suvlasnika uredno prima toplinsku energiju i plaća račune, pa se time stvara presumpcija valjanosti istoga, a što prvostupanjski sud ne cijeni. Žalitelji ukazuju da je ugovor o centralnom grijanju zaključen sukladno čl. 377. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa se ne radi o međuvlasničkom ugovoru, kako to pogrešno tumači tuženik. Žalitelji ističu da je tročlana uprava, koja upravlja sustavom centralnog grijanja, izabrana u skladu odredbama ugovora o centralnom grijanju, od suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od 50%, pa je stoga osporavanje aktivna legitimacija tužitelja neutemeljeno. Žalitelji ukazuju da tuženik nije nikada dokazao da je odspojio radijatore iz sustava, a niti da je isporuka grijanja u njegovom stanu nije bila na razini iako je teret dokaza u tom dijelu bio na njemu. Žalitelji ističu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posebice kada je zaključio da iz te odredbe proizlazi kako odluka o odabiru predstavnika stanara mora biti u pismenom obliku, a time ispušta iz vida da ovi ugovori egzistiraju više od 7 godina te stav Županijskog suda u Zadru da u slučaju kada je ugovor na snazi dulji vremenski period te kada više od 95% suvlasnika plaća centralno grijanje, da tada vrijedi presumpcija valjanosti ugovora. Žalitelji ukazuju da je i odluka o troškovima postupka, posljedično pogrešnoj odluci o tužbenom zahtjevu, također pogrešna. Žalitelji predlažu da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

              U odgovoru na žalbu tuženik ističe da je čudna kvalifikacija da činjenica što je Ugovor na snazi više od 7 godina stvara presumpciju valjanosti, te ukazuje da je Županijski sud u Zadru u pet slučajeva odlučilo da takav ugovor nije valjana pravna osnova. Tuženik ističe da su žalbene tvrdnje paušalne i ničim argumentirane, te osporava tvrdnju da je svaki suvlasnik dao potpis za sklapanje ugovora s upraviteljem zgrade, niti je UNIK upravitelj zgrade Maraska park 2, jer je to Tanker stan d.o.o., a suvlasnici nisu nikada ovlastili predstavnike tročlanu upravu, da obavlja bilo kakve poslove u vezi sa centralnim grijanjem, tužitelji nisu priložili potpis suvlasnika sa suvlasničkim dijelovima prema čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je njihova žalba neosnovana i treba je odbiti.

             

              Žalba je osnovana.

 

Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuju tužitelji, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se ista može ispitati.

 

Nije prvostupanjski sud počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

 

              Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

 

              - da je Javna bilježnica A. K. Z., temeljem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja, sada tužitelja, donijela pod poslovnim brojem Ovrv-672/15, dana 28. travnja 2015., rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga radi prisilne isplate duga u iznosu od 14.112,00 kuna, po osnovi duga usluga centralnog grijanja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te isplatu troškova ovršnog postupka, a koje rješenje o ovrsi je, povodom prigovora ovršenika, sada odgovora na tužbu tuženika T. Š., rješenjem prvostupanjskog suda broj: Povrv-865/15 od 11. svibnja 2015. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga;

 

              - da je predmet spora neplaćeni iznosi od ukupno 14.112,00 kune na ime zajedničkog sustava centralnog grijanja za razdoblje od srpnja 2013. do ožujka 2015., koje tuženik T. Š. nije platio, iako je koristio usluge centralnog grijanja u svome stanu na adresi u Z., M. K. 5 A, u naselju Maraska park 2, a koja obveza se temelji na Međuvlasničkom ugovoru sklopljenom između predstavnika suvlasnika zgrade 13. listopada 2008. (dalje Međuvlasnički ugovor), potom na Ugovoru o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja naselja od 13. listopada 2008. (dalje Ugovor o centralnom grijanju), te na Aneksima navedenog Ugovora;

 

              - da je tuženik T. Š. nesporno jedan od suvlasnika stambene zgrade u naselju Maraska park, odnosno vlasnik posebnog dijela te stambene zgrade, no ističe prigovor promašene aktivne legitimacije te je osporavao pravnu valjanost bilo kakvog ugovora sklopljenog od strane tročlane uprave u sastavu B. B., V. M. i M. V., koja da je izabrana od predstavnika suvlasnika zgrade Maraska park naselja 2;

 

              - da iz sadržaja Međuvlasničkog ugovora proizlazi da su isti sklopile osobe naznačene kao predstavnici suvlasnika stambene zgrade imena Maraska-park 2, koja se nalazi na adresi M. K…. 3A, 3B, 3C, 5A, 5B, 5C, 5D, 9A, 9B, 9C, 9D, 11A, 11B, 11C, 11D i 11E;

 

              - da iz čl. čl. 1. Međuvlasničkog ugovora proizlazi kako su suvlasnici navedene stambene zgrade već sklopili, i to temeljem čl. 375 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje ZV) šesnaest Međuvlasničkih ugovora, pa da su ovim Međuvlasničkim ugovorom odlučili riješiti određene probleme koji su od interesa za zgradu kao cjelinu, i to investicijsko održavanje centralnog grijanja i vanjsko uređenje zgrade i okoliša;

 

              - da je čl. 8. Međuvlasničkog ugovora propisano da se taj Ugovor smatra sklopljenim u ime svih suvlasnika zgrade kad ga potpiše većina predstavnika suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a da Ugovor obvezuje sve suvlasnike zgrade Maraska-park 2;

 

              - da iz Ugovora o centralnom grijanju proizlazi da se isti sklapa pozivom na odredbu iz čl. 377. ZV-a, te da su isti sklopili suvlasnici naselja Maraska-park 2, ulica M. K…. 3, 5, 9 i 11 u Z. po svojim ovlaštenim predstavnicima, a čl. 4. istog Ugovora je određeno da sustavom centralnog grijanja upravlja tročlana Uprava, izabrana danom potpisa toga ugovora za razdoblje od dvije godine, i to M. V., B. B. i V. M. koji su odredbom iz čl. 5 toga Ugovora ovlašteni, između ostalog, utužiti dužnike-korisnike nakon dvije neplaćene rate uz prethodnu pismenu opomenu;

 

              - da je prvim Aneksom Ugovora produljeno razdoblje sa dvije na četiri godine tročlanoj Upravi da upravlja sustavom centralnog grijanja, dok je Aneksom 2 od 14. listopada 2012. produljeno za daljnje četiri godine;

 

              - da svjedokinja M. V. u bitnome iskazuje kako su se 2008. godine svi predstavnici ulaza i to Maraska park 2 našli na sastanku, kada da su potpisali Međuvlasnički ugovor, a na temelju kojeg je zaključen Ugovor o centralnom grijanju, te izabrali tročlanu upravu u sastavu B. B., V. M. i ona, navodi da je prethodni predstavnik ulaza 3 A, B i C bio B. B., no međutim, da su predstavnici ulaza 3C, na održanom sastanku većinom glasova izabrali nju kao predstavnicu stanara ulaza, nakon čega je ona, kao nova predstavnica stanara ulaza 3 C, otišla u SG Tanker d.o.o. gdje je potpisala dokument kojim se briše iz evidencije prethodni predstavnik, a ona se evidentira kao novi predstavnik, pa je temeljem toga imala ovlasti, kao ovlašteni predstavnik stanara u ulazu M. K. 3 C, potpisati Međuvlasnički ugovor kao i Ugovor o upravljanju centralnim grijanjem, o isključenju tuženika iz sustava nije imala saznanja kao ni da bi tuženik isto dopuštenje dobio od strane jednog od tri člana tročlane uprave i to V. M., niti je bilo tko od stanara u to vrijeme dobio suglasnost za isključenje, istih je bilo ali prije njihovog organiziranja kada su takvu suglasnost su dobili obitelj T. i K., a ista suglasnost je dobivena putem suda;

 

              - da svjedok V. M. u bitnom iskazuje da je od 2000-te godine predstavnik stanara svog ulaza u zgradi na adresi M. K. 5 A, a prije njega da je predstavnik ulaza bio V. B., a 2008. godine su ga predstavnici suvlasnika ulaza naselja Maraska park 2, izabrali kao jednog od člana tročlane uprave zajedno sa M. V. i B. B., navodi da je od tuženika u prosincu 2010. godine pisanim putem obaviješten da se isključio iz sustava centralnog grijanja, pa je, kao predstavnik ulaza, otišao u njegov stan, te se uvjerio da je tuženik na cijevi centralnog grijanja postavio izolacijske trake, te da je u više navrata, bez najave tuženiku, provjeravao njegovo isključenje, ističe da mu se, prije isključenja tuženi tužio na lošu kvalitetu centralnog grijanja u što se i on sam uvjerio, jer se, u samoj sezoni grijanja, na njegovim radijatorima u stanu mogla držati ruka, što znači da su bili mlaki, o problemu obavijestio druga dva člana tročlane uprave, od kojih je dobio usmenu suglasnost za isključenje tuženika iz sustava centralnog grijanja, kvar su pokušali sanirati, ali bez uspjeha;

 

              - da svjedok H. Š. u bitnom iskazuje da je predstavnik svoga ulaza, M. K… 11 C od 2008. godine, ne sjeća se da li su o istom sastanku sastavili zapisnik, ali se sjeća da je zbog izabrane funkcije morao odlaziti u SG Tanker te popisivati određenu dokumentaciju i u Vodovod d.o.o., kao predstavnik ulaza, između ostalog obavlja i funkciju koordinatora u sustavu centralnog grijanja, nabavku goriva, organizaciju servisa za kotlovnicu, te korespondira sa knjigovodstvenim servisom i sudjeluje u izradi financijskog godišnjeg izvješća, nitko od strane suvlasnika stanara zgrade mu nikada nije osporavao funkciju predstavnika ulaza, a 1. rujna 2008., zajedno sa preostalih 14 predstavnika ulaza, na održanom sastanku izglasali su tročlanu upravu u sastavu B., V. i M., te njihovi mandati koji su bili četverogodišnji produžavali su se Aneksima, za tuženog mu je poznato i to po pričama V. M., njegovog predstavnika ulaza da se isključio iz sustava centralnog grijanja, iako su 2008. godine u Ugovoru uveli odredbe u kojem samovoljno isključenje iz sustava centralnog grijanja nije dozvoljeno, a privremeno isključenje je moguće uz određene suglasnosti, sjeća se da mu je V. M., kao predstavnik stanara, u ulazu gdje tuženik ima stan, rekao kako ga je tuženik pozvao u svoj stan da se uvjeri da je isključen iz sustava grijanja, što da je isti i učinio i uvidio da se tuženik uistinu isključio, iako predstavnici ulaza nisu ovlašteni davati suglasnost svojim suvlasnicima o isključenju, nema saznanja da su bilo kom predstavniku ulaza osporavali funkciju, ne zna da li postoji Međuvlasnički ugovor upravo za njegov ulaz kojim mi je definirana funkcija predstavnika ulaza, ali zna da je kao predstavnik svojega ulaza zajedno sa predstavnicima svih ulaza supotpisao Međuvlasnički ugovor za naselje Maraska-Park 2 i to 2008. godine, a sve vezano za sustav centralnog grijanja, pa prvostupanjski sud, prihvaćajući iskaz svjedoka V. M., koji je potvrdio da se tuženik T. Š. isključio iz sustava grijanja, a da tužitelji na njegov prigovor u pogledu valjanosti izbora predstavnika stanara ulaza M. K. 3c, nisu dostavili Međuvlasnički ugovor iz kojega bi proizlazilo da je M. V. izabrana predstavnikom stanara tog ulaza, te V. M. za predstavnika stanara M. K… 5A, što dovodi u pitanje njihovo ovlaštenje da potpišu Ugovore od 13. listopada 2008., te dva Aneksa toga Ugovora, a da su suvlasnici zgrada sa adrese M. K…. 3 i 5 već sklopili Međuvlasničke ugovore 1998. godine temeljem odredbe čl. 375 ZV-a, a prema kojim ugovorima su predstavnici suvlasnika B. B. (ulaza 3), a V. B., predstavnik (ulaza 5), te da su upravljanje zgradom povjerili Stambenom gospodarstvu Tanker d.o.o. Zadar, a da je upravo na tužiteljima, sukladno odredbi čl. 219. bio teret dokazivanja te činjenice, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da su ugovori iz 2008. godine i aneksi na iste, doneseni sukladno odredbi čl. 375. ZV, a time niti  da bi njihovo potraživanje u ovoj pravnoj stvari prema tuženiku T. Š. bilo utemeljeno na valjanoj pravnoj osnovi, a niti su tužitelji dokazali aktivnu legitimaciju tročlane uprave da u ovoj pravnoj stvari nastupa kao tužitelj, kao ni da su predstavnici ulaza imali ovlaštenje svojih suvlasnika zgrade na zaključenje na sklapanje gore navedenih Ugovora, pa je prvostupanjski sud, sukladno čl. 451 st. 3. ZPP-a ukinuo predmetni platni u cijelosti, te odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              Dakle, prvostupanjski sud je, držeći da tužitelji nisu na nedvojben način dokazali da su M. V. i V. M. imali ovlaštenje da, kao predstavnici suvlasnika zgrade svojih ulaza, sklope Ugovor o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja naselja od 13. listopada 2008. godine i njegove Anekse, kao i da bi imali ovlaštenje za odabir tročlane uprave koja bi bila nadležna za upravljanje sustavom centralnog grijanja u ime i za račun suvlasnika, a time niti aktivnu legitimaciju tročlane uprave da u predmetnoj pravnoj stvari nastupa kao tužitelj, što bi imalo posljedicu da tužitelji nisu dokazali da bi njihovo potraživanje prema tuženiku T. Š. bilo utemeljeno na valjanoj pravnoj osnovi, odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

Takav zaključak prvostupanjskog suda je, po stavu ovog suda, pogrešan.

 

Naime, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da iz Međuvlasničkog ugovora iz 2008. godine proizlazi da je isti zaključen na temelju čl. 375. ZV, među suvlasnicima zgrade Maraska-Park2, a nakon što su suvlasnici te zgrade već potpisali, temeljem iste odredbe 16 međuvlasničkih ugovora po ulazima zgrade, s time da ovim Međuvlasničkim ugovorom vlasnici stambene zgrade u Z., M. K. 3, 5, 9 i 11, dakle svih ulaza, uređuju uzajamne odnose u vezi investicijskog održavanja centralnog grijanja i vanjskog uređenja zgrade i okoliša.

 

Pravilno također prvostupanjski sud utvrđuje da je ovaj Međuvlasnički ugovor potpisalo trinaest predstavnika stanara ulaza, pa kada je čl. 8. tog Ugovora utvrđeno da se Ugovor smatra sklopljenim  kada ga potpiše većina predstavnika suvlasnika, čiji dijelovi čine više od polovice svih posebnih dijelova, a potpisan je od strane trinaest predstavnika, čiji status predstavnika nije osporavan od 2008. godine pa do donošenja pobijane presude, barem ne u suvlasničkom dijelu koji bi ugrožavao više od 50% suvlasničkih dijelova koje zastupaju potpisani predstavnici, to je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da ovaj Međuvlasnički ugovor nije zaključen sukladno odredbi čl. 375. ZV.

 

Treba reći da je čl. 3. Međuvlasničkog ugovora utvrđeno da se poslovi vezani za usklađenje zajedničkih intresa i predstavljanja prema drugim pravnim osobama povjeravaju upravi predstavnika suvlasnika, a čl. 5. Ugovora se u upravu se imenuju M. V., predsjednica suvlasnika zgrade, B. B., zamjenik predsjednice zgrade, V. M., predstavnik ulaza 5a i J. T., predstavnik suvlasnika.

 

Nije sporno da je tuženik T. Š. vlasnik stana koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi M. K. …5a, dakle u dijelu zgrade u kojoj je predstavnik suvlasnika V. M., a koji je u svom iskazu, kako to valjano utvrđuje prvostupanjski sud, potvrdio da mu se tuženik T. Š. obratio nakon što se odspojio sa sustava centralnog grijanja, pa da je, kao predstavnik suvlasnika i odlazio kod njega u stan tu činjenicu provjeravati. 

 

Iz spisa proizlazi, a što nije sporio niti tuženik T. Š., da ututužene troškove toplinske energija, odnosno centralnog grijanja, nije plaćao jer, kako to tvrdi u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, nije istu niti koristio, jer se sa centralnog grijanja odspojio.

 

U pravu su tužitelji kada u žalbi upiru da iz Ugovora o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja naselja od 13. listopada 2008. i njegovih Aneksa od 1. rujna 2011. i 14. listopada 2012. proizlazi kako su ga suvlasnici zgrade M. K…. 3, 5, 9 i 11, zastupani po svojim ovlaštenim predstavnicima, zaključili temeljem čl. 377. ZVDSP, pa se dakle isti imaju primjenjivati na sve suvlasnike zgrade.

 

Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je navedenim ugovorom određena cijena grijanja i površina zgrade koja će se grijati, da je za razdoblje od 4 godine, koje se od 13. listopada 2012. godine produljuje za daljnje 4 godina, izabrana tročlana uprava u sastavu M. V., B. B. i V. M., koja nabavlja gorivo, kontrolira izvršenje već potpisanih ugovora, isplaćuje račune, rješava pritužbe stanara, zastupa iste pred ostalim suvlasnicima, utužuje dužnike i dr., a također da je čl. 13. Ugovora određeno je kako se isti može raskinuti ako to zahtjeva broj predstavnika koji sačinjavaju preko 50% stambene površine, pa kako je ugovor potpisan od strane 13  predstavnika suvlasnika, dok ih je ukupno 16, ima se smatrati da je potpisan od većine suvlasnika.

 

Treba reći da je čl. 2. Ugovora o centralnom grijanju, između ostalog, propisano da se količina grijanih stanova i poslovnog prostora može mijenjati (umanjivati) samo uz suglasnost svih suvlasnika ili sudskom odlukom, dakle da bez suglasnosti svih suvlasnika zgrade nije moguće niti dopušteno isključivanje pojedinih stanova iz sustava centralnog grijanja.

 

Prema odredbi čl. 44. st. 1. ZV suvlasnici mogu suglasno povjeriti upravljanje stvari određenoj osobi kao upravitelju, koji će djelovati kao njihov punomoćnik, za upravitelja mogu izabrati jednog ili nekolicinu između sebe, a mogu upravljanje povjeriti i bilo kojoj drugoj poslovno sposobnoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

 

U citiranoj zakonskoj odredbi, kao i u odredbama Ugovora o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja zgrada i njegovim Aneksima, koji je stupio na snagu budući da su ga potpisali predstavnici stanara koji predstavljaju više od 50% suvlasničkih udjela, su sadržana i u potpunosti regulirana sva ovlaštenja tročlane uprave.

 

Odredbom čl. 93. st. 2. ZV je propisano da je u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje postupaka.

 

Budući da je tročlana uprava izabrana Ugovorom o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja ista je temeljem odredbe čl. 93. st. 2. ZV bila ovlaštena opunomoćiti odvjetnicu za zastupanje u predmetnom postupku.

 

Dakle, po stavu ovog suda, valjano tužitelji u žalbi upiru da je Međuvlasnički ugovor iz 2008. zaključen sukladno odredbi čl. 375. ZV, a Ugovor o centralnom grijanju iz 2008. sukladno odredbi čl. 377. ZV, a time je neupitna i aktivna legitimacija tužitelja u ovoj parnici, pa kada tuženik T. Š., što proizlazi iz spisa, nije dobio suglasnost svih stanara za isključenje iz sustava centralnog grijanja, a utuženi dug za troškove grijanja iz 2013., 1014. i 2015. godine nije platio, to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo udovoljiti zahtjevu tužitelja, odnosno održati na snazi predmetni platni nalog.

 

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, žalbu tužitelja uvažiti i presudu prvostupanjskog suda preinačiti na način kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15 - dalje Tarife), a kao opravdani trošak ovaj sud je tužiteljima priznao: trošak zastupanja po punomoćnici iz redova odvjetnika na ročištima od 7. svibnja 2015., 21. listopada 2015., 17. studenog 2015. i 7. prosinca 2015., u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište (Tbr. 9/1. Tarife = 100 bodova x 10,00 kn/bod = 1.000,00 kuna za svako ročište na kojem se raspravljalo o predmetu spora ili provodili dokazi), trošak pristup punomoćnika na ročišta 25. svibnja 2015., 8. lipnja 2015., 15. srpnja 2015. i 21. rujna 2015. u iznosu od 250,00 kuna za svako ročište (Tbr 9/5 Tarife = 25% od 100 bodova = 25 bodova x 10,00 kn/bod = 250,00 kn za svako ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja), trošak sastava podneska od 18. svibnja 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife 100 bodova x 10,00 kn/bod = 1.000,00 kuna za obrazloženi podnesak stranke), trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr 7/1 Tarife 100 bodova x 10,00 kn/bod = 1.000,00 kuna za sastav prijedloga za ovrhu), trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 400,00 kuna i trošak PDV u iznosu od 1.850,00 kn (25% na iznos troška naknade od 7.400,00 kuna) odnosno sveukupni trošak u iznosu od 9.250,00 kuna te naložio tuženiku T. Š. da isti nadoknadi tužiteljima u roku od 15 dana, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troška u ostalom dijelu odbijen jer je neosnovano zatražen i to trošak sastava podneska od 19. listopada 2015., koji ne postoji u spisu, te traženi trošak za ročišta koja su odgođena u visini od 100 bodova, što je suprotno Tbr 9/5 Tarife.

 

S obzirom na sve navedeno trebalo je presuditi kao u izreci.

 

U Zadru 18. prosinca 2017.