Broj: Gž-2268/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz Z., D. …, OIB:…, koga zastupa po punomoćnica G. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. N. F. iz L., R. …, OIB: … i 2. B. T. iz Z., J. …, (ranije B. F. iz L., R. …), OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P-1040/16-9 od 30. lipnja 2017., u sjednici održanoj dana 11. siječnja 2018., 

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P-1040/16-9 od 30. lipnja 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da je tužitelj stekao dosjelošću pravo vlasništva na zk. č. br. …/… k.o. S., oranica površine … čhv, upisana u zk. ul. broj … k.o. S. te je naloženo tuženicima da trpe brisanje prava vlasništva sa svog imena i upis prava vlasništva na ime tužitelja na navedenoj nekretnini. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženicima da nadoknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.800,00 kuna.

 

Protiv navedene presude tuženici su podnijeli žalbu u kojoj nisu izrijekom naveli zbog kojih zakonskih žalbenih razloga pobijaju presudu, a iz žalbenih navoda proizlazi da presudu pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je odgovorio na žalbu te je predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini označenoj kao kčbr. …/… upisanoj u zk. ul. br. … k.o. S..

 

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je nekretnina kčbr. …/…, oranica površine od … čhv, upisana u zk. ul. br. … k.o. S. u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasništvo tuženika svakoga za ½ dijela, i to na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog 8. veljače 2002. između F. ranije F. C. (C.) kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja.

 

Nadalje, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tužitelj Ugovorom o kupoprodaji nekretnina koji je sklopljen 29. lipnja 1987. između C. F. kao prodavateljice i tužitelja kao kupca kupio nekretninu kčbr. …/…, oranica površine … čhv, koja je upisana u zk. ul. br. … k.o. S. za kupoprodajnu cijenu od 600,000,00 dinara, koju cijenu je isplatio prodavateljici, a što je ona potvrdila potpisom ugovora. Utvrđeno je da je tužitelj nakon što je platio kupoprodajnu cijenu stupio u posjed predmetne nekretnine koju od 1987. obrađuje kao vrt, što su potvrdili i saslušani svjedoci M. D. i F. D., koji žive u blizini predmetne nekretnine.

 

Na tako utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću u skladu s odredbama članka 159. stavka 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) te je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva ne može se za sada sa sigurnošću prihvatiti.

 

Tuženici u žalbi navode da je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine koju je stekao dosjelošću i da je materijalno pravo pogrešno primijenio kada je prihvaćen  tužiteljev tužbeni zahtjev, ističući da su oni postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisali svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji su sklopili sa zemljišnoknjižnom vlasnicom C. (C.) F. ranije F. i da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članak 130. stavka 2. ZVDSP-a.

 

Prema odredbi članka 130. stavka 2. ZVDSP-a vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Drugim riječima, kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, dakle na temelju zakona, tako stečeno pravo vlasništva ne može imati prednost prema onom vlasništvu koje je stečeno na temelju povjerenja u zemljišne knjige.

 

Prema odredbi članka 122. stavaka 2. ZVDSP-a stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Odredbom članka 122. stavka 3. ZVDSP-a je propisano da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

Prvostupanjski sud u odnosu na navedeni prigovor tuženika, koji su oni isticali i tijekom prvostupanjskog postupka, nije utvrđivao relevantne činjenice odnosno nije raspravio jesu li tuženici prilikom upisa svoga prava vlasništva na predmetnu nekretninu postupali s povjerenjem u zemljišne knjige i bili u dobroj vjeri, a koje činjenice su odlučne za primjenu materijalnog prava iz odredbe članka 130. stavka 2. ZVDSP-a, zbog čega je činjenično stanje u pobijanoj presudi ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 370. Zakona o parničnom postupku  („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,  28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će raspraviti jesu li tuženici prilikom uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime postupali s povjerenjem u zemljišne knjige i bili u dobroj vjeri, pa će nakon toga ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

U Splitu 11. siječnja 2018.