Broj: Gž-3400/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. D. iz S., 2. I. P. iz U., 3. B. P. iz B., oni 2. i 3. zastupani po punomoćniku M. Č., odvjetniku u S. i 4. E. L. I. iz B., oni 1. i 4. zastupani po punomoćniku R. L., odvjetniku u J., protiv tuženih: 1. A. D. iz S., 2. S. C. iz S., 3. M. K. iz S., 4. J. P. iz S., oni 3. i 4. zastupani po punomoćnicima B. R. i T. K., odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu u S., 5. J. (J.) M. iz S., zastupanog po supruzi B. M., 6. V. M. iz S., 7. M. (R.) M. iz S., 8. I. M. pok. M. iz S., i 9. Ž. M. pok. M. iz Z., oni 8. i 9. zastupani po punomoćniku J. A.-M., odvjetniku u S., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi tužitelja 1., 2., 3. i 5. te tuženika 2., 3. i 4., protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P-542/17 (ranije P-594/06) od 7. travnja 2017., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P-542/17 od 15. svibnja. 2017. u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja 1., 2., 3. i 5. te tuženika 2., 3. i 4. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P-542/17 (ranije P-594/06) od 7. travnja 2017., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P-542/17 od 15. svibnja. 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, ispravljenom rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P-542/17 od 15. svibnja. 2017. razvrgnuto je suvlasništvo na nekretnini stranaka označenoj kao čest. zem. 1802/1 Z.U. 897 k.o. S., na način da se ima izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako dobivena vrijednost podijeli na način da J. D. pripadne 40/240 dijela, I. P. 40/240 dijela, B. P. 40/240 dijela, E. L. I. 25/240 dijela, A. D. 40/240 dijela,  nasljednicima upisane N. (D.) C. i to S. C., M. K. i J. P. za po 1/90 dijela, nasljednicima upisanog A. M. i to J. (J.) M. i V. M. za po 1/120 dijela, M. (R.) M. 4/240 dijela, I. M. 2/240 dijela i Ž. M. 2/240 dijela, te nasljednicima upisane K. V. i to S. C., M. K. i J. P. za po 1/45 dijela, V. M. i J. M. za po 1/60 dijela, M. (R.) M. 1/30 dijela, I. M. 1/60 dijela i Ž. M. 1/60 dijela, tako utržene vrijednosti (točka I. izreke).

 

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženima 1. A. D. 2. S. C., 3. M. K., 4. J. P., 5. J. M., 6. V. M. 7. M. (R.) M., 8. I. M. i 9. Ž. M. da, u roku od 15 dana, naknade tužiteljima ad. 1) J. D. i ad. 4) E. L. I. parnični trošak u iznosu od 13.062,00 kuna, dok je u odluci pod točkom. I. naloženo tuženima 1. A. D. 2. S. C., 3. M. K., 4. J. P., 5. J. M., 6. V. M. 7. M. (R.) M., 8. I. M. i 9. Ž. M. da, u roku od 15 dana, naknade tužiteljima 2. I. P. i 3. B. P. parnični trošak u iznosu od 11.438,00 kuna.

 

Protiv navedene presude žale se tužitelji 1., 2., 3. i 5. te tuženici 3. i 4., pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

U ovoj fazi postupka, a nakon što je presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gžx-1493/11 od 31. listopada 2011. djelomično odbijena kao neosnovana žalba tuženika – protutužitelja 3. A. M., 5. I. M. i 6. Ž. M. te potvrđena presuda Općinskog suda u Supetru pod poslovnim brojem P-594/06 od 22. prosinca 2010., u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan njihov tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva za po 1/10 dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 1802/1 upisane u Z.U. 897 k.o. S., predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi razvrgnuća suvlasničke zajednice stranaka u odnosu na navedenu nekretninu.

 

Naime, obzirom da između stranaka više nije bila sporna veličina suvlasničkih udjela na predmetnoj nekretnini, imajući u vidu prigovore stranaka, valjalo je raspraviti mogućnost provedbe geometrijske diobe suvlasničke zajednice stranaka na predmetnoj nekretnini.

 

Prvostupanjski sud je, prihvaćajući prijedlog tužitelja, a polazeći od utvrđenja vještaka za geodeziju Z. R., imajući u vidu potvrde o podacima o prostoru za predmetnu nekretninu nadležne Ispostave Supetar, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje od 7. veljače 2017., nakon što je utvrdio da geometrijska dioba nije moguća, razvrgnuo suvlasničku zajednicu stranaka na predmetnoj nekretnini civilnom diobom, prodajom na javnoj dražbi prema njihovim suvlasničkim udjelima.

 

Neosnovano žalitelji osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane presude suda prvog stupnja, ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa s tim u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda.

 

Naime, razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka propisano je odredbom članka 47. – 56. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 dalje – ZV).

 

Određivanje samog načina razvrgnuća suvlasništva redovito je dio odluke koji sud donosi u izvanparničnom postupku, odnosno parničnom postupku kojim je odlučio o razvrgnuću i kad takva odluka postane ovršna, a ne bude dobrovoljno izvršena, razvrgnut će se na zahtjev bilo kojeg suvlasnika koji razvrgava suvlasništvo, te provesti na način kako je njome određeno, a prema pravilima ovršnog postupka (članak 271. – 274. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, dalje: OZ).

 

Kad sud provodi razvrgnuće, a ne postoji sporazum svih suvlasnika, a ne samo većinskih, o načinu tog razvrgnuća, niti itko od njih ima pravo na razvrgnuće isplatom kojom se poslužio, način razvrgnuća tog suvlasništva ovisit će o djeljivosti suvlasničke stvari. U odnosu, pak, na sam način razvrgnuća od suvlasništva valja kazati da, u smislu odredbe članka 50. stavka 1. ZV-a, kad između stranaka nije postignut valjani sporazum o načinu razvrgnuća, sud je dužan raspraviti i utvrditi mogućnost geometrijske diobe suvlasništva nekretnina, budući je prvenstveno dužan nekretnine dijeliti geometrijski, a tek ukoliko geometrijska dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost nekretnine, ovlašten je odrediti civilno razvrgnuće.

 

Upravo na ovu okolnost, a sukladno ranijoj uputi iz ukidnog rješenja ovog suda pod poslovnim brojem Gžx-1493/11 od 31. listopada 2012., prvostupanjski sud je osnovom pribavljene dokumentacije nadležnog Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Supetar, od 3. veljače 2017., prema podacima o prostoru u odnosu na predmetnu nekretninu te provedenim vještačenjem po vještaku geodetske struke u smislu odredbe članka 50. stavka 1. ZV-a, smatrao utvrđenim da u konkretnom slučaju nije moguća geometrijska dioba predmetne nekretnine iz razloga što tako formirane čestice nisu funkcionalno iskoristive.

 

Iako se sud prvog stupnja u pobijanoj odluci ne poziva na odredbe u međuvremenu donesenog Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13, dalje: ZPU), koji u članku 161. stavku 1. točki 3. dopušta iznimku iz članka 160. tog Zakona, prema kojem je parcelacija građevinskog zemljišta moguća samo u skladu s planom prostornog uređenja, i to u slučaju kada je parcelacija dopuštena kod neizgrađenog građevinskog zemljišta u skladu sa sudskom presudom, za odgovoriti je da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za primjenu citirane odredbe.

 

Naime, stupanjem na snagu novog Zakona o prostornom uređenju od 1. siječnja 2014., dopuštena je parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta u skladu sa prostornim planom, osim ako na tom području nije predviđen UPU (članak 160. ZPU-a). Ranijom odredom članka 119. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", broj 76/07, 38/09, 55/11 i 19/11) bilo je propisano da se parcelacija zemljišta unutar građevinskog područja i parcelacija građevinskog zemljišta izvan granica tog područja može provoditi samo u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, lokacijskom dozvolom, rješenjem o utvrđivanju građevinske čestice i detaljnim planom uređenja, odnosno urbanističkim planom uređenja i prostornim planom područja posebnog obilježja.

 

Prema potvrdi o podacima o prostoru nadležnog upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Supetar, od 3. veljače 2017., predmetna nekretnina identificirana kao čest. zem. 1802/1 k.o. S., svojim većim dijelom nalazi se unutar izdvojenog građevinskog područja, namjene ugostiteljsko-turističke TZ (T3-kamp), za koje je donesen urbanistički plan uređenja ugostiteljsko-turističke zone kampa/autokamp T3 B. l. ("Službeni glasnik" Grada Supetra, broj 11/16) i u čijem zahvatu je i dio predmetne nekretnine.

 

Kako pojam izgrađenog građevinskog zemljišta obuhvaća i prostornim planom zemljište namijenjeno za gradnju građevina odnosno uređenje površine javne namjene, u konkretnom slučaju nema mjesta iznimke iz članka 161. stavku 1. točka 3. citiranog Zakona, tj. moguće parcelacije neizgrađenog građevinskog zemljišta u skladu sa sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva.

 

Pri tome je za ukazati žaliteljima da je u smislu citirane odredbe parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta moguća samo na temelju sudske presude o utvrđivanju prava vlasništva, a ne i na temelju presude suda ili druge odluke suda kojom se odlučuje o nekom drugom pitanju kao što je konkretni slučaj razvrgnuća suvlasništva.

 

U navedenom, nisu ostvareni žalbeni navodi pri čemu je za ukazati tuženicima, obzirom na tvrdnje da se radi o povredi postupka u smislu odredbe članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a, da su kao stranka u postupku, a nakon pravomoćnog rješenja o prekidu u odnosu na tijekom postupka preminule suvlasnika, označeni njihovi nasljednici, pa su utoliko u tom pravcu neosnovane tvrdnje da je presuda donesena u odnosu na preminule suvlasnike, a prema njihovim suvlasničkim udjelima u zemljišnim knjigama.

 

Slijedom naprijed izloženog žalbu stranaka je valjalo odbiti kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, budući ovaj sud nije našao ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, radi čega je odlučeno kao u izreci.

 

Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući da je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09), koja je u primjeni temeljem Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14 i 118/14).

 

U Splitu, 18. siječnja 2018.